Fotografi svih zemalja naoružajte se...

subota, 07.11.2015.

Neznanje "znalaca"

Fraze ispod su izvučene po sjećanju iz jednog stvarnog, malo dužeg razgovora na temu fotografije gdje su "znalci" (koji zapravo nemaju pojma) pokušavali uvjeriti u svoja pogrešna uvjerenja iskusnog i dobro upućenog fotografa.

Vlastiti zaključci bazirani na wishful thinkingu, stereotipi, urbani mitovi, potpuna dezinformiranost i paranoja, ono što odlikuje takve "znalce", a ako se malo bolje prouči, neke izjave su kako besmislene tako i međusobno kontradiktorne, čime ti "znalci" zapravo sami sebi skaču u usta:

"Zakonom je zabranjeno na cesti snimati ljude bez njihove dozvole."

Nije. Niti jedan zakon to ne zabranjuje. Na svim javnim mjestima snimanje je dozvoljeno, ako nema jasno istaknutog znaka zabrane snimanja.

"Ne smije se bez dozvole snimati tuđe stvari, aute, kuće..."

Smije se snimati sve ono što je na javnoj površini i vidljivo s javne površine. Oni koji u ovo vjeruju, valjda isto kako vjeruju da bi svaka osoba koja nešto snima prije ili nakon nešto takvo (ide) snimi(ti) trebao ići u gruntovnicu ili na policiju naći tko je vlasnik nekog objekta ili automobila, pa onda njih sve redom tražiti dozvolu za snimanje.

"Ljudi imaju pravo na privatnost i zato ih se ne smije snimati bez pitanja."

Ako su na javnom mjestu, tu nikakve privatnosti nema. Pravo na privatnost postoji samo u vlastitim prostorijama (unutar stana, kuće..) ili prostorima posbeno zaštićenim od pogleda izvana (npr. kabine za presvlačenje, javni WC-i, dvorišta sa visokom ogradom...). Sve lijepo piše u Članku 144. aktualnog kaznenog zakona. Samo treba pročitati.

"Neovlašteno snimanje..."

Neovlašteno snimanje je samo ono snimanje koje se izvodi ako je snimanje generalno zabranjeno ili znakom zabrane snimanja ili nekim zakonom/pravilnikom, pa je potrebna posebna dozvola (iliti "ovlaštenje"). Npr. unutar nečijeg stana, poslovnog objekta gdje je na ulazu postavljen znak zabrane snimanja, vojne baze i sličnoga.

"Ali snimanje bez pitanja je nepristojno."

Koliko je tek "pristojno" nametati se drugima (fotografima) kao "autoritet", ili štoviše izigravati nekog samozvanog redara, te im govoriti kako bi trebali raditi svoj posao ili ih ometati dok snimaju.

"Ti ne smiješ snimati kad radnici nešto rade na cesti, jer je to otkrivanje poslovne tajne."

Sve ono što je javno vidljivo, a vezano je za bilo koji posao koji se radi na javnoj površini, ne može predstavljati poslovnu tajnu. Poslovna tajna su samo oni podaci koji su bitni za obavljanje nekog posla, a nisu ni na koji način dostupni niti javnosti niti konkurenciji.

"Neka žena se skine u topless na plaži ili se netko seksa u parku, a netko to snimi, to je narušavanje privatnosti."

Nije. Već upravo suprotno, javno pokazivanje intimnih djelova tijela (grudi, genitalija...) ili pak bilo kakva spolna radnja (koitus, masturbacija...) na javnom mjestu je u najmanju ruku narušavanje moralnih osjećaja građana. Ili laički rečeno - egzibicionizam. Štoviše, ako toj spolnoj radnji svjedoče i djeca, može se čak smatrati i spolnim zlostavlanjem djteta. Kome je do seksa, može to raditi u svoja 4 zida, da ih drugi ne mogu vidjeti, a ako ih ne mogu vidjeti ne mogu ih niti snimiti. Ista stvar je i sa drugim spolnim radnjama (masturbacijom na primjer...).

"Novinari smiju snimati po cesti jer imaju posebne dozvole. Drugi ljudi ne smiju..."

Da je doista tako onda svatko tko nije novinar i tko nedgdje na cesti nešto snimi bi trebao završiti u zatvoru jer "krši zakon". Uz to, novinari (točnije - fotoreporteri) nemaju nikakve "posebne dozvole za snimanje". Za njih vrijede potpuno isti zakoni kao i za sve druge ljude (da je an javnim površinama snimanje dozvoljeno). Štoviše, osim zakona za njih postoji i novinarska etika (pravila struke) o objektivnom i istinitom izvještavanju, a na koju se obični ljudi koji snimaju za sebe iz nekakvih hobističkih ili umjetničkih poriva, a ne za medije, ne trebaju previše obazirati. Press iskaznica, za koju mnogi misle da je ta nekakva "posebna dozvola", nije nikakva "posebna dozvola", već je samo dokaz da neki novinar radi za neku novinsku kuću ili fotoreportersku agenciju.

"Kad je na slici više ljudi, to znači da su svi na slici dali pristanak za snimanje."

Ne znači. Pogotovo ne na javnim površinama, na kojima ionako nije potrebno tražiti dozvolu za snimanje, i prilikom snimanja masovki, mimohoda i sličnih prizora. Neki čini se imaju sumanute ideje da bi kod takvih snimanja fotograf valjda trebao trčati za svakime tko mu se našao u kadru.

"Ali u novinama zamućuju registarske tablice i lica..."

I to opet nema veze za snimanjem kao takvim već se tiče objave u medijima kada je iz ovog ili onog razloga potrebno zaštititi identitet ljudi (žrtve nesreća, ili ako se radi o nekakvoj istrazi isl). Štoviše, opsesivna i nekritička cenzura dječjih lica u novinama i TV-u, je pak žešća nebuloza pravobraniteljice u stilu nekakvog vjerovanja da ih to (cenzura lica) štiti djecu od otmica i pedofila (koje se svejedno događaju i dalje).

"Novinari pitaju svakoga koga snime da li ga smiju snimiti."

Ne pitaju. Pogotovo ne na javnim površinama ili situacijama gdje bilježe neki događaj ili snimaju mnogo ljudi (skupovi i slične masovke). Jedina su iznimka situacije ako baš nekoga žele portretirati, pa zamole za poziranje.

"Turisti nisu fotografi, oni samo snimaju za sebe."

Budalaština tipa "Nije šija nego vrat", odnosno "Nije izmet, nego se pas olakšao". Fotograf je svatko to nekom spravom bilježi sliku, bez obzira bila ta sprava DSLR, kompakt ili mobitel. Bila ta osoba slučajni prolaznik, umjetnički fotograf - hobist, turist ili fotoreporter.

"Turisti ne snimaju fotoaparatima već mobitelima."

Turisti snimaju svime i svačime. Štoviše, turisti iz dalekoistočnih zemalja nerijetko dolaze opremljeni takvom silom fotografske opreme na kojoj bi im pozavidio i dobro opremljen fotografski studio... A mobitel, ako u sebi ima kameru koja bilježi sliku, može se smatrati fotoaparatom s obziromd a bilježi sliku. Kamera je kamera bez obzira na veličinu i oblik.

"Ali turisti ne snimaju ljude, već zgrade i znammenitosti, pa zato oni ne moraju tražiti nikakve dozvole."

Turisti snimaju sve i svašta. Od zgrada, preko ulica, trgova, prometala, panorama i sebe samih selfie stickovima. I na njihovim slikama sigurno ima i drugih ljudi. (Obratiti pažnju kako je tvrdnja u kontradiktornosti sa tvrdnjom da se "tuđe stvari ne smije snimati", odnosno da "samo novinari smiju snimati na javnim mjestima" op.a.)

"Zakon zabranjuje snimanje djece bez dozvole roditelja!"

Ne zabranjuje ako su na javnim površinama. Točnije, ono što je po pitanju djece zabranjeno i kažnjivo snimati jest snimati djecu u pornografske svrhe. Ta stvar lijepo piše u kaznenom zakonu, članak 163. Teba ga samo pročitati, a ne lupetati napamet i svaku fotografiju djeteta bez obzira što prikazuje (npr. djete kak trči za golubovima ili igra nogomet) proglašavati "pornograskom" iz prostog razloga "jer bi netko mogao onanairati gledajući tu sliku".

"Tko snima tuđu djecu sigurno je nekakav perverznjak i bolesnik. Tko normalan bi to radio?"

Prvo treba reći da je perverznjak i bolesnik onaj tko vidi perverziju tamo gdje je nema. Isto tako, bolest je i paranoja zbog koje netko automatski smatra da svi fotografi imaju isključivo loše namjere ako upere aparat (bilo kakav) u neko dijete. Prizor djeteta kako npr. vozi bicikl, trči za golubovima, igra nogomet ili se igra u pješčaniku, nitko tko je psihički normalan neće smatrati preverzijom. Snimanje gole djece po plažama (na način da im se pokušava snimiti genitalije) je sasvim druga priča (kažnjiva zakonom), no paranoici nisu u stanju ili namjerno ne žele shvatiti tu razliku.

>> Fotografiranje djece nije zabranjeno, roditeljima preporučen oprez <<

"Da mene netko snimi, ja bi razbio i njega i aparat, a da mi snimi dijete ubio bi ga."

I nakon toga završio u zatvoru, usput olakšan za nekoliko desetaka ili stotina tisuća kuna, na račun uništene opreme, odštete za nanesene ozlijede, troškove liječenja, sudskih troškova. Štoviše, svatko tko razmišlja na takav način je zapravo latentni kriminalac koji svoje nasilničke težnje pokušava maskirati u nekakavu "brigu" i "tjeranje pravde", a od takvi paranoici su danas veća opasnost za fotografe nego što su fotografi opasnost za djecu.

"Po kojem to zakonu on mene smije snimati, a ja njega ne smijem premlatiti zbog toga...?"

Po onom zakonu kojeg neki ili nikada nisu pročitali, ili misle da se na njih ne onosi onda kad njima odgovarad a se ne bi trebao odnositi. No svejedno se prave pametni da "znaju zakone". Prijetnje, fizički napad, nanošenje ozlijeda i uništenje tuđe imovine su u svakom slučaju kaznena djela, dok je snimanje zabranjeno i kažnjivo samo u točno zakonom propisanim situacijama.