Kad dan započne sa jednim i pol burekom i dva jogurta, to može značiti samo dvije stvari...ili nisam uopće spavao i proždro sam takav doručak jer mi treba masnoća u želucu ili sam se dobro naspavao, vidio da je vani hladno i odlučio se dobro najesti. Ovaj put je bilo ovo drugo, iako ni ono prvo nije loše, ali ne moš svaki dan, a koliko pričam o tome, očito je da bih svaki dan se kršio, kao da nemam pametnijeg posla, a imam, ali nije lako priznati da želiš biti ovakav ili onakav. Ne valjaju nikakvi ekstremi, niti kršiti se svaki dan, niti ograničavati se. A kako pronaći mjeru i sve napraviti kako treba, uštimati se tako da tvoj doprinos harmoniji svijeta bude što bolji, da se svi oko tebe osjećaju dobro i ugodno, e to je pitanje na koje odgovor znaju valjda samo umjetnici, ne mislim na umjetnike po vokaciji, nego po načinu na koji osjećaju taj nekakav puls života i na pravi način odgovaraju na sve izazove, a to su odgovori za kojima bi svi trebali težiti.
Dobio sam primjedbu da sam malko smršavio, nevjerojatno, opet malo poticaja, još malo i možda budem ličio na nešto...
Post je objavljen 15.11.2011. u 04:31 sati.