...živi se muški, tvrdo se spava, a dani prolaze u žestokom ritmu...ne zbog toga što je moj doprinos neki bitan, nego jer dane i večeri provodim sa dream team ekipom. Sve što čovjek u životu radi je nekakav oblik druženja i moraš biti nekakav, iskreno ne znam kakav sam, ali znam da se trudim biti nekakav koliko god to znam, jer nije lako doći i sjesti među ljude koji se dugo znaju. Naravno da se na stolu uvijek nađe i poneka stara priča i nemo'š biti drugo nego zahvalan jer mo'š te neke priče čuti. Nebitno gdje se sjedi i kako, uvijek kroz priču prođe najveći od svih, Mrđa, očito je bio bećarina. Jordan. Možda nemam prava da ovako nešto tu komentiram, ali eto, to je život koji trenutno živim, a o svemu čovjek stvori nekakvo svoje mišljenje, iako je ovo više nekakvo opće prihvaćeno mišljenje. Nebitno gdje si, moraš biti nekakav, a ja sam uvijek i svuda obično bio svakakav. A znam da moram biti nekakav, život je super fora, samo se čovjek ne smije bojati, bar ne kao ja svakog koraka. Buuuhuuu, opet blesam.
Ok je atmosfera ovdje, pačići po dvorištu šeću, s krova rode klepeću, onako idila na neki način, daleko od svih puteva, sklopiš oči i pustiš se mislima. Ne valja previše razmišljati, a ja bome ludujem previše zadnjih dana, bar tu po ovom blogu...ali zato ovo valjda i postoji, ima čovjek prilike da se ispiri nekako, iako i ovdje riječi mogu biti svakakve i uglavnom mi izgledaju nekako nezgrapno. Nezgrapan u stvarnosti, nezgrapan u ovoj tu nekoj virtuali sa željom da se bar malo utegnem. Možda ovdje to bar nekako postignem, kad tamo već nikako da ona vesela kazaljka ne stane na nekom normalnom broju. Dobro, nije baš da sam se trudio dovoljno, jesam nešto malo, zapravo kakva sam mrcina, čudo je da sam i ovih par kilica skinuo. A sutra je novi dan i bit će lijep onoliko koliko koliko se potrudim, a to je, heh, nekakav novi moto.....idem off, nije mi ni večeras neki dan za pisanje.....
Post je objavljen 09.07.2012. u 21:46 sati.