| < | studeni, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
vrijeme kobasica
- 22:59 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Počelo je, u ponedjeljak sam bio na večeri kod bratića, nakon svinjokolje svi koji su sudjelovali u toj vrloj akciji, sjeli su za stol, da se isproba napravljeno....sreća pa nitko nije ništa pričao o politici, ta večera je bila oaza mira u ovom predizbornom ludilu koje se događa okolo. I ja sam dobrano zagrizao i dobro je da je to samo tu.....ali samo tu mogu vrištati, kao onaj čoban kad silazi s planine, pa se dere, jer mu je tako došlo....onda se to s vremenom razvije u jodlanje ili štojaznam....prenerazio sam se kad sam shvatio koliko mladih ljudi brije na politiku, aktivno i kako podržavaju opciju koju ja baš ne razumijem. Malo mi je neugodno bilo, svaki put kad bi ta tema pala na stol, ne volim to baš komentirati, a imam osjećaj da mi na vrh nosa piše da mislim drugačije...ok, svako ima pravo na svoje mišljenje i sve to, ali u nekoliko navrata sam se osjećao baš bezveze...umjesto da sve okrenem na šalu, kako to i treba biti, ja se zapitam što nije u redu samnom. Ono što želim u životu je raditi i živjeti od zarađenog, a da bi to mogao moram nešto i znati, a svo dragocjeno radno iskustvo sa stekao surađujući sa ljudima koji su drugačijeg političkog opredijeljenja. Nisam član nikakve partije, niti to želim, ali imam neki svoj stav o tim stvarima i nisam ga nikada krio, a opet se sada osjećam kao neki izdajnik, sada kada je frka totalna i treba jasno reći tko si i što si. To mogu govoriti oni koji su članovi i koji žive politiku, ja sam samo jedan glas i zato mi je drago što su izbori tajni, pa se svako može izraziti kako želi bez neke pompe. Svejedno ne mogu da se ne zapitam, što ti mladi ljudi vide u ovom i ovakvom HDZ-u ? Možda imaju svoju neku viziju i žele sve to promijeniti, ali ne znam kako će protiv ovih režimlija koji sve ovo vode, to je po meni strašno. Možda ja i nisam neki mjerodavan, niti imam pravo da nešto kometiram, ali imam pravo na svoje nekakvo mišljenje. A taj moj stav se razvijao polako, sjećam se skupa podrške Radiu 101, to je bilo mirno okupljanje velikog broja ljudi koji su željeli pokazati da im je stalo da radio stanica koja je u to vrijeme bila jedini glas slobode i razuma, preživi. Jer Hrvatska je tada bila na rubu totalitarizma, a ljudi koji su izašli na središnji gradski trg su bili obični ljudi, apolitični, koji su na ta način rekli da žele živjeti u normalnoj zemlji. Apolitični ! Bit demokracije je višestranački dijalog, a ovi su htjeli da bude sve po njihovom, a da je bilo tako, imali bi opet jednopartijski sistem kojeg oni i dan danas prozivaju. Razumljivo je na neki način da su tome težili jer su u jednopartijskom sustavu u političkom smilu bili odgojeni i drugačije nisu ni mogli. To je i svojevrstan apsurd, jer su i HDZ i SDP i vjerojatno sve ostale stranke u to vrijeme uključujući i HSLS, koji je bio prvi osnovan proizašle iz SKH, ne znam točno, sada pretpostavljam, jer tko se u to vrijeme znao baviti politikom osim onih koji su u politici već bili. HDZ je tu činjenicu sakrio ili ne znam kako objasnio i počeo napdati sve ostale, pretvarajući ih u neprijatelje i dok su oni bili stisnuti u strahu da ih se ne proglasi državnim neprijateljima oni su radili što su htjeli, bez ikakve kontrole i smisla. Sad trebaju nastupiti promjene i ekipa koja nikada nije ničim upravljala treba pokazati što zna i umije, a ako se promjene dogode, doći će mladi ljudi, koji žive u ovom svijetu, a ne stari režimlije koji žive od spletkarenja.....volio bih da to mogu nekako objasniti ljudima od kojih sam puno naučio i koje nisam nikada gledao kroz te neke stranačke filtere. Valjda će i ti izbori više proći i valjda će prestati ovo ludilo u kojem svako ima pravo na svoje mišljenje i stav, moje je takvo kakvo je i proizašlo je iz svega onog što sam vidio i čuo do sada u životu, moje je, nisam ga ni prepisao, niti mi je nametnuto. Nisam baš nešto osobito rječit u stvarnosti, zato se ovdje ispirim, pa onda mogu s mirom opet šetati svijetom, niti bih ikome mogao išta objasniti u stvarnosti, zato političari valjda koriste parole. Kako se nije našao neki, pa rekao, sada će biti gadno jedno vrijeme, zašto nitko ne smije reći istinu ?? Mah, tko sam ja da tu bilo što govorim, možda će biti super, a tu bulaznim o stvarima o kojima pojma nemam, bolje da sam pričao cijelo vrijeme o kobasicama, o tome imam što za reći. Trebao bi ja biti najbolji kad je najteže, pa odoliti friškoj kobasici, a vidi se po meni da nisam baš najbolji.. Nisam dugo stao na vagu, a trebao bih, a kako ću onda s kobasicama ovih dana, ovako još mislim, pa samo još jednom, neće se vidjeti..... |
|
Jučerašnji dan je bio ok, topli sendviči za doručak, kiseli kupus dinstan na slanini i šunki sa šniclama i geršlom za ručak, uff, dobro, iznenadio me taj geršl. A navečer par mandarina, nisam nikuda išao jer sam cijeli dan nadoknađivao hrpu stvari koja mi se nakupila skroz tjedan, jer sam cijeli tjedan dolazio kući kasno i padao ravno u krevet, zato uostalom nisam ništa ni pisao, a nisam ni sinoć, jer sam čitao jučerašnji upis....al sam i ja poludio, počeo slati ljude u zatvor, nije to moj posao, nego sudova i što ja znam, svih insititucija koje to moraju odraditi, ako moraju, nitko nije kriv bez dokaza. Uzelo i mene predizborno ludilo, ali sada se samo o tome govori i kad hoda okolo, onda čuje čovjek svašta. Ne slažu se ljudi sa aktualnom vladom, ali glas će dati političarima na lokalnoj razini, kao da ti glasovi ne idu tamo u središnjicu i tamo se skupljaju na hrpu i sve ostaje isto. Ne znam samo koliko središnjica cijeni ovu lokalnu ekipu, vjerojatno isto kao što je cijenila sve ljude koji su im do sada davali glasove. Jesam bio svugdje i čuo svašta, ali nisam ništa komentirao, nemoguće je promijeniti stavove na način da sada idem nekoga maltretirati svojim stavovima. Bio sam aktivno sudjelovao na izborima nekoliko puta, volontirao kao Gongov promatrač i vidio što znači duboko uvjerenje. Iako mislim da je i to bilo dobrim dijelo izmanipulirano. Imao sam nekoliko neugodnih iskustava, uglavnom verbalnih izljeva nježnosti prema meni kao promatraču. Nikada to nisam nikome zamjerio, niti uzeo za zlo, a ni prijavio. Pokušao sam ih razumjeti, ljudi odrasli u jednopartijskom sustavu, naučeni na jednu vlast koja je, uzgred budi rečeno, bila režimska, to se usiječe u čovjeka. I onda dođu promjene i nova snaga raširi krila i preuzme vlast, naravno, treba sada njih voljeti i poštovati, to se čekalo godinama, a nova vlast to oduševljenje koristi i usput fino plasira netrpeljivost prema opoziciji, kao i prema svim ovim nestranačkim kojekakvim udrugama. I normalno da me čovjek nije mogao gledati sa simpatijama, jer sam došao tamo da mu porušim konačno ostvareni san o neovisnoj domovini, mislim da sam tako nekako bio doživljen. A veselio sam se neovisnosti isto kao i svi drugi, s tim da sam mislio, kao i sada da je za društvo dobro da postoji mogućnost političkog dijaloga, kako bi jedni drugima kogli ukazati na eventualne pogreške i sve to, nešto što u jednopartijskom sustavu nije bilo mouće, a potreban je i netko neutralan da ukaže na to da je netko možda pretjerao, kao ja npr. u jučerašnjem postu. Promatrao sam izbore, ne znam da li je to bilo naivno i u kojoj mjeri je to bilo potrebno. Onda sam mogao i htio biti neutralan i vjerovao i da svi dobro misle. Sad više nisam Gongov promatrač, ne mogu više biti neutralan, jer mislim da se stvari trebaju promijeniti, a u birtaškim debatama ne sudjelujem, jer mislim da je jedini način na koji mogu utjecati na to nešto, taj da izađem na izbore i glasam za promjene. I to je to. Mediji su svoje učinili, a ljudi iz svega toga valjda donijeli nekave zaključke. |
|
Nisam ovaj tjedan ništa upisao, to je zato što sam stalno bio negdje, a navečer kad bih došao kući, nisam vidio ništa drugo osim kreveta...onako kako sam prošli tjedan uživao u večerama, tako sam ovaj tjedan, heh, kako da kažem, imao problema s ručkovima, dođem kući, a ono čarolije, nemoš ne zasjest i ne najest se. Pogotovo nakon dana koji je bio furiozan, ok, to mi je super, ta gužva i frka i sve to, dobro se čovjek osjeća. Naravno, puno vremena provodim u automobilu, pa slušam radio, sada već imam nekih emisija koje volim poslušati, što ja znam, 'vrijeme vinila' mi je jedna od najdražih i onda kad u sred emisije uleti predizborni jingle pozelenim. Inače ne volim baš ni reklamni program, ali znam da je potreban i nekada te reklame znaju biti vrlo duhovite, a znam da su potrebne, kao uostalom i ta neka predizborna kampanja, ali primjetio sam da je najviše tih jingleova platio HDZ, stranka kojoj je najteže, jadni. Često od ljudi čujem da su bili na predizbornim skupovima, čak sam vidio i igračke koje dijele na tim skupovima, onako, fora su, zabavne igračke, ali čini mi se da za takve igračke ima samo HDZ, stranka kojoj je najteže, jadni. Odavno sam primjetio da oni imaju najjači PR, odnosno ekipu koja vodi kampanju...kao ja sad tu nešto primjetio, nije mene nikada politika nešto naročito zanimala, sjećam se kada sam bio na prvim sindikalnim prosvjedima u Zagrebu, to je bilo više slučajno, ono, vidiš da se nešto događa, pa ideš vidjeti što je to. Tu sam naučio prvu lekciju o tome kako sam glup i naivan bio, pravi, ono, mali seljačić u velikom gradu, moje nepoznavanje politike i političara je bilo u najmanju ruku smiješno. Nemam obrane za to, jer to je stvar opće kulture, ali eto, to mene nije baš nikada nešto osobito zanimalo. Jest da se kod mene u kući dnevni tisak redovito čitao i tako to, ali to je bila stvar za odrasle, a sebe nešto nikada nisam smatrao odraslim, a čitao sam i zanimao se za druge stvari. Ali, eto, boravak u velikom gradu i tako, usputno sudjelovanje na događanjima koja su normalna za urbanu sredinu, utjecali su na moju primitivnu svijest i počeo sam obraćati pažnju i na ta događanja. Nije mi niti sada politika nešto čime se želim baviti, ali svjestan sam u kojoj mjeri utječe na svijet u kojem živim i ne mogu da ne primjetim neke stvari. Slušao sam o skupovima na koje je dolazila premijerka i punim dvoranama i nisam mogao da se ne zamislim o ljudima koji su dolazili tamo da to podrže. Pola tih ljudi u dvoranama su sigurno bili ljudi sa krivotvorenim životopisima koji se uzdaju u HDZ da će im omogućiti da nastave živjeti kao i do sada, a tko bi mogla biti druga polovica ? Čestiti ljudi koji žive od svoje plaće i koji su došli podržati ljude koji imaju višetruko veća primanja i kojekakve povlastice i još su povrh toga maznuli silne milijune i stanove. To ne mogu razumjeti. Da u izbornoj jedinici koja im je davala najviše glasova svih ovih godina nerazvijenost najveća i da tu opet dolaze po glasove. Sjećam se tih prvih sindikalnih prosvjeda u glavnom gradu devedesetih i kako je onda lako bilo sve oni koji su bili protiv aktualne vlade proglasiti komunjarama, a ljudi su se toga bojali više nego ičega, to je bilo tužno naslijeđe režima u kojem su živjeli i drago mi je da se ta demagogija izlizala, jer na takve fore nisu imali pravo, ali koristili su ih bolje od režimlija koji su ih tome naučili i narod je bio u strahu od svega. I logično je da su se prvi prosvjedi dogodili u upravo u vrloj nam metropoli, jer se u većim sredinama misli i ideje brže izmjenjuju, dok je u manjim sredinama sve crno ili bijelo i teško se ljudi odlučuju na promjene mišljenja, jer to nije ni u redu ni pametno ni ozbiljno....i to je na neki način i razumljivo. I sada ne mogu da ne primjetim kako se glasovi za HDZ opet očekuju upravo u ovoj sredini i ne mogu da ne razmišljam o strategiji koju njihovi spin doktori opet majstorski razvijaju. Pitao sam se tko su bili ljudi koji su došli u dvorane podržati 20 godina bezočne krađe i bezobrazluka. Kažem 20 godina, jer i one četiri godine koje su proveli kao oporba držali su konce u svojoj ruci, a tadašnji premijer je činio što je mogao da ge ne napadnu kao crvenoga. Kakva glupost, ali u to vrijeme vrlo ozbiljna i opasna stvar. Jesu li ti ljudi koji su došli u dvorane u talu sa ovima na bini koji viču 'napravit ćemo' ili su došli tako jer ih politika zanima i žele sudjelovati u politici. Jesu li došli tamo jer im je teško priznati da su 20 godina podržavali krivu stvar ? Zanima me zašto su došli tamo, jer čuo sam da je bilo veselo. Jer ekipa koja režira kampanju za HDZ, to čini kratkoročno, samo na način da iskoriste trenutnu klimu i situaciju....pitam se kako su se ljudi koji su glasali za HDZ nošeni atmosferom sa splitske rive osjećali kada su vidjeli da su sva ta obećanja bila laži ? Ovi sada viču 'napravit ćemo', a 20 godina nisu stigli napraviti ništa osim napuniti svoje džepove, nije me briga za novce, nego mislim da je moglo biti i drugačiije.....viču da su najbolji kad je najteže, uopće ne razumijem ni po čemu su najbolji, ni po čemu im je najteže. Ne mogu biti najbolji, jer si bili prvi suradnici ljudi koji su sada u zatvoru i uporno ponavljaju da ne znaju ništa o svemu tome, pa tko to može povjerovati, a teško im sigurno nije, jer ne bi imali snage da se ovako grčevito bore za glasove. Najteže im je utoliko što ako ne ne dobiju dovoljan broj glasova i oni će ići u zatvor, ta ekipa s bine. I sada se grčevito bore za glas ljudi koji su im i prije vjerovali, ali ne zato što će nešto naročito napraviti u sljedećem mandatu, nego da se spase od zatvora, zato trebaju glas ljudi koji žive za svoju plaću i poštuju vlast toliko da je se na neki način i boje. Ovo su sve moja nekakva bezvezna razmišljanja, ali ova ekipa s bine je toliko beskrupulozna da je spremna svoje ljude žrtvovati da bi ostali na poziciji. Znimljivo je to sve i postavljeno nekako, premijerka kao centralni lik, sva jadna i ugrožena i moli da je se podrži i stvarno ima tu neke istine, jer puno ljudi reagira u nekakvoj kavalirskoj maniri, kao sada je svi napadaju i treba je zaštiti....od čega, pitam se ?? Odavno već zatvori imaju ženske odjele. Kao da je njoj stalo do bilo koga, osim do te pozicije koju grčevito želi sačuvati sada. Mislim da bi tu stranku trebali napustiti svi normalni ljudi, da ostanu samo ogrezli, jer oni nemaju kuda, zna se, koji su. Onaj tko se želi baviti politikom, može to učiniti i iz neke druge stranke. Teško je priznati pogreške, dok je stranka jaka i stranačka stega jednostavno ne dozvoljava bilo kakva odstupanja, ali postoje trenuci kada se možda može reagirati. Vijest da postoji mogućnost da cijeloj jednoj stranci bude suđeno je odjeknula u cijelom svijetu, kao jedan svjetski presedan. Da li je moguće da jedna mala zemlja ima snage da se obračuna sa korupcijom i primitivizmom najgore vrste ?? Opet se ja izgubio u politici, ali ne mogu da ne izbacim to iz sebe, kad svakodnevno slušam druge kako lamentiraju o politici i svemu tome. idealno bi bilo da imamo šareni parlament, da svi ovi novi političari prijeđu izborni prag i da rasprave u saboru uistinu budu višebojne, ali jako puno ima novih kandidata i nadam se da se glasovi birača neće raspršiti i da se ne dogodi opet neka koalicija koja će samo spašavati ove kojima je svrha samo da ne izgube stolicu, a time i sve ostalo. Gdje su ti oprbenjaci da to objasne ?? Možda se nadaju da su to ljudi shvatili i da to ne trebaju naglašavati....ne znam, ali nadam se promjenama, jer želim živjeti u sretnoj zemlji, a ako se promjene ne dogode, živjet ćemo u turobnoj atmosferi. znam da se ponavljam, ali vidim da je previše onih koji idu na te neke skupove, a ja nisam za tu nesretnu opciju i osim izlaska na izbore ne mogu ništa drugo napraviti, nego, eto, slušati ove bećare |
|
Ovo je bio super tjedan, jest da sam gotovo svaki dan večerao, ali svaka ta večera je bila genijalna na svoj način i uživao sam u svakoj, nemoguće je da se takav jedna tjedan opet ponovi, a i završetak tjedna je bio doobar...jučer sam zapio s kumašinom, a obišli smo bircuze u koje inače i ne zalazimo često, pa i sreli ljude s kojima se ne srećemo često, a s kojima je isto lijepo nazdraviti. Ma, ono, večer za anale. Toliko smo bili dobri da mi se na kraju nije dalo otići u noćni bar na još jedno prije spavanja. A danas sam se ustao iza podne, ne sjećam se kada sam se tako dobro naspavao, baš me bilo briga za budilice, buđenja i sve to nešto. Probudio se taman za fini ručak koji mi je bio doručak, heh, dobro sam se iznenadio kada sam vidio koliko je sati bilo. Poslije sam popio nekoliko čaša soka od višnje, mmmm, ono nedjelja, totalno. Dobio sam na posudbu jedan eksterni disk sa 60 giga filmova, neke sam gledao, ali neke i nisam, ma ono, nedjelja totalno. Danas nisam ništa večerao. |
|
Jutros sam se dobro najeo fine pečenke, pa sit i vesel krenuo u dan, obavljaš svoje zadaće i usput srećeš ljude i to je super, biti živ i aktivan. Malo se i nazdavljalo danas i borilo sa životnim problemima, sve normalno i ništa ekstremno, na kraju sam se našao za stolom gdje se više nije nazdravljalo, nego se pričalo o stvarnosti, zaključio sam da je uvijek bolje kad se nazdravlja, pa makar sutrašnji ustanak bio malo teži. Poslije sam zamalo otišao još malo u noć, ali sam ipak odustao od te ideje....usput sam razmišljao o hrpetini stvari koje mi se motaju po glavi.....i moram sada u ovaj post staviti jedno tužno svjedočanstvo ..ružna vremena su, nadam se, za nama, ali ovakve stvari ostaju među nama, da učimo, kakvi ne smijemo biti i da svojim življenjem ne dopustimo takve stvari da se događaju. Ovakvih sudbina, na žalost, ima među nama i zadnjih dvadeset godina su bile uglavnom u službi ružne politike koja se vodila u ovim krajevima, a zna se tko ih je i kako koristio, umjesto da pronađe načine da se na pravi način suoče sa svim tim na tom nekom višem društvenom nivou, što politika može i mora omogućiti, oni su kojekakve Slađane Korde prigrlili jer je ostanak na vlasti bio važniji od dostojanstva građana koji su tako nešto proživjeli. Sada i ja to svjedočanstvo možda okrećem, prevrćem i činim sličnu bezobraštinu, ali to činim iz dva razloga. Prvi je da ukažem na to da je to što tamo neka, ne znam kako se zove, Slađana Korda, nije ni bitno, možda šeta i danas ulicama toga grada iako je trebala biti u najmanju ruku protjerana, a to može zahvaliti samo HDZ politici, iako se to nekako svaljuje na leđa oporbe, kao i to što oporbu uporno pokušavaju prikazati kao nasljednike komunističkog režima, iako je upravo njih organizirao kadar odškolovan u tom režimu više nego i jednu stranku danas koja postoji. Ima tu još jedna stvar koja mi je sad pala na pamet, komunizam je kao ideologija bio u startu jedna humana ideja koju su ljudi jako pokvarili s vremenom, kao što je i HDZ u svom početku možda bio pokret koji je htio dobro, ali kao i uvijek, oko najsjajnijih ideja se uvijek nakupe ljudi koji ne prezaju od ničega. Mislim da bi i sami trebali priznati da je dosta bilo. Poznajem puno simpatizera vladajuće stranke sa kojima sam blizak na ovaj ili onaj način i kada bi kojim slučajem imali vremena da listaju ove stranice mogli bi tu prepoznat nekakvog mućka ili mrzitelja, ne mrzim ja nikoga, a politika je općenita disciplina, koju predstavljaju pojedinci, koji su svi redom na putu za zatvor i doista ne razumijem što se tu ima više za podržavati, ali nadam se da sam u stvarnom životu uspio objasniti svoj stav, iako ne volim baš puno pričati ni o čemu. Druga stvar je je priča o ljudskim pravima i ovom mom spomenu sudbine gospođe Erdelji, jer me živo zanima da li se ta gospođa ikada sastala sa onom babetinom Carlom, namjerno kažem babetinom, jer ni ja, kao ni jedan normalan čovjek ne mogu tu ženu gledati sa simpatijama, iako je ona došla amo tjerati nekakvu pravdu. Ona je kao, civilizirana, jer se u krajevima gdje živi odavno nisu događale takve strahote i o takvim stvarima može govoriti samo uopćeno, jer pojma nema o tome što znači tako nešto proživjeti. Tamo kad na ulicu izađe luđak i pobije 90 ljudi sa sačmaricom, one je sociloški fenomen i onda se, osim policije i sudova i znanost bavi s njim. Ali imaju i jako puno sociologa, psihologa i ne znam još kakvih ljudi obučenih da se posvete ljudima koje je ta tragedija pogodila, da sa ljudima koji su bili bliski sa nastradalima razgovara i da bar na neki način im to olakša. Mi to nemamo i kad ona dođe amo i počne bulazniti o pravima, zločinu i kazni, trebala bi bar prvo pogledati kartu i vidjeti što se gdje događalo. Da se tako nešto njoj dogodilo, jebote, sigurno bi iznajmila one gadove iz Guantanama za odmazdu. Čisto sumnjam da bi se obratila haškom sudu. Malo sam opsovao sada tu, mislim da je to valjda zato što sam htio to nešto naglasiti, a ja sam ipak glupa seljačina i ne znam bolje, morao sam to izbaciti iz sebe i iskreno se nadam da to neće nitko čitati. Inače nisam baš nešto rječit i ovo mi dođe k'o neka terapija.....heh..i dalje se nadam da ću sam sebe nekako izlječiti...pa, ako skinem još koju kilu, možda će i biti nade.....ma, nisam ja tu nimalo bitan, jer u svijetu sretnih ljudi, moram i ja biti sretan, pa makar i ovaki kaki sam, a volim se nadati da postoji netko tko će sve ove neke zbunjoze koje politika stvara, promijeniti, pa da politika stvarno postane sredstvo za uređenje života ljudi koji žive u ovoj zemlji, nije to lako, jer cijeli svijet je sada u problemima, ali možda postoji netko tko ima petlju da kaže ajmo ovako, ma sigurno postoji. |
...jutarnji
- 06:04 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Nešto su mi se zaredale večere ovih dana, što je najgore, ne znaš koja je slađa...sinoć naišao do prijatelja, a njegova gospođa taman završava večeru, nisam se baš mislio zadržavati, ali uz uobičajenog pivkana, morao sam probati specijalitet, pečene pole korumpira i to bez ljuske sa slaninicom gore.pojma nemam, pa tko to ne bi prob'o....možda je to odlika karaktera, teška ovisnost o hrani...ili možda pormećaj karaktera, nekakva devijacija u socijalnom smislu, pa ne mogu reci neću..ma, nit je snijeg, nit su labudovi, a ni šator Hasan age, nego velika sreća uživati u životnim radostima, a poslije sam kod kuće još smazao nekoliko palačinki sa špinatom, sirom i kajmakom....cijeli dan sam bio na terenu i do kreveta sam dovukao gegajući se i podrigujući kao siti medo pred zimski san. Zaspao sam istog trena. Lijepo je to tako, zaspati fino napapan, ali jake snage masnih stanica se baš u to vrijeme grupiraju na strateškim pozicijama i nikako da se postavim nekako prema toje večeri. A kad je najslađe tako se napapti, još ako je oko stola i društvo veselo, ole...onda se ne smijem čudtiti sam sebi što izgledam k'o medvjed, nisam lud, znam da neću nikad izgleda k'o onaj kip, Michelangelov Apolon, ali bi volio da mogu k'o medo hibernirat, bar nekoliko dana....šalim se malo, normalno je da svi imamo taj neki ritam po kojem živimo i za medvjede je normalno da se naudaraju prije spavanja, jer idu prileć malo dulje, a čovjek baš i ne mora, jer ima drugačiji ritam, ali i medo voli med, tako da ni večera nije nešto nerazumno. Da sam robot i da sam sebe programiram, to bi bilo idealno, ali onda ne bih više bio normalan, a normalno je živjeti, biti nesavršen i probati odgovoriti na okolnosti najbolje što znamo. Imati pravu mjeru za sve, a ja sam glupa seljačina, pa nemam mjere ni za što...jesam složio čak i neki pravilnik, ali živjeti po tom pravilniku bi bila avantura, jer trebalo bi se postaviti u svakoj situaciji prema tome, nekako. A možda nije ni teško, uostalom, prilika za ekstremno uživanje u tim nekim životnim radostima ionako nema previše. |
|
danas se cijeli dan vrtio okolo nogometa...pa je logično bilo ući u birtiju i zasjesti, ovi moji veseli ožiljci na prstima ne mogu da ne budu upitani gdje su se tako uredili, da s kim su se tukli....štaš, onda priznaš da si zaronio u pločnik, ništa strašno, a mora da se desi kad voliš da se igraš s flašicama.....istina, ne uvijek, ali dogodi se...to je stvar raspoloženja, a nemo'š valjda uvijek biti raspoložen..ili nije možda uvijek dan za kerenje.....ma dan za kerenje je uvijek, ali moraš biti svjestan da postoji sutra i ipak, nekada, malo se sustegnuti...kao npr večeras, napunio trbuh sa fantastičnom grašinom i ostao do kraja utakmice...a bruka, ali baš mi se nije dalo ostajati, iako je, čini mi se bilo baš živo svuda okolo...tako da ću večeras imati audioolfaktivnu autopredstavu , ali, treba se malo i naspavati |
opet jutarnja filozofija
- 04:31 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Kad dan započne sa jednim i pol burekom i dva jogurta, to može značiti samo dvije stvari...ili nisam uopće spavao i proždro sam takav doručak jer mi treba masnoća u želucu ili sam se dobro naspavao, vidio da je vani hladno i odlučio se dobro najesti. Ovaj put je bilo ovo drugo, iako ni ono prvo nije loše, ali ne moš svaki dan, a koliko pričam o tome, očito je da bih svaki dan se kršio, kao da nemam pametnijeg posla, a imam, ali nije lako priznati da želiš biti ovakav ili onakav. Ne valjaju nikakvi ekstremi, niti kršiti se svaki dan, niti ograničavati se. A kako pronaći mjeru i sve napraviti kako treba, uštimati se tako da tvoj doprinos harmoniji svijeta bude što bolji, da se svi oko tebe osjećaju dobro i ugodno, e to je pitanje na koje odgovor znaju valjda samo umjetnici, ne mislim na umjetnike po vokaciji, nego po načinu na koji osjećaju taj nekakav puls života i na pravi način odgovaraju na sve izazove, a to su odgovori za kojima bi svi trebali težiti. Dobio sam primjedbu da sam malko smršavio, nevjerojatno, opet malo poticaja, još malo i možda budem ličio na nešto... |
|
Umijseto da budi fini, elegantni, vitki, kakav bih trebao biti i sam, ovi upisi su mi sve jedan luđi od drugog, zato će ovaj današnji biti fino dosadan. Ujutro se ustao i naišao na miris friško pečenih kiflica, obzirom na prvi jesenji mraz koji je zabijelio krovove te kiflice su bile baš onako jedan fini topli kontrastni detalj koji je odredio cijeli dan. Malo novine, poneki film i došao ručak, bistra juneća supica i poslije lazanje, kojih sam pojeo jedan i pol komad, nisam se prežderao. Ostatak dana nisam napuštao kuću, a ni na dvorište nisam izlazio, nisam čak ni čašu piva popio. Moji ukućani nisu baš vrući za nazdravljanjem, a ni meni nešto se nije dalo, zato se ide u birtiju, a za birtiju ima dana. Sve u svemu jedan lijep jesenji dan, iako prohladan, koji sam kao neki deda proveo u kući. |
|
Bio sam na otvorenju jedne izložbe fotografija neki dan, pa sam proveo baš onako kako treba, nakrmačio sam se pa sada imam finu ogrebotinu na koljenu, a ruke mi izgledaju kao da sam boksao s robotom, ali lijepo je izaći malo među ljude, a i jučer sam bio krasan, pogledao utakmicu i poslije ostao još u birtiji, cijelo društvo je bilo tu i bilo je baš veselo nekako, uvijek se nađe neka tema, a jučer se, između ostalog, pričalo o dječjim imenima, jedna ovako atipična priča za muško društvo ili je normalna, pojma nemam, uglavnom vrlo interesantna tema i lijepa na svoj način, ali nije baš za krmka kao što sam ja. To je tema za normalne ljude, iako, moram priznati da o tome dosta razmišljam u zadnje vrijeme, kako se čovjek unormali, trebao bi imati djevojku i umjesto na pivo trošit pare na cvijeće ili tako nešto, brrrr, ja o tom pojma nemam....kako se to napravi, ono, priđeš i zamoliš za ples, a prije toga si ubacio cd sa izabranim pjesmama ili samo jednu, pa stisnio repeat Kakav lopov...takve stvari se obično dogode spontano i mislim da nije u redu smišljati kojekakve scenarije, pojma nemam što mi se događa. Imao sam lijep niz od nekoliko dana veselja i nazdravljanja i danas sam odlučio ostati kući, rekuperirati se i ujutro ustati odmoran i čio. Ovako sada tu sjedim i razmišljam o normalnim ljudima i imam osjećaj kao da cijeli svijet večeras pleše i smije se i zabavlja se. |
|
opet sam imao par kriminalnih upisa..tako se nekada trefi da mi se hrpa stvari poklopi i onda hrpetina misli nekontrolirano izleti van...možda je i bolje tako jer kad to i napišem onda vidim kakav sam nenormalnjaković...odavno znam da sam spodoba, da ništ ne valjam i da sam niškoristi, zato valjda i volim da ločem, naročito sam, jer onda sam siguran da me nitko neće daviti....ta tko će gubiti vrijeme s pijancem...nisam ja sad baš toliko se od'o piću da ne kužim klinca, pa mi je ljepše onda pit sam, rijetke su one zgode kad mogu uživati u nazdravljanju sa ok ljudima i poštujem kad kažu da je dosta i da idu kuć...onda ja fino produžim svojim putem..i to je u redu. Taki sam idiot, naučio sam poštovati ono što je red, a to ne znači nužno da sam ja totalni nered, iako možda tako izgledam. Znam da su sve primjedbe koje su se nakupile na konto tog nekog mogu življenja u zadnje vrijeme sve dobre i na mjestu i nije da se ne obazirem na sve to, ali imam i ja taj neki svoj put, na kojem sam, istina, rijetko učinio nešto samostalno ili po svojoj volji, jer nisam sam na svijetu, a mislim da je bitno razumijevati i poštovati ljude oko sebe... Jučer je bio koncert Rammsteina u vrloj nam metropoli i na koji sam mislio ići, no potrefilo se tako da sam ovih dana već bio malo lutao po vani, a nijedan normalan pijanac ne ide se keriti baš svaki dan i eto, odlučio sam otići onim putem, na svoj način, ne kažem da je moj doprinos neki bitan, ali koliko sam mogao, podržati rad udruge građana koja bi trebala okupljati ljude po nekoj ok osnovi, nevezano uz nekakvu političku briju ili ne znam kakav interes. To društvance opet ima svoja neka pravila koja se trudim, eto, poštovati, jer mislim da je potrebno da takva jedna udruga postoji i opstaje, ponavljam, bez obzira na politička i druga opredjeljenja. Opet se dotičem politike, rekao sam da se trudim poštovati sve i svakoga, jer u svakome ima nešto dobro i zanimljivo i zaslužuje da to iskaže, ali sve manje imam poštovanja prema politici, a naročito prema aktualnoj vladajućoj, a razlog je ovaj put POPIS POVJERENIKA, jedan vrlo uznemirujući papir na osnovu kojeg bi svatko kome bude uručen imao pravo da ih tuži zbog maltretiranja, mobinga, da ne kažem zbog bezobraznog dosađivanja. To me podsjetilo na staljina i gulage. Povjerenje se ne zaslužuje prisiljavanjem, kao što se poštovanje ne zaslužuje novcem. Sve se može kupiti, naravno, ali to nije ono pravo. Ovo je sada možda jedan bezvezni upis čovjeka koji nema ništa osim svog nekog stava, a svijet u kojem živimo kaže da moram imati pune džepove i koješta, pa se sada tu nešto kao branim, ne, ne branim se, znam kakav želim biti, a to u ovom svijetu gdje se živi po pravilu nagazi ili budi nagažen nije lako, jer stvarno ne želim nikoga nagaziti, niti mislim da to mogu. Razmišljam o ovim svim riječima tu i zvuče mi jako defetistički, ali svijet u kojem živim nije baš jako spreman na suradnju i to je tužno. Osjećam u zadnje vrijeme pritiske kakvima se nisam nadao, možda je to i normalno i tako mora biti i ako odgovorim na svoj način, bit ću papak, iako želim dobro svima, a ako se usudim utjecati na život oko sebe to će biti bezobzirnost i bezobrazluk. Možda i neće, ne znam...najradije bih otišao negdje daleko da vidim koliko vrijedim. Teško je ovdje sve ispoštovati i biti normalan. Uf, nije lako ni kile skidati, da se prebacim na malo lakšu priču sada, jer sam zbog toga ovdje, a uvijek se zapletem sa svim i svačim. Trebao bih se izvagati da vidim gdje sam |
umnjak
- 20:54 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Doručak je bio sav u znaku mirisa friško pečenog kruha, ne znam stvarno tko može odoliti tom mirisu i okusu. Još kad se nađe kakav zgodan narezotak uz to, to bude genijalno.....i dobro je da sam se jutros dobro najeo, jer to mi je bilo sve danas, ne zato što sam prešao na neku radikalnu dijetu, nego zato što sam popodne bio kod čika zube, pa sam za ručak dobio lokalnu anesteziju, a zbog toga ću večerati tablete, antibiotike i neki protiv bolova. Dok sam sjedio tamo u stomatološkoj ambulanti primjetio sam da sam pacijent sa najmanje životnog iskustva, a sada sam i ja dolijao...sad i ja mogu počet polako pričati priče iz ambulante, iz čekaonice, te su priče bolje od lovačkih i ribičkih zajedno...dobio sam zub da ga ponesem sa sobom ili da radim što god hoću s njim, vidio je, kaže, čovjek, da sam neki sentimentalni tulipan, ne baš tim riječima, ali valjda mi je na njuški pisalo da mi je krivo što se moram pozdravit sa zubom. Simbolično, pozdravio sam se sa komadom života..pitam se što je sve otišlo s tim zubom, možda se povećala doza ozbiljnosti ili namjere u organizmu sada..možda ću manje filozofirati i lakše se obračunavati s viškom kilograma, zanimljivo, danas sam gdje god sam došao dobio poruku da nisam dobar sam prema sebi i da se trebam drugačije postavljati prema svima oko sebe, prvo na poslu, a onda i kod kuće...nemam pojma, svi su u pravu, a ja sam majmun, jer ne kužim baš sve i mislim da još puno moram učiti da bih mogao nešto malo u svom životu promijeniti, a kamoli utjecati na nešto, a onako epski se udariti po stolu može samo jednom, iako imam neki osjećaj da je to najveća fora, to lupanje po stolu..ma ne moram lupati, ne moram ništa, iako bih se znao ponašati kao gorila, kad mi se jede, jedem, kad mi se sjedi sjedim....ne znam jel pretenciozno prava riječ, ali ovi su se dobro poigrali s tim nekim mislima sve je to dobro dok ne dođe Chuck .... |
|
Proveo sam tri dana na lijepom plavom Dunavu, vidio svašta, naučio ponešto i dobro se zabavio, kako to već mora biti na pravoj ekskurziji. Ako ću govoriti o tjelesnoj masi, bilo je vrlo zahtjevno, ali pojeo sam sve obroke osim zadnjeg, zadnja večera mi nije baš sjela, jer sam osjetio nekakvu iscrpljenost što se manifestiralo kroz lagani štrikeraj. Prije mi je trebalo puno više vremena da doživim taj fantastičan osjećaj, fantastičan kažem, jer to je osjećaj koji valjda samo budale proživljavaju, jer da sam neki tamo normalan, spavao bi, jeo i pio kao normalan čovjek, ali crko bi, valjda, da nisam zaružio. To je već psihopatologija, bar u mom slučaju, ali i pokazatelj da je bilo vrlo živo. Eto, toliko da mi je na kraju usfalilo krepčine. Zato sam se jutros napapao slanine i luka, a i ručak sam pojeo cijeli.....pohana piletina, brokula i karfiol sa prezlama i kajmakom. Prespavao sam cijelo popodne, dušao tu malo nešto da našaram, pa idem nazad u ljekovitu zemlju snova.... |
|
Ovo je bio miran dan, malo kasnije se izvukao iz kreveta, popio šalicu mlijeka i pojeo hrpu toplih sendviča. Obilazak groblja je isto oblik nekakvog druženja, prvo s ukućanima, pa onda poslije sa didom i tetkama, naravno da sam omastio brk u dva navrata, slab sam na kuhani kupus sa suhim mesom, što da radim, popodne zato nisam ništa jeo, bio kod frenda, tamo se malo družili, pričali o posljednjem izlasku, nekako se nikada nisam osjećao baš najbolje kad bi krenulo to prepričavanje gdje si i kako bio, valjda zato što sam uvijek najgori pijanac, a i totalna seljačina koja nema smisla za civilizirano druženje uz kavicu. Na ulici je cijeli dan magla, mislim da je sada zgodno ić' prošetati se po groblju, mir, tišina i svijeće....ali sutra je novi dan i vrijeme je za zaleć.... |
