Doručak je bio sav u znaku mirisa friško pečenog kruha, ne znam stvarno tko može odoliti tom mirisu i okusu. Još kad se nađe kakav zgodan narezotak uz to, to bude genijalno.....i dobro je da sam se jutros dobro najeo, jer to mi je bilo sve danas, ne zato što sam prešao na neku radikalnu dijetu, nego zato što sam popodne bio kod čika zube, pa sam za ručak dobio lokalnu anesteziju, a zbog toga ću večerati tablete, antibiotike i neki protiv bolova. Dok sam sjedio tamo u stomatološkoj ambulanti primjetio sam da sam pacijent sa najmanje životnog iskustva, a sada sam i ja dolijao...sad i ja mogu počet polako pričati priče iz ambulante, iz čekaonice, te su priče bolje od lovačkih i ribičkih zajedno...dobio sam zub da ga ponesem sa sobom ili da radim što god hoću s njim, vidio je, kaže, čovjek, da sam neki sentimentalni tulipan, ne baš tim riječima, ali valjda mi je na njuški pisalo da mi je krivo što se moram pozdravit sa zubom. Simbolično, pozdravio sam se sa komadom života..pitam se što je sve otišlo s tim zubom, možda se povećala doza ozbiljnosti ili namjere u organizmu sada..možda ću manje filozofirati i lakše se obračunavati s viškom kilograma, zanimljivo, danas sam gdje god sam došao dobio poruku da nisam dobar sam prema sebi i da se trebam drugačije postavljati prema svima oko sebe, prvo na poslu, a onda i kod kuće...nemam pojma, svi su u pravu, a ja sam majmun, jer ne kužim baš sve i mislim da još puno moram učiti da bih mogao nešto malo u svom životu promijeniti, a kamoli utjecati na nešto, a onako epski se udariti po stolu može samo jednom, iako imam neki osjećaj da je to najveća fora, to lupanje po stolu..ma ne moram lupati, ne moram ništa, iako bih se znao ponašati kao gorila, kad mi se jede, jedem, kad mi se sjedi sjedim....ne znam jel pretenciozno prava riječ, ali ovi su se dobro poigrali s tim nekim mislima
sve je to dobro dok ne dođe Chuck ....
Post je objavljen 08.11.2011. u 20:54 sati.