Jučerašnji dan je bio ok, topli sendviči za doručak, kiseli kupus dinstan na slanini i šunki sa šniclama i geršlom za ručak, uff, dobro, iznenadio me taj geršl. A navečer par mandarina, nisam nikuda išao jer sam cijeli dan nadoknađivao hrpu stvari koja mi se nakupila skroz tjedan, jer sam cijeli tjedan dolazio kući kasno i padao ravno u krevet, zato uostalom nisam ništa ni pisao, a nisam ni sinoć, jer sam čitao jučerašnji upis....al sam i ja poludio, počeo slati ljude u zatvor, nije to moj posao, nego sudova i što ja znam, svih insititucija koje to moraju odraditi, ako moraju, nitko nije kriv bez dokaza. Uzelo i mene predizborno ludilo, ali sada se samo o tome govori i kad hoda okolo, onda čuje čovjek svašta. Ne slažu se ljudi sa aktualnom vladom, ali glas će dati političarima na lokalnoj razini, kao da ti glasovi ne idu tamo u središnjicu i tamo se skupljaju na hrpu i sve ostaje isto. Ne znam samo koliko središnjica cijeni ovu lokalnu ekipu, vjerojatno isto kao što je cijenila sve ljude koji su im do sada davali glasove. Jesam bio svugdje i čuo svašta, ali nisam ništa komentirao, nemoguće je promijeniti stavove na način da sada idem nekoga maltretirati svojim stavovima. Bio sam aktivno sudjelovao na izborima nekoliko puta, volontirao kao Gongov promatrač i vidio što znači duboko uvjerenje. Iako mislim da je i to bilo dobrim dijelo izmanipulirano. Imao sam nekoliko neugodnih iskustava, uglavnom verbalnih izljeva nježnosti prema meni kao promatraču. Nikada to nisam nikome zamjerio, niti uzeo za zlo, a ni prijavio. Pokušao sam ih razumjeti, ljudi odrasli u jednopartijskom sustavu, naučeni na jednu vlast koja je, uzgred budi rečeno, bila režimska, to se usiječe u čovjeka. I onda dođu promjene i nova snaga raširi krila i preuzme vlast, naravno, treba sada njih voljeti i poštovati, to se čekalo godinama, a nova vlast to oduševljenje koristi i usput fino plasira netrpeljivost prema opoziciji, kao i prema svim ovim nestranačkim kojekakvim udrugama. I normalno da me čovjek nije mogao gledati sa simpatijama, jer sam došao tamo da mu porušim konačno ostvareni san o neovisnoj domovini, mislim da sam tako nekako bio doživljen. A veselio sam se neovisnosti isto kao i svi drugi, s tim da sam mislio, kao i sada da je za društvo dobro da postoji mogućnost političkog dijaloga, kako bi jedni drugima kogli ukazati na eventualne pogreške i sve to, nešto što u jednopartijskom sustavu nije bilo mouće, a potreban je i netko neutralan da ukaže na to da je netko možda pretjerao, kao ja npr. u jučerašnjem postu. Promatrao sam izbore, ne znam da li je to bilo naivno i u kojoj mjeri je to bilo potrebno. Onda sam mogao i htio biti neutralan i vjerovao i da svi dobro misle. Sad više nisam Gongov promatrač, ne mogu više biti neutralan, jer mislim da se stvari trebaju promijeniti, a u birtaškim debatama ne sudjelujem, jer mislim da je jedini način na koji mogu utjecati na to nešto, taj da izađem na izbore i glasam za promjene. I to je to. Mediji su svoje učinili, a ljudi iz svega toga valjda donijeli nekave zaključke.
Post je objavljen 27.11.2011. u 08:12 sati.