Nešto su mi se zaredale večere ovih dana, što je najgore, ne znaš koja je slađa...sinoć naišao do prijatelja, a njegova gospođa taman završava večeru, nisam se baš mislio zadržavati, ali uz uobičajenog pivkana, morao sam probati specijalitet, pečene pole korumpira i to bez ljuske sa slaninicom gore.pojma nemam, pa tko to ne bi prob'o....možda je to odlika karaktera, teška ovisnost o hrani...ili možda pormećaj karaktera, nekakva devijacija u socijalnom smislu, pa ne mogu reci neću..ma, nit je snijeg, nit su labudovi, a ni šator Hasan age, nego velika sreća uživati u životnim radostima, a poslije sam kod kuće još smazao nekoliko palačinki sa špinatom, sirom i kajmakom....cijeli dan sam bio na terenu i do kreveta sam dovukao gegajući se i podrigujući kao siti medo pred zimski san. Zaspao sam istog trena. Lijepo je to tako, zaspati fino napapan, ali jake snage masnih stanica se baš u to vrijeme grupiraju na strateškim pozicijama i nikako da se postavim nekako prema toje večeri. A kad je najslađe tako se napapti, još ako je oko stola i društvo veselo, ole...onda se ne smijem čudtiti sam sebi što izgledam k'o medvjed, nisam lud, znam da neću nikad izgleda k'o onaj kip, Michelangelov Apolon, ali bi volio da mogu k'o medo hibernirat, bar nekoliko dana....šalim se malo, normalno je da svi imamo taj neki ritam po kojem živimo i za medvjede je normalno da se naudaraju prije spavanja, jer idu prileć malo dulje, a čovjek baš i ne mora, jer ima drugačiji ritam, ali i medo voli med, tako da ni večera nije nešto nerazumno. Da sam robot i da sam sebe programiram, to bi bilo idealno, ali onda ne bih više bio normalan, a normalno je živjeti, biti nesavršen i probati odgovoriti na okolnosti najbolje što znamo. Imati pravu mjeru za sve, a ja sam glupa seljačina, pa nemam mjere ni za što...jesam složio čak i neki pravilnik, ali živjeti po tom pravilniku bi bila avantura, jer trebalo bi se postaviti u svakoj situaciji prema tome, nekako. A možda nije ni teško, uostalom, prilika za ekstremno uživanje u tim nekim životnim radostima ionako nema previše.
Post je objavljen 17.11.2011. u 06:04 sati.