nedjelja, 29.11.2015.
Fotografi i žarulja
Koliko je fotografa potrebno da se zamjeni žarulja?
1 da promjeni žarulju
18 da kažu kako je to trebalo napraviti drugačije
30 da kažu kako je žarulja promjenjena loše, te bi oni to napravili bolje
27 da kažu kako uopće nije trebalo mijenjati žarulju, već da se mrak mogao riješiti photoshopom
13 da kažu kako pravi fotograf ne mijenja žarulju nego se prilagodi dostupnim svjetlosnim uvjetima
18 da kaže kako je žarulju trebalo zamjeniti petrolejkom jer "samo ona ima dušu" za razliku od halogenke
72 koji će tvrditi da ako se već išlo mijenjati žarulju, da je trebalo nabaviti najskuplju i najmoderniju žarulju, jer da samo ona daje zadovoljavajuće rezultate
subota, 28.11.2015.
Fotografija u Hrvatskoj - Mara Bratoš
petak, 27.11.2015.
Kako smanjiti fotke bez photoshopa?
Bloger Sjedokosi je u komentarima ispod prethodnog posta postavio slijedeće pitanje [sic]:
Evo odgovora:
Postoji jedan zgodan mali, besplatni(!!!), programčić koji se zove PIXresizer.
Može ga se skinuti ovdje:
PIXresizer
Taj programčić omogućava to da se ili pojedinačne slike, ili čitavi setovi slika u nekom folderu, smanje sa svoje originalne veličine iz aparata (u kojima su pojedinačne slike "teške" i po nekoliko megabajta, te prilično velikih dimenzija u pixelima), na veličinu koja je pogodnija za prikaz na internetu i kompjuterskom monitoru.
Program pri tome ne briše originalnu sliku, tj. ne snima preko nje, već snima kopiju dotične u neki drugi (od strane korisnika zadani) folder.
Uglavnom, programu treba zadati izvornu datoteku slike (ako se misli smanjivati pojedinačne slike) ili folder u kojima se nalaze sve slike koje se želi smanjiti, zatim se odredi odredišna mapa u koju će se spremati smanjena/e verzija/e. Zatim se odredi dimenziju slike po duljoj stranici, te u kojem formatu smanjena verzija bude snimljena (jpeg, gif, tif...), uz još nekoliko dodatnih opcija (da li sačuvati EXIF podatke, sliku prebaciti u crno-bijelu...). Nakon što su svi parametri podešeni, odabere se opcija "Save pictures" i program zatim sam odradi posao smanjivanja...
četvrtak, 26.11.2015.
Jedna mala foto-anketa
Poštovano čitateljstvo,
evo jedne male ankete o fotografskim navikama...
Možete odgovoriti ili u komentarima, ili postom na vlastitom blogu.
Pitanja:
1. Kakvim fotoaparatom najčešće snimate? (I kamera u mobitelu je fotoaparat!)
2. Što najčešće snimate? (selfije, dokumentaristiku, panorame, nešto treće...?)
3. Jeste li kada imali problema sa policijom, zaštitarima, ili nekim trećim osobama zbog snimanja?
4. Smeta li vam kada na javnom mjestu netko snima u vašem smjeru? I kako pri tome reagirate?
5. Stavljate li snimljene fotografije na internet?
6. Koristite li Photoshop? Koliko?
Moji odgovori:
1. 99% stvari snimam DSLR aparatom. Ostalo mobitelom, i to samo kada mi DSLR aparat nije pri ruci.
2. Uglavnom snimam uličnu i dokumentarnu fotografiju. Tek tu i tamo pokoji portret, mrtvu prirodu ili panoramu. U životu sam snimio tek možda 5-6 selfija...
3. Najviše problema imam sa slučajnim prolaznicima koji izigravaju samozvane dušebrižničke redare, a što je do sada variralo od glasnih komentiranja i nepristojnih upadica, do prijetnji nasiljem. Tu i tamo sam imao i natezanja sa zaštitarima u trgovačkim centrima i oko njih. Samo jednom imao posla s policijom, ali ne toliko zbog samog čina snimanja koliko zbog stajanja (s fotoaparatom oko vrata) na krivom mjestu u krivo vrijeme.
4. Kada sam na javnom mjestu, ne obraćam previše pažnju na to snima li tko u mome smjeru ili ne. Kao ni na to čime snima.
5. Fotografije koje snimam iz amaterskih pobuda, držim gotovo isključivo na računalu i/ili u albumima. Tek poneku objavim na internetu ako je baš potrebno, i pri tome se držim onoga da ne objavljujem fotografije koje i inače ne bih pokazivao potpuno nepoznatim ljudima. Pogotovo ako su u pitanju nekakve privatnije fotografije.
6. Koristim photoshop samo za popravak tonova, kontrasta, c/b konverziju, te eventualno izrez ako je potrebno popraviti kadar.
srijeda, 25.11.2015.
Zagreb pod opsadom
Zagreb je opet pod opsadom i policijskom blokadom. Meni je osobno, kao stanovniku centra Zagreba, više pun kufer te maltretaže građana "sigurnosnim mjerama" i "posebnim regulacijama prometa" svaki put kad se u Zagrebu održava nekakva politička konferencija većih razmjera i/ili kad dolazi nekakav "velevažni" političar, ili više njih...
ilustracija
(link sa: zgubidan.com)
I dok se te velevažne političare vozika naokolo u blindiranim autima otpornim i na rakete, a ne samo na metke, očekuje se da bi praktički život na trasi kojom se kreću trebao stati - građanima se onemogućava normalno kretanje gradom, a štoviše oni koji imaju tu (ne)sreću da žive na trasi prolaska ne smiju čak ni prozore otvarati jer se inače pretvaraju "prijetnju sigurnosti".
Ako je policiju, sigurnosne službe i te političare toliko strah od možebitnih napada i atentata, zbog čega onda takve konferencije ne održe na nekim izoliranim mjestima, npr. na Brijunima, gdje nema ni ljudi ni prometa, a čitav akvatorij je vrlo jednostavno zaštititi s nekoliko vojnih brodova i helikoptera?
Za kraj jedna fotografija:
Zbog blokade: Biciklist Bidena 'pozdravio' srednjim prstom
nedjelja, 22.11.2015.
Remi Gaillard
Remi Gaillard je Francuz poznat po izvođenju raznih "praktičnih šala", u kojima, u maniri "skrivene kamere", izvodi razne budalaštine na javnim mjestima.
Zbog svojih pothvata je nerjetko imao i problema sa zakonom. Štoviše, policajci i policija su česta meta njegovih "sprdačina"... U jednom od svojih najnovijih pothvata je na vrlo domišljat i duhovit način blokirao policijsku kameru za snimanje prebrzih vozača.
subota, 21.11.2015.
Još malo "znalačkih" gluposti
Još nekoliko gluposti iz usta "znalaca", koji osim što vjeruju da su najpametniji na svijetu i okolici, imaju se potrebu nametati kao lažni autoriteti, pametovati, omalovažavati ljude koje smatraju manje vrijednima od sebe, kao i tendenciju sami sebi skakati u usta...
"Što će nekome skupi profi-aparat? Dosta mu je i mobitel!"
Oni kojima je fotografiranje posao ili se time ozbiljno bave iz čistog gušta/hobija, rado će izdvojiti veću sumu novca kako bi si olakšali posao i omogućili kvalitetnije rezultate kvalitetnijom opremom. Primjera radi, jednako kao što će čovjek koji se želi ozbiljno baviti fotografijom nabaviti kvalitetniji/skuplji aparat i objektiv, tako će i onaj tko se npr. ozbiljno bavi ribolovom kupiti kvalitetni štap, najlon i udice, onaj tko se ozbilno bavi biciklizmom kvalitetni bicikl, itd...
"Ako je aparat toliko skup, zašto nije vodootporan?"
Nebuloza otprilike u rangu "Ako je automobil skup, morao bi biti i podomornica". Floskula za koju su se mnogi "znalci" hvatali nakon guranja fotoreportera u manduševac i uništenja opreme. Postoje tzv. "zadihtani" (weather-sealed) fotoaparati, koji mogu podnijeti da ih malo kiša namoči bez da vlaga uđe u unutrašnjost, i otporniji su na prašinu, no to ne znači da ih se može bez posebnog vodootpronog kućišta slobodno uranjati u vodu.
"Što netko ima snimat po gradu ako nije turist ili novinar?"
Mnogo toga, što fotografski nepismeni ljudi nisu u stanju ni zamjetiti, a fotografima amaterima bude zanimljivo. Često oni kojima je to neshvatljivo, imaju pune albume slika s raznih putovanja i izleta, ali vrlo vjerojatno niti jednu sliku vlastite ulice ili kvarta, a uz to vjerojatno misle da su stare dokumentarne fotografije nastale same od sebe.
"Što ti sebi umišljaš da si Tošo Dabac? On je vrhunski fotograf..."
Tošo Dabac, H.C.Bresson, R.Doisneau i svi ostali "vrhunski" i "poznati" fotografi, nisu bili vrhunski i poznati čim su se počinjali baviti fotografijom, već su također bili "samo neki likovi koji su se šetali naokolo s fotoaparatom oko vrata i snimali", a postali su poznati i slavni tek nakon dugogodišnjeg fotografskog rada.
"Ne shvaćam zašto ljudi skupo plaćaju fotografe, kad mogu to i sami snimati"
Jednako kao što biti vozač ne znači posjedovati auto, već imati i znanja potrebna za sigurno sudjelovanje u prometu, jednako tako za snimanje nije dovoljan samo fotoaparat bilo koje vrste, već je potrebno imati i neka fotografska znanja, kako bi se iz snimanaj izvukao maskimum. Da, realno gledajući, bilo koji događaj (npr. vjenčanje) može snimati svaka šuša mobitelom, no tada se treba pomiriti sa time da će fotografije uglavnom biti negledljivo smeće.
"Zašto bi netko normalan snimao sprovod?"
Iz istog razloga zbog kojeg bi netko snimao bilo što drugo - ili da sačuva uspomenu na događaj, ili da prikaže kako je događaj izgledao ljudima koji su bili odsutni u trenutku njegovog održavanja. "Velikim moralistima" i dušebrižnicima, koji sve gledaju kroz neki svoj vlasititi "moral" i "etiku" (i što svim silama pokušavaju nametati drugima) je to uglavnom neshvatljivo.
"Ne kaže se filmski aparat, nego analogni!"
Pojam "analogno" se u zadnje vrijeme masovno koristi kao izraz za sve što "nije digitalno". No, ako foto-aparat koristi film, onda je sasvim ispravno reći da to "fotoaparat na film", "filmski fotoaparat" ili "filmaš". Inače, sam pojam "analogno" se odnosni na bilo koju tehnologiju gdje postoji kontinuirana promjena vrijednosti, i beskonačan broj tih međuvrijednosti između bilo koje dvije vrijednosti, za razliku od digitalne tehnologije gdje je ta promjena skokovita a broj međuvrijednosti je ili ograničen ili ih uopće nema.
"Nije slika nego fotografija!"
Opet ono da "Nije izmet nego se pas olakšao",...Slika, u širem smislu (genus proximum) je svaki vizualni prikaz, bez obzira na njegov način nastanka. Prikaz na kompjuterskom ili TV ekranu je slika, ono što čovjek vidi očima je slika, bilo kakav trag na nekoj podlozi (crtež, slikarija, grafika, piktogram, isprint..) je slika. U užem smislu (differentia specifica), slika je slika nastala slikarskom tehnikom, fotografija je slika nastala fotografskom tehnikom, ...itd.
petak, 20.11.2015.
Pad fotoaparata
Svaki pad fotoaparata sa visine na tvrdu podlogu može biti koban.
Bez obzira radilo se o starom filmskom aparatu ili modernom digitalnom, s obzirom da se u njemu nalaze osjetljivi mehanički i/ili elektronski dijelovi, bilo kakav veći mehanički šok može izazvati probleme po pitanju funkcionalnosti.
Što se aparatu može dogoditi? Sve ovisi o kakvom se fotoaparatu radi, te o visini s koje je aparat pao.
Najmanje što se može dogoditi je - ništa. Da aparat prođe bez ikakvih oštećenja, i da dalje normalno radi kao i prije pada. Međutim, ovo se događa jako rijetko, i uglavnom kod padova s male visine.
Zatim se, kod padova s malo većih visina, mogu dogoditi razna oštećenja na kućištu, u vidu udubljenja, deformacija, ili napuknuća, ali da fotoaparat i dalje normalno radi. Ponekad se dogodi da npr. otpadnu vrata odjeljka za bateriju ili memorisjku karticu, ali ih se osposobi s malo ljepljive trake, ili da objektivu pukne "zonerica" ili filter i slično...
Slijedeća puno nezgodnija mogućnost je da strada neka od unutanjih mehaničkih, optičkih ili elektronskih komponenti... Ovo se manifestira u tome da npr. aparat više ne fokusira ispravno (zbog pomaka neke leće, objektiva, senzora), da ne može izbaciti ugrađenu bljeskalicu, odnosno da dotična više ne radi, ili da u potpunosti otkaže poslušnost odnosno više ne okida. Većina ovih oštećenja se može popraviti u servisu, iako je ponekad upitna njihova isplativost (tj. ponekad se više isplati nabaviti novi aparat nego popravljati stari).
Ono najgore jest da se zbog pada aparat doslovno fizički raspadne na sastavne dijelove. U tom slučaju mu najčešće nema spasa.
No, koliko god nevjerojatno zvučalo, zna se dogoditi i to da aparat padne sa poprilične visine, a da u padu umjesto njega nastrada - pod.
Leica M9 Falls Off Balcony and Breaks… the Ground
četvrtak, 19.11.2015.
Vijesti sa raznih strana...
Neki imaju problema sa vidom...?
Netko je pozvao policiju zbog "čovjeka sa strojnicom". Kada se policija pojavila, ustanovilos e da je "strojnica" zapravo - stativ. Sklopivi tronožac za fotoaparat....
911 Called After Photographer’s Tripod Mistaken for Machine Gun
Neki se malo previše igraju u Photoshopu
Netko je od jednog "selfija" napravio fotomontažu kojom je čovjeka koji je snimio "selfie" pretvorio u "terorista".
Someone Photoshopped this Sikh Guy, and Now the World Thinks He’s a Paris Terrorist
...a neki misle da je selfie-stick oružje za samoobranu
I dok su selfie-stickovi mjestimišno zabranjeni iz sigurnosnih razloga, u Rusiji su se pojavili ljudi koji ga doslovno koriste kao oružje.
Russian Martial Arts School Teaches How to Use the Selfie Stick as a Weapon
petak, 13.11.2015.
Henri Cartier-Bresson
četvrtak, 12.11.2015.
Fotografske muke na vjenčanjima
Jedan od većih problema, ili bolje rečeno "smetala" na vjenčanjima u zadnje vrijeme su "fotografi" - uzvanici, tj. rodbina i prijatelji, oboružani "pametnim telefonima", tabletima i koji na svoju ruku snimaju vjenčanja do mjere da smetaju pravim fotografima.
O tome koliki su problem, napisao je jedan fotograf...:
I’ve Had Enough with Wedding Guests Taking Pictures with Phones
Ukratko, ti "fotografi" (uzvanici sa mobitelima i tabletima) na vjenčanjima:
1. Ulaze u kadar fotografima i na taj način upropaštavaju fotografije.
2. Na fotografijama im se ne vide lica zbog toga što ispred njih drže mobitel ili tablet.
3. Svojim spravama za snimanje često zaklanjaju pogled drugima.
4. Velika većina fotografija koje snime su - smeće.
srijeda, 11.11.2015.
Konfucijeva izreka
Konfucije je rekao:
"Tko ne zna, a ne zna da ne zna - opasan je - izbjegavajte ga!
Tko ne zna, a zna da ne zna - dijete je - naučite ga!
Tko zna, a ne zna da zna - spava - probudite ga!
Tko zna i zna da zna - mudar je - slijedite ga!"
(To je samo jedna od mnogobrojih Konfucijevih izreka.)
TKO NE ZNA, A NE ZNA DA NE ZNA
Ukratko, svi lažni autoriteti. A lažni autoritet može biti praktički bilo tko - svaka šuša koja si umisli da je u pravu u vezi nečega (odnosno da je "pravi" autoritet), ali svo "znanje" je bazirano na površnosti, dezinformacijama, wishful thinkingu, iskrivljavanju logike, urbanim mitovima, bapskim pričama, emotivno nabijenim pamfletićima, sumanutim idejama, i općenito nemaju previše dodira sa stvarnošću. Često koriste frazu da "njih nitko/ništa neće uvjeriti u suprotno" jer su uvjereni u svoju savršenost i nepogrešivost.
I da ne bi bilo zabune, takvi nisu samo pojedinci, takve mogu biti i čitave (državne) institucije!
TKO NE ZNA, A ZNA DA NE ZNA
Svaka osoba koja se nečime želi početi baviti, u početku je neznalica. No ako kod te osobe postoji volja za učenjem, potrebno je samo naći dobrog učitelja. Bilo pravu živu osobu, bilo literaturu, pa znanje steći autodidaktikom (samoučenjem).
Problem je što ponekad takvi, zbog neznanja, nalete na - lažni autoritet. Na "one koji ne znaju, a ne znaju da ne znaju", te se nažalost dogodi da na kraju budu upućeni krivo... A od neznanja je puno gore pogrešno "znanje", odnosno zabluda.
Tu je svakako jedna od opasnosti "informiranje" putem interneta. Naime, kako je iternet zapravo nefiltrirani bućkuriš razno-raznih (dez)informacija, neupućenima je ponekad teško razlučiti što su relevantne informacije, a što su ortodoksne gluposti (koje se zavodljivom retorikom predstavljaju kao relevantne.)
TKO ZNA, A NE ZNA DA ZNA
Postoje ljudi koji se intenzivno bave fotografijom (ili bilo kojom drugom aktivnošću ili disciplinom kojom ispunjavaju slobodno vrijeme) iz gušta. Iz hobija. Amaterski. No u tome čime se bave steknu takvu kvalitetu, znanja i vještine, da nisu uopće svjesni da svojom kvalitetom, znanjem i vještinama jednaki ili čak i nadmašuju i neke (u toj disciplini) školovane ljude koji su na glasu kao pravi autoriteti.
TKO ZNA I ZNA DA ZNA
Suprotnost lažnim autoritetima su naravno - pravi autoriteti. Oni koji bitna i relevantna znanja i vještine "imaju u malom prstu" i koji ne samo da su imuni na lažne autoritete (i njima slične), već su ih sposobni i u trenu raspoznati. Zbog toga su i najgori neprijatelji lažnim autoritetima.
Osim što su sposobni promijeniti mišljenje ako dobiju dokaz da je neko njihovo uvjerenje pogrešno, sve tvrdnje koje iznose mogu dokazati činjenicama ili relevantnim referencama (npr. važećim zakonskim propisima, i sličnim).
subota, 07.11.2015.
Neznanje "znalaca"
Fraze ispod su izvučene po sjećanju iz jednog stvarnog, malo dužeg razgovora na temu fotografije gdje su "znalci" (koji zapravo nemaju pojma) pokušavali uvjeriti u svoja pogrešna uvjerenja iskusnog i dobro upućenog fotografa.
Vlastiti zaključci bazirani na wishful thinkingu, stereotipi, urbani mitovi, potpuna dezinformiranost i paranoja, ono što odlikuje takve "znalce", a ako se malo bolje prouči, neke izjave su kako besmislene tako i međusobno kontradiktorne, čime ti "znalci" zapravo sami sebi skaču u usta:
"Zakonom je zabranjeno na cesti snimati ljude bez njihove dozvole."
Nije. Niti jedan zakon to ne zabranjuje. Na svim javnim mjestima snimanje je dozvoljeno, ako nema jasno istaknutog znaka zabrane snimanja.
"Ne smije se bez dozvole snimati tuđe stvari, aute, kuće..."
Smije se snimati sve ono što je na javnoj površini i vidljivo s javne površine. Oni koji u ovo vjeruju, valjda isto kako vjeruju da bi svaka osoba koja nešto snima prije ili nakon nešto takvo (ide) snimi(ti) trebao ići u gruntovnicu ili na policiju naći tko je vlasnik nekog objekta ili automobila, pa onda njih sve redom tražiti dozvolu za snimanje.
"Ljudi imaju pravo na privatnost i zato ih se ne smije snimati bez pitanja."
Ako su na javnom mjestu, tu nikakve privatnosti nema. Pravo na privatnost postoji samo u vlastitim prostorijama (unutar stana, kuće..) ili prostorima posbeno zaštićenim od pogleda izvana (npr. kabine za presvlačenje, javni WC-i, dvorišta sa visokom ogradom...). Sve lijepo piše u Članku 144. aktualnog kaznenog zakona. Samo treba pročitati.
"Neovlašteno snimanje..."
Neovlašteno snimanje je samo ono snimanje koje se izvodi ako je snimanje generalno zabranjeno ili znakom zabrane snimanja ili nekim zakonom/pravilnikom, pa je potrebna posebna dozvola (iliti "ovlaštenje"). Npr. unutar nečijeg stana, poslovnog objekta gdje je na ulazu postavljen znak zabrane snimanja, vojne baze i sličnoga.
"Ali snimanje bez pitanja je nepristojno."
Koliko je tek "pristojno" nametati se drugima (fotografima) kao "autoritet", ili štoviše izigravati nekog samozvanog redara, te im govoriti kako bi trebali raditi svoj posao ili ih ometati dok snimaju.
"Ti ne smiješ snimati kad radnici nešto rade na cesti, jer je to otkrivanje poslovne tajne."
Sve ono što je javno vidljivo, a vezano je za bilo koji posao koji se radi na javnoj površini, ne može predstavljati poslovnu tajnu. Poslovna tajna su samo oni podaci koji su bitni za obavljanje nekog posla, a nisu ni na koji način dostupni niti javnosti niti konkurenciji.
"Neka žena se skine u topless na plaži ili se netko seksa u parku, a netko to snimi, to je narušavanje privatnosti."
Nije. Već upravo suprotno, javno pokazivanje intimnih djelova tijela (grudi, genitalija...) ili pak bilo kakva spolna radnja (koitus, masturbacija...) na javnom mjestu je u najmanju ruku narušavanje moralnih osjećaja građana. Ili laički rečeno - egzibicionizam. Štoviše, ako toj spolnoj radnji svjedoče i djeca, može se čak smatrati i spolnim zlostavlanjem djteta. Kome je do seksa, može to raditi u svoja 4 zida, da ih drugi ne mogu vidjeti, a ako ih ne mogu vidjeti ne mogu ih niti snimiti. Ista stvar je i sa drugim spolnim radnjama (masturbacijom na primjer...).
"Novinari smiju snimati po cesti jer imaju posebne dozvole. Drugi ljudi ne smiju..."
Da je doista tako onda svatko tko nije novinar i tko nedgdje na cesti nešto snimi bi trebao završiti u zatvoru jer "krši zakon". Uz to, novinari (točnije - fotoreporteri) nemaju nikakve "posebne dozvole za snimanje". Za njih vrijede potpuno isti zakoni kao i za sve druge ljude (da je an javnim površinama snimanje dozvoljeno). Štoviše, osim zakona za njih postoji i novinarska etika (pravila struke) o objektivnom i istinitom izvještavanju, a na koju se obični ljudi koji snimaju za sebe iz nekakvih hobističkih ili umjetničkih poriva, a ne za medije, ne trebaju previše obazirati. Press iskaznica, za koju mnogi misle da je ta nekakva "posebna dozvola", nije nikakva "posebna dozvola", već je samo dokaz da neki novinar radi za neku novinsku kuću ili fotoreportersku agenciju.
"Kad je na slici više ljudi, to znači da su svi na slici dali pristanak za snimanje."
Ne znači. Pogotovo ne na javnim površinama, na kojima ionako nije potrebno tražiti dozvolu za snimanje, i prilikom snimanja masovki, mimohoda i sličnih prizora. Neki čini se imaju sumanute ideje da bi kod takvih snimanja fotograf valjda trebao trčati za svakime tko mu se našao u kadru.
"Ali u novinama zamućuju registarske tablice i lica..."
I to opet nema veze za snimanjem kao takvim već se tiče objave u medijima kada je iz ovog ili onog razloga potrebno zaštititi identitet ljudi (žrtve nesreća, ili ako se radi o nekakvoj istrazi isl). Štoviše, opsesivna i nekritička cenzura dječjih lica u novinama i TV-u, je pak žešća nebuloza pravobraniteljice u stilu nekakvog vjerovanja da ih to (cenzura lica) štiti djecu od otmica i pedofila (koje se svejedno događaju i dalje).
"Novinari pitaju svakoga koga snime da li ga smiju snimiti."
Ne pitaju. Pogotovo ne na javnim površinama ili situacijama gdje bilježe neki događaj ili snimaju mnogo ljudi (skupovi i slične masovke). Jedina su iznimka situacije ako baš nekoga žele portretirati, pa zamole za poziranje.
"Turisti nisu fotografi, oni samo snimaju za sebe."
Budalaština tipa "Nije šija nego vrat", odnosno "Nije izmet, nego se pas olakšao". Fotograf je svatko to nekom spravom bilježi sliku, bez obzira bila ta sprava DSLR, kompakt ili mobitel. Bila ta osoba slučajni prolaznik, umjetnički fotograf - hobist, turist ili fotoreporter.
"Turisti ne snimaju fotoaparatima već mobitelima."
Turisti snimaju svime i svačime. Štoviše, turisti iz dalekoistočnih zemalja nerijetko dolaze opremljeni takvom silom fotografske opreme na kojoj bi im pozavidio i dobro opremljen fotografski studio... A mobitel, ako u sebi ima kameru koja bilježi sliku, može se smatrati fotoaparatom s obziromd a bilježi sliku. Kamera je kamera bez obzira na veličinu i oblik.
"Ali turisti ne snimaju ljude, već zgrade i znammenitosti, pa zato oni ne moraju tražiti nikakve dozvole."
Turisti snimaju sve i svašta. Od zgrada, preko ulica, trgova, prometala, panorama i sebe samih selfie stickovima. I na njihovim slikama sigurno ima i drugih ljudi. (Obratiti pažnju kako je tvrdnja u kontradiktornosti sa tvrdnjom da se "tuđe stvari ne smije snimati", odnosno da "samo novinari smiju snimati na javnim mjestima" op.a.)
"Zakon zabranjuje snimanje djece bez dozvole roditelja!"
Ne zabranjuje ako su na javnim površinama. Točnije, ono što je po pitanju djece zabranjeno i kažnjivo snimati jest snimati djecu u pornografske svrhe. Ta stvar lijepo piše u kaznenom zakonu, članak 163. Teba ga samo pročitati, a ne lupetati napamet i svaku fotografiju djeteta bez obzira što prikazuje (npr. djete kak trči za golubovima ili igra nogomet) proglašavati "pornograskom" iz prostog razloga "jer bi netko mogao onanairati gledajući tu sliku".
"Tko snima tuđu djecu sigurno je nekakav perverznjak i bolesnik. Tko normalan bi to radio?"
Prvo treba reći da je perverznjak i bolesnik onaj tko vidi perverziju tamo gdje je nema. Isto tako, bolest je i paranoja zbog koje netko automatski smatra da svi fotografi imaju isključivo loše namjere ako upere aparat (bilo kakav) u neko dijete. Prizor djeteta kako npr. vozi bicikl, trči za golubovima, igra nogomet ili se igra u pješčaniku, nitko tko je psihički normalan neće smatrati preverzijom. Snimanje gole djece po plažama (na način da im se pokušava snimiti genitalije) je sasvim druga priča (kažnjiva zakonom), no paranoici nisu u stanju ili namjerno ne žele shvatiti tu razliku.
>> Fotografiranje djece nije zabranjeno, roditeljima preporučen oprez <<
"Da mene netko snimi, ja bi razbio i njega i aparat, a da mi snimi dijete ubio bi ga."
I nakon toga završio u zatvoru, usput olakšan za nekoliko desetaka ili stotina tisuća kuna, na račun uništene opreme, odštete za nanesene ozlijede, troškove liječenja, sudskih troškova. Štoviše, svatko tko razmišlja na takav način je zapravo latentni kriminalac koji svoje nasilničke težnje pokušava maskirati u nekakavu "brigu" i "tjeranje pravde", a od takvi paranoici su danas veća opasnost za fotografe nego što su fotografi opasnost za djecu.
"Po kojem to zakonu on mene smije snimati, a ja njega ne smijem premlatiti zbog toga...?"
Po onom zakonu kojeg neki ili nikada nisu pročitali, ili misle da se na njih ne onosi onda kad njima odgovarad a se ne bi trebao odnositi. No svejedno se prave pametni da "znaju zakone". Prijetnje, fizički napad, nanošenje ozlijeda i uništenje tuđe imovine su u svakom slučaju kaznena djela, dok je snimanje zabranjeno i kažnjivo samo u točno zakonom propisanim situacijama.
srijeda, 04.11.2015.
Djeca i njihove kamere
Kolekcija starih fotografija djece-fotografa i njihovih kamera.
Lovely Vintage Photos of Kids with Their Cameras
nedjelja, 01.11.2015.
Truć, bla, ser, kenj...
[ispričavam se zbog vulgarnosti u tekstu u naslovu,op.a.]
Gomila demagoških govana i sranja se već standardno mogu čuti od strane raznih "eksperata za sigurnost" i "moralnih dušebrižnika". Uglavnom se, u kratkim crtama, svode na to da se kao najveći problem za bilo koju negativnu pojavu okrivljavaju fotografi (umjesto stvarnih razloga koji te pojave izazaivaju), a fotografiranje se proglašava "sumnjivom" i "opasnom" djelatnosti. I takvim se bajkama pune uši i potiče paranoja širokih narodnih masa.
Da ljudska glupost po tom pitanju doista nema kraja svjedoči i nedavna izjava direktora američkog FBI-a, koju prenosi PINAC, a koji je (upravo u takvoj demagoškoj maniri) izjavio kako su za povećanu stopu ubojstava u Americi krivi ni više ni manje nego - ljudi s kamerama!
FBI Director Blames Citizens with Cameras for Increase in Homicides
Dotični naime tvrdi da je to zbog toga što je "polciju strah obavljati svoj posao da ne bi bili snimljeni i postali viralna senzacija". S druge strane, upravo su građani s kamerama pružili glavne dokaze (u obliku snimaka) u situacijama gdje je dolazilo do slučajeva policijske brutalnosti (premlaćivanja, pucanja na nenaoružane ljude i slično...). Ono što dotični zapravo pokušava je već standardna manipulacija kojom se pokušava skrenuti pažnja sa pravih problema (odgovrnost polcije za prekoračenje ovlasti) na način da se traže dežurni krivci (naravno, fotografi i snimatelji).
