Fotografija i fotografiranje....više volim biti onaj koji drži fotoaparat, ono kad se nađeš u situaciji 'aj dođi i ti', to je dosta problematična situacija. Kad čovjek stane pred ogledalo i vidi kako izgleda, hajd, to je nekakvo trenutno stanje koje možda možeš promijeniti, čak, ako se okreneš malo i ne izgledaš tako strašno, sakriješ nekako gabarite koji se u nekom obrnutokruškastom obliku šire u onom ekvatorijalnom dijelu tijela, čak možda uvučeš trbušinu i zauzmeš neku pozu, pa si na tren izgledaš onako kako bi možda trebao...ali fotografija je zaguljena stvar, moraš uć' u kadar, pa stati nekako normalno, kako je to uopće normalno ?! Živimo u digitalnom dobu u kojem je moguće napraviti brdo fotografija, pa onda izabrati onu koja ti se najviše sviđa, ali ima tako nekih trenutaka gdje nema ponavljanja. Pa kako si ispao, ispao. Što onda s tim fotografijama, najbolje ih baciti, pojma nemam, sakriti, ali nije fer, jer uglavnom nisi sam i nekako je u redu na neki način pustiti taj trenutak da živi, kakav god da si bio. Mah, nema veze, fotke su super stvar i treba ih imati, iako više nitko ne pravi fotografije, dijele se, prebacuju s medija na medij i tako to, to razumijem, čak mislim da je zgodnije ako ih pohraniš negdje gdje će uvijek biti dostupne, dok se ne budemo počeli igrati s hologramima, pa ćeš biti u stanju izmjeriti sve gabarite i pratiti kako su se mijenjali kroz vrijeme.....ajoooj
Post je objavljen 10.07.2012. u 22:44 sati.