subota, 31.10.2015.
Digitalna tamna komora
Photoshop, sinonim za obradu fotografije je zapravo samo jedan od gomile programa koji se danas koriste za obradu digitalnih (i digitaliziranih) fotografija (kao npr. GIMP, Lightroom,...)
Mnogi su uvjereni kako se "Photoshop" ne smije koristiti, no nisu svjesni jedne stvari:
Photoshop je za digitalnu fotografiju ono što je tamna komora za klasičnu filmsku ("analognu") fotografiju!
Osnovna razlika je samo u tome što se u tamnoj komori trošilo mnogo vremena već i za samo razvijanje, a kamoli za dodatna "fina podešavanja" slika. Nije bila rijetkost da su se u tamnim komorama provodili sati, pa čak i dani... Danas se te iste stvari koje je bilo moguće napraviti u tamnoj komori u Photoshopu naprave za nekoliko minuta. Npr.:
Izrez
Izrezivanje ili "cropanje" slike iz originalne fotografije (zbog suvišnih elemenata na slici, nagnutog horizonta isl.) radilo se i u tamnoj komori, bilo pomoću tzv. maske, kojom se na aparatu za povećanje zaklanjao "višak" slike (koji se želio "odrezati"), ili se pak koristio fotoapapir manjeg formata od projicirane slike.
U photoshopu isto tako postoji alat za izrezivanje.
Kontrast i svjetlina
Kontrast se kod analogne fotografije kontrolirao načinom razvijanja filma, i korištenjem foto-papira određene gradacije. Kod izrade povećannja na fotopapiru, željena svjetlina i kontrast su se određivali metodom pokušaja i pogreške.
U Photoshopu se ovo podešava "levelima" i "krivuljama", gledajući u histogram (koji prikazuje raspored tonova na slici).
Dosvjetljavanje
Dosvjetljavanje se u tamnoj komori radilo tako da se rukama ili tzv. maskom (npr, izrezanim komadom kartona) zaklonio dio slike koji nije trebao biti dodatno osvijetljen.
U Photoshopu je to moguće napraviti na više načina, "dodge/burn" alatom, dupliciranjem "layera" itd...
Retuš
Ono što danas svi zovu "peglanje" radilo se i u vrijeme filmske fotografije. Dodavanje nepostojećih ili pak brisanje nepoželjnih elemenata na fotografiji, od prašine i ogrebotina, pa do cijelih objekata. A radilo se ili direktnim "crtanjem" (ili struganjem) po negativu, crtanjem po pozitivu i njegovom ponovnom snimanju.
Danas u photoshopu za to postoje razni alati; "olovke", "kistovi" i "gumice"...
Fotomontaža
Fotomontaža (uz retuš) je ono zbog čega se ljudi ,mahom lažni autoriteti i neznalice obrušavaju na photoshop. No fotomontaža, proces koji se sastoji od kombiniranja više fotografija u jednu, ili pak značajnog "prekrajanja" originalne fotografije poznat je od davnina. Često se koristila (uz retuš) u propagandne svrhe i za zavaravanje širokih narodnih masa...
Inače, fotomontaža je poznata od davnih dana! Praktički od samih početaka fotografije.
This 1902 ‘Photo’ of General Grant is an Early Example of Compositing
Photoshopped Photos From Before the Days of Photoshop
Photo manipulations in Russia
četvrtak, 29.10.2015.
Ako je nekome promaklo...
Jedna kolegica blogerica opisala u jednom svom postu situaciju u kojoj se zatekla. Naime, na jednom koncertu, na ulazu, zuaštitari su je zaustavili uz objašnjenje da ne smije unijeti fotoaparat, pozivajući se na - veličinu aparata.
...koje je veličine idiot?....
Poanta te situacije zapravo uopće nije u tome do koje je veličine idiot. Poanta je u tome da su "idioti" dotični organizatori koji su nametnuli zabranu, a zatim je selektivno povodili:
1. Ako je snimanje zabranjeno, onda zabrana mora biti provođena doslovno i jednako za sve. A to znači da se ne bi smjelo unositi niti DSLR-ove, niti kompaktne "idiote", niti mobitele s kamerama (oni koji su bili na koncertu Boba Dylana znati će o čemu govorim, op.a.). U suprotnom, ako se unatoč zabrani dopušta jednima a zabranjuje drugima, događa se diskriminacija, a organizator sam od sebe radi budalu.
2. Veličina fotoaparata ne igra apsolutno nikakvu ulogu po pitanju kvalitete slike i tona. Svaki fotoaparat, bez obzira na svoju fizičku veličinu bilježi slike, a poneki i video. Bez obzira radilo se o DSLR-u, kompaktnom "idiotu" ili mobitelu s kamerom. Štoviše, upravo po pitanju snimanja videa, veća je vjerojatnost da će biti snimljeni mobitelom (odmah uploadani na "Fejs), nego DSLR-om...
Naravno, tu je i pitanje čemu nositi fotoaparat ako je snimanje zabranjeno, no opet, posjedovanje/nošenje nečega nije automatski i korištenje (snimanje)...
ponedjeljak, 26.10.2015.
Mali fotograf
Hawkeye Huey, sin sin Aarona Hueyja, poznatog fotografa National Geographica, ima tek pet godina i već se bavi fotografijom. Prema onoj izreci da jabuka ne pada daleko od stabla. Inače, njegovo ime Hawkeye u rijevodu engleskog znači "oko sokolovo"...
Mali fotograf ima pet godina i 139.000 fanova na Instagramu
sin: Instagram: hawkeyehuey
otac: Instagram: argonautphoto
subota, 24.10.2015.
Naramak slika sa Fotosajma
Danas je u Zagrebu održan Fotosajam. Nekoliko usputnih sličica s dotičnog događanja...
(autor: Toco1980 - sva prava pridržana)
petak, 23.10.2015.
Lažni autoriteti
Lažni autoritet je bilo koja osoba koja se drugima predstavlja kao "znalac" o nekome ili nečemu, a svakom svojom rečenicom ili postupkom pokazuje upravo suprotno - da o tome o čemu govori ili o tome što radi nema blagog pojma.
Uz to, bitno je reći da lažni autoriteti mogu biti i pojedinačne osobe, ali i čitave institucije (od raznih aktivističkih, nevladinih i neprofitnih udruga, pa do državnih institucija).
Glavni problem je u tome što su lažne autoritete uglavnom sposobni u startu otkriti, i na njih biti imuni, samo pravi znalci, odnosno pravi autoriteti. Tu je pak problem što dobar dio tih pravih autoriteta ili uopće ne reagira, ili pak, čak i kad reagira, biva jednostavno nadglasan (od strane lažnih autoriteta i njihovih fanatičnih sljedbenika). Naime, većina neupućenih ljudi, upravo zbog svoje neupućenosti, često potpadaju pod utjecaj i demagogiju lažnih autoriteta, te ih je nakon toga često nemoguće uvjeriti u suprotno, tj. da su njihova uvjerenja nastala na dezinformacijama dobivenim od lažnih autoriteta zapravo potpuno pogrešna.
Čak i u logici postoji ono što se naziva "argument autoriteta", a spada u logičke pogreške - radi se o pretpostavkama i vjerovanjima da je neka tvrdnja točna iz prostog razloga što je izrečena od strane nekog "autoriteta", vjerujući da "autoritet" ne može pogriješiti. Naravno, ignorira se mogućnost da iznesena tvrdnja može biti ortodoksna glupost, odnosno da se može raditi o lažnom autoritetu. Štoviše, današnja raširenost ljudske površnosti - pojave gdje pojedinci bez ikakve daljnje provjere prvu dostupna informaciju (kakva god bila) o nekome ili nečemu uzimaju zdravo za gotovo - pogoduje ljudskoj dezinformiranosti.
Primjera lažnih autoriteta moglo bi se navesti podosta, jer ih ima u svakoj društvenoj ili znanstvenoj disciplini...
Pa tako, ljudi koji nikada nisu bavili fotografijom niti su u njoj educirani više od onoga da podignu smartphone, snime selfie ili vlastitu mačku, i to okače na "Fejs" dociraju (ili bi se točnije reklo - sole pamet) o fotografiji, fotografskoj etici, moralu i ostalome drugim ljudima, kao i samim fotogafima, bilo ozbiljnim amaterima ili profesionalcima.
Zatim su tu i ljudi koji nikada nisu radili u cestogradnji niti su na tom pordučju uopće educirani (eventualno su nešto vidjeli pa na račun toag misle da "Znaju" i izvlače vlastite proizvoljne zaključke) pametuju o cestogradnji drugim ljudima ili radnicima koji rade na cestogradnji. Isto tako se može vidjeti i čuti kako ljudi koji nikada nisu ni prismrdjeli na medicinu, dociraju o njoj (demoniziranjem konvencionalne medicine, i glorificiranjem "alternativne medicine" koja se u najboljem slučaju svodi na placebo), ljudi koji nemaju blagog pojma o kemiji izigravaju velike "ekologe" (demonizranjem plastike, ovakvih ili onakvih kemikalija), oni koji nemaju pojma o hrani izigravaju nutricioniste (demoniziranjem određenih namirnica ili njihovih sastojaka)... itd. Teorije urota ne treba ni spominjati...
Lažni autoritet, kada budu otkriveni, najčešće se pretvore u "racionalizacijske hrčke", koji se, da bi obranili svoja neobranjiva uvjerenja, izgube u vlastitim nesuvislim racionalizacijama.
četvrtak, 22.10.2015.
Razina "kulture"?
Kako pišu mediji, nedavno se dogodio incident čiji je glavni sudionik bio jedan domaći političar. Razlog? Snimanje...
Prostački ispad ministra Vrdoljaka: “Šta je pi*ke, sad me slikajte, nabijem vas na ku*ac!”
Ministar Vrdoljak okupljenima Vrličanima: Što je pi*ke, sad me slikajte, nabijem vas na k**ac
Ma je li to ministar zaista rekao?
utorak, 20.10.2015.
Crtani film
Jeste li znali da je Elmer Fudd (mislim da je kod nas preveden kao "Milivoj Glavović", ispravite me ako griješim, op.a.), lik iz serije crtanih filmova o Zekoslavu Mrkvi, u početku bio fotograf?
(Ep. 04) - Elmer's Candid Camera by tranghuyen0213
nedjelja, 18.10.2015.
Podsjetnik na Fotosajam
U subotu, 24.10.2015. održava se zagrebački Fotosajam.
Više informacija na službenoj stranici:
http://fotosajam.info/
subota, 17.10.2015.
Otvoreno pismo jednoj paranoičnoj
Postoje ljudi kojima je svaki fotograf "sumnjiv". Među takvima ima i onih koji praktički sve fotografe koji snimaju u javnosti doživljavaju isključivo kao "pedofile s kamerama". Zbog takvih persona događalo se da su fotografi ni krivi ni dužni imali neugodnosti, a nedavno se dogodio još jedan takav slučaj.
Jedna žena prijavila je fotografa policiji jer je "snimao djecu". Razlog? Ovaj je sjedio na klupici u parku i imao fotoaparat. Dotični je nakon događaja napisao otvoreno pismo dotičnoj ženi koja ga je prijavila, a koje je objavljeno i u medijima...
Man Pens Open Letter to Woman Who Reported Him for ‘Taking Pictures of Children’
petak, 16.10.2015.
78 fotografskih pravila za idiote
Od pravila vezana za izbor kadra, preko kompozicije i obrade...
78 Photography Rules for Complete Idiots
četvrtak, 15.10.2015.
Sebastiao Salgado
srijeda, 14.10.2015.
MUP-ova "pametna" aplikacija
Kako javljaju mediji, od sada će kod nas biti moguće pomoću "pametnog" mobitela, putem posebne aplikacije, policiji dojavljivati sve sumnjive radnje. Prekršaje i kaznena djela.
Potrebno je skinuti aplikaciju, instalirati je na "pametni" telefon, i zatim ako se negdje uoči nešto sumnjivo, to snimiti i policiji poslati snimku, a poseban tim će zaprimati takve dojave i prema snimkama i popratnim detaljima procijenjivati ima li razloga za uzbunu, ili se radi o neosnovanoj/lažnoj prijavi.
ŽELITE DOJAVITI MOGUĆI KRIMINAL? Iz MUP-a imaju veliku novost, nakon par klikova policija će dobiti sve informacije!
Hrvatska: Aplikacija za dojavu kriminala
Iako na prvi pogled jako korisna aplikacija, s obzirom da će, barem kako iz policije tvrde, znatno skratiti vrijeme potrebno za dojavu prekršaja i kaznenih djela koje su se do sada uglavnom radile telefonom, ipak se postavlja pitanje kolika će biti njena stvarna korist i učinak, odnosno postotak stvarno spriječenih, otkrivenih prekršaja i kaznenih dijela, u odnosu na broj lažnih, neosnovanih i besmislenih dojava.
Isto tako se postavlja pitanje hoće li se namjerno poslane lažne dojave zaprimljene dotičnim aplikacijama sankcionirati i kako..?
Inače, sličnu aplikaciju je prije nekoliko godina promovirala američka služba domovinske sigurnosti, gdje se pozivalo ljude da svojim mobitelima snimanju "sumnjive djelatnosti" i "sumnjive ljude" u svrhu prevencije terorizma (a u "sumnjivu skupinu" su bili svrstani i fotografi koji nekoga ili nešto fotografiraju).
Jer ono što se na prvi pogled može činiti kao odlična stvar, može rezultirati upravo kontraefektom - da omogući svakom besposličaru da se igra "policajca", te da ljudi počnu jedni druge "špijunirati" i prijavljivati za sitnice, iz dosade ili čiste objesti (koliko li samo ima ljudi kojima je jako dosadno u životu pa izigravaju samozvane redare?, op.a.), a policija počne dobivati enorman broj besmislenih prijava za sitne i beznačajne prekršaje...
Moglo bi se lako dogoditi da netko preko te aplikacije prijavi nekog (njemu sumnjivog) fotografa zbog snimanja nečega što zapravo uopće nije protuzakonito snimati (a u što spada velika većina snimanja na javnm mjestima)? I naravno hoće li pomoću te "pametne" aplikacije konačno netko snimiti taj famozni "kombi koji krade djecu"?
utorak, 13.10.2015.
10 godina vjernosti
Fotografijom sam se ozbiljnije počeo baviti prije 10 godina. S obzirom kako se kaže da je za uspijeh "preko noći" potrebno 20 godina, znači da sam dogurao negdje do pola puta.
Za inspiraciju koja me natjerala da se počnem baviti fotografijom, mogu zahvaliti jednoj kolegici s fakulteta koje nažalost više nema, tj. izložbi njenih fotografija koju su post mortem postavili u predvorju fakulteta na njen rođendan,12.10.
Prije otprilike 4 i pol godine počeo sam pisati i ovaj blog, kako bih zabilježio neke svoje doživljaje, misli, ali i druge stvari koje smatram da bi bilo dobro znati, i prenjeti drugima. Fotografima, ljudima koji će to tek postati... ili onima koji fotografe ne podnose iz samo njima znanih ili ne znanih (uglavnom iracionalnih) razloga.
Što je u planu dalje? Fotografirati, naravno. I po mogućnosti i dalje ostati amater... A možda jednog dana, za kakvih 10-ak godina možda i doista uspjeti "preko noći". A možda i ne...
subota, 10.10.2015.
Skupa površnost
Evo jedne istinite priče koju prenosi portal PetaPixel, a govori o tome kako je jedan čovjek u zalagaonici kupio Canonov objektiv (EF 24-70mm f2.8 L) za samo 50 američkih dolara. Čisto za informaciju, novi objektiv tog tipa košta oko 1800 dolara...
Što se dogodilo?
Netko je u zalagaonicu donio objektiv kojem je bio razbijeno prednje staklo, a autofokus nije radio. Na prvi pogled, neispravni i oštećeni, odnosno potpuno beskorisni komad opreme.
Međutim, dotični objektiv zapeo je za oko jednom fotografu koji je, s obzirom na stanje objektiva, ovima u zalagaonici ponudio 50 dolara, što su ovi prihvatili...
Kada je kod kuće malo bolje pogledao objektiv, ustanovilo da je objektiv zapravo - u savršenom stanju. Polomljen i neispravan objektiv uopće nije bio polomljen i neispravan, već je bio polomljen samo filter (koje fotografi inače stavljaju na objektive kako bi zaštitili prednje leće objektiva, i koje je lako skinuti i zamjeniti), te da je prekidač autofokusa bio postavljen na manualni fokus (MF), a ne automstki (AF), pa s esamo činilo da "ne radi" i "ne fokusira" (odnosno da je "pokvaren").
Uglavnom, pun pogodak za kupca, a enormni gubitak za onoga tko je odlučio prodati "pokvareni" objektiv zalagaonici...
How I Bought a Canon 24-70mm f/2.8 Lens for $50
petak, 09.10.2015.
Prokudin-Gorsky
Dokumentarac o ruskom fotografu Sergeju Prokudin-Gorskom, pioniru fotografije u boji.... na ruskom, sa engleskim titlovima.
VIDEO S RADOVIMA
Baka bez mobitela
Nedavno se internetom viralno počela širiti fotografija koja prikazuje grupu ljudi na jednom događaju, a ono po čemu je posebna je jedan detalj - u prvom planu slike je starija žena koja za razliku od svih ostalih ljudi na slici ne drži u rukama mobitel, i ne snima, odnosno ne gleda događaj preko ekrana na mobitelu...
Woman Spotted Without Phone Camera Out, Is Now an Internet Sensation
četvrtak, 08.10.2015.
Svako zlo za neko dobro?
Kanađanka Renee Robyn doživjela je 2010. godine tešku prometnu nesreću. Za vrijeme oporavka, počela se baviti fotografijom, i fotografskom manipulacijom...
'Teška ozljeda je najbolje što mi se u životu moglo dogoditi'
Njena službena stranica:
Renee Robyn Photography
srijeda, 07.10.2015.
Fotografski sustavi
Danas najčešće u upotrebi slijedeći fotografski sustavi, sa svojim prednostima i manama:
DSLR
Digital single lens reflex. To je ono što neupućeni zovu "profesionalni aparat" (a većinu onih koji njime snimaju smatraju "novinarima" ili "paparazzima", osim ako očigledno nije "turist"). Ono po čemu su najprepoznatljiviji jest to da su prilično veliki, te da imaju izmjenjive objektive koji mogu biti raznih dimenzija i veličina.
Njihova prednost je, osim što su vrlo brzi po pitanju okidanja, i u tome što su vrlo fleksibilni, kako po pitanju potpune kontrole nad postavkama ekspozicije, tako i po pitanju dodatne opreme koja se na njih može montirati - od objektiva svih mogućih vrsta, bljeskalica, itd...
Najveća mana je prvenstveno njihova veličina, zbog koje su vrlo uočljivi, a poneki modeli su i dosta teški (što još ovisi i o montiranim objektivima i dodatnoj opremi).
Mirrorless
Mirrorless fotoaparati su manji od DSLR-a, ali poput DSLR-a imaju izmjenjive objektive. Po brzini i mogućnostima ne zaostaju puno za DSLR-ima, pogotovo noviji modeli.
Prednost im je u tome što su (zbog manje veličine) manje uočljivi od DSLR-a, i lakši za nošenje.
Mana im je u tome što je izbor opreme za njih dosta manji od onog za DSLR objektive. uz to većina njih nema optičko tražilo - snima se preko ekrana (ili eventualno elektronskog tražila), zbog čega im baterija uglavnom kraće traje od onih na DSLR-ima.
Kompakti
Kompakti, za razliku od mirrorlessa, nemaju promijenjive objektive, već je u njih ugrađen (najčešće) zoom objektiv, iako postoje modeli sa objektivom fiksne žarišne duljine. Mali kompakti nisu veći od kutije cigareta, dok tzv. ultra-zoom kompakti izgledom i veličinom ponekad podsjećaju i na DSLR-ove.
Prednost je ta što ih (pogotovo male kompakte) gotovo nitko ne doživljava.
Mane su u tome što su često dosta sporiji od DSLR-a i mirrorlessa, zbog čega nisu baš pretjerano pogodni za snimanje akcije. Jeftiniji modeli imaju samo neke osnovne mogućnosti podešavanja parametara ekspozicije.
Smartphone
Mobiteli s ugrađenim kamerama, odnosno kamere s ugrađenim mobitelom.
Prednost im je ta što stanu u džep i što su u svakom trenutku pri ruci.
Mana je u tome što nemaju gotovo nikakvu mogućnost kontrole nad postavkama ekspozicije, već aparat sam koristi "automatiku", a zoom, ako postoji, je najčešće digitalni, a ne optički. Također kao kod kompakata, snimanje akcije je gotovo nemoguća misija, pogotovo kad nema ovoljno svijetla.
Inače, osim ovih sustava postoje još i drugi sustavi, ali danas nisu više značajno zastupljeni među fotoamaterima... kao npr. TLR , rangefinder.... itd.
subota, 03.10.2015.
Crni kombi, bijeli kombi...
(link sa: boingboing.net )
Unatrag zadnjih nekoliko godina internetom i društvenim mrežama (poput Facebooka), učestalo, praktički na razini spama, kruže obavijesti o tome kako je negdje, netko, iz nekog vozila, usred bijela dana, ispred neke škole, pokušao oteti neko dijete. Uglavnom se radi o gotovo identičnom obrazcu - radi se o kombiju (najčešće ili bijele ili crne boje), netko iz tog kombija na neki način mami djecu u kombi, ali i da su svi ti pokušaji otmica bili neuspješni iz ovog ili onog razloga. Varijacije na temu se uglavnom odnose na mjesto događanja, spol i broj otmičara i način pokušaja otmice.
Takve priče, iako su realno moguće, ipak treba uzeti sa dozom rezerve. Naime, sve te priče već na prvi pogled djeluju prilično neuvjerljivo iz nekoliko razloga.
Prvo, sam modus operandi otmičara je čudan. Otmičari koji idu nekoga otimati usred bijela dana na mjestu gdje ima mnogo ljudi (pa makar to bila i djeca), su vrlo nepromišljeni otmičari - netko tko stvarno ima namjeru nekoga oteti, to će činiti na mjestima gdje nema ljudi, i tražiti će usamljene žrtve koje su laka meta za razliku od grupa. Što je više ljudi, veća je vjerojatnost da će ili netko zapamtiti neki bitan detalj (izgled, tip, registraciju vozila itd), snimiti sam događaj ili se čak i fizički umješati.
Drugo je to da se, s obzirom na učestalost događanja, do sad nije uspjelo utvrditi čak ni model kombija ni registarsku oznaku. Štoviše sve informacije koje se serviraju u javnost o dotičnim slučajevima su zapravo vrlo općenite i stoga potpuno beskorisne po pitanju otkrivanja počinitelja. Jedino mogu poslužiti za poticanje paranoje prema bijelim ili crnim kombijima koji se pojave u blizini škola i vrtića (a u krajnjem slučaju mogu biti kombiji od dostave ili radnika).
Treća stvar je ta da, prema medijskim napisima koji su se bavili tim slučajevima, čak je i policija izjavila da su prijave bile neutemeljene, te da na spomenutim lokacijama i na snimkama nadzornih kamera nisu zamjećena nikakva sumnjiva vozila.
Crni kombi i pokušaji otmice djece: Ima li razloga za strah?
Roditelji zabrinuti zbog priča o crnom kombiju i pedofilu u Novom Zagrebu
Osobe iz bijelog kombija otimaju djecu?
Naravno, oprez je potreban, prvenstveno po pitanju toga da se nauči djecu da na putu u školu i kući idu u grupama, da se drže mjesta gdje ima ljudi itd. te da ne ulaze nepoznatim osobama u automobile.
No tu istu djecu bi trebalo naučiti i to da kamera u mobitelu ne služi samo za opsesivno snimanje selfija u WC-u i surfanje po Facebooku, već da se može koristiti i za snimanje bilo kakvih sumnjivih i opasnih situacija - od pokušaja otmice, do pohotnika i egzibicionista na dječjim igralištima. Štoviše, ponekad takve snimke (a koje bi roditelji odmah trebali odnijeti na policiju), ako ne postoje nadzorne kamere, mogu biti jedini dokaz da se nešto doista dogodilo.
