Sinoć sam zaspao kao torba, jer sam preksinoć bio malo izašao...ok, nije bilo baš malo, ali je bilo kvalitetno, bio seljo opet malo u gradu i stvarno je dobro izaći malo, sjesti s društvom, proslaviti. Dobrih razloga za okupiti se nikad ne fali, ali kad se oženjeni momci odluče na izlazak, e to je onda stvarno fešta, još kad se mora nazdraviti tek rođenom djetetu, e pa to stvarno nije teško, živio momčina ...općenito druženja su super stvar, iako se nerijetko osjetim kao onaj najgori nametljivac i onda se zaista osjećam bezveze....ono, kako pozdraviti ljude koje inače ne srećeš često, a drago ti je kad ih vidiš. To pristojan svijet, valjda zna, a ovakvi medvjedi kao ja, uvijek to nekako nezgrapno čine...pitanje je hoću li ikada biti vitak u stasu i elegantan u nastupu kakav bi volio biti....brr, elegantan u nastupu, kakav je to opis, kao neki baletan. Ali baletani su face, jer svojim pokretima pričaju prelijepe priče, a ja kao slon u staklani, svakim pokretom nešto polupam, nisam neki razbijač niti sam nešto polupao, ali taj neki osjećaj mi baš ne da mira. Možda to i nije tako strašno, ali sam sebi izgledam ponekad kao teleban i najradije bih se sam od sebe sakrio...ali lijepo je malo pobjeći i živnuti u vesloj i opuštenoj atmosferi, jer na kraju ipak kada se prepustiš dobrom raspoloženju možeš uživati u druženju.
Ova šihta se bliži kraju, teren je zanimljiv sam po sebi, nauči čovjek svaki dan nešto, a i godi gledati kako učinak naočigled raste. To je ona prava, žestoka priča, kažu da tko nije gaće triput okrenuo ne zna što je teren, to je stvarno žestoka teorija, ali je, eto, zabavna..
Post je objavljen 16.07.2012. u 08:51 sati.