Nije ovaj moj pidgin english za pretjerivanje, ali nekada je lakše izraziti se onako, iako bih najsretniji bio da se mogu izraziti na glagoljici ili još bolje kineskom, zapravo ne, kineza ima previše, na nekom pismu koje više nitko ne zna čitati.....ma nije bitno, treba se nekako natjerati i smanjiti te gabarite i to je to. Baš sam i o tome razmišljao malo, iako bi sam sebi trebao zabraniti svaki oblik razmišljanja i došao do zaključka da se ne sjećam kada sam jeo kada sam uistinu bio gladan i da je pravo čudo da ne izgledam kao oni bećari što ne mogu hodati od težine. Ok, to je malo preteška slika, možda kao likovi iz onog animiranog filma 'Wall-E', fini, tusti, bez potrebe da šetaju, a kamoli da razmišljaju o osnovnim potrebama, btw, fora su mi te njihove ležaljke. Baš tako, jedemo jer smo se ustali i vrijeme je za doručak ili ručak ili večeru ili što ja znam, ali koliko je sada meni hrane potrebno, danas npr. Uzmimo da nisam dijete u razvoju kojem je potrebno svega, da se ne trošim osobito i sve tako to. Nije sada da ja priželjkujem osjećaj gladi, to bi bila notorna glupost, ali eto, koliko mi je potrebno zapravo hrane po danu, a što je zapravo obijest. Tu naravno izuzimam druženja za punim stolom ispunjenim čarolijama, jer nekada mora biti i neko slavlje. Ne znam koliko mi je potrebno i to vjerojatno znači da bi valjalo popričati s nekim nutricionistom, brrr, kako bih ja tom čovjeku mogao objasniti da npr. kad se načme šunka, prva stvar koja čovjeku padne na um je friško pečeni kruh, još topal i uz to još paprika, ona sočna sa debelim mesom i paradajz naravno, ali paradajz, ooo, paradajz i slanina i tako to krene, pečena slanina sa jajima, može i paprika i paradajz, paradajz sok, kečap, pizza, nije ni pizza ponekad loša..i tako, mogao bih nabrajati...je, vrlo je važno biti discipliniran i smanjiti unos, ali ponekad imaš situacije kad za stolom sjede tri čovjeka, rekao bi, mogli bi vola pečenog smazati, a ostane iza njih neriješen sataraš, pola odrezaka i krumpir pirea, bruka. I onda se pitaš, trebaš li ti to počistiti ili što sad ? Zapravo svako ima neki svoj ritam i to treba poštovati, a kad se negdje dobro oznojim, onda ću počistiti sve sa stola, a ako sam prije dva,tri sata već nešto ubacio u sebe, onda zapravo nema smisla ni sjedati za stol. Iako je druženje bit. Ima na obali u jednom gradu nekakvo neobično družilište, frajer umjesto birtije smislio pozdrav suncu i još to sve nekako uglazbio i ljudi tamo dođu i uživaju u trenutku, bar oni koji su tu prvi put, oni koji su već bili dođu zato što je lijepo i što se puno neke dobre energije oslobađa na tom mjestu...... a onda se valjda svi zajedno odu negdje napiti...
Post je objavljen 26.07.2012. u 22:34 sati.