Tišina koja govori

subota, 31.12.2016.

Za one koji su u srcu....








Ovo neće biti dug tekst.

Tek nekoliko riječi, onih običnih i malo manje običnih kakve obično govorimo kad želimo na neki način ispratiti staru godinu i dočekati novu.

Moj život, u kojem se svemir pobrinuo za ravnotežu. Pa za svaku pozitivnu emociju dobijem zauzvrat neki mini šamar, tek toliko da me osvijesti i da ne zaboravim da i "svila kožu nadraži".
Cijela mi je godina prošla u nekom vrtlogu, malo loših, pa malo za utjehu dobrih vijesti. Valjda tako mora biti. Poput one crte na monitoru koja pokazuje otkucaje srca. Da nema tih "uspona i padova" ne bi bilo ni otkucaja srca, flat line...ne bi bilo ni nas. A to je jedino bitno u životu, da srce kuca. Da lupa svom snagom. Nekada ti se čini da će iskočiti od uzbuđenja, nekad ti se čini da će stati od straha ili tuge....ali tu je. Čuješ otkucaje i to je ono što te gura naprijed.

Svaku sam svoju kontrolu u Zagrebu uspjela povezati i sa nečim pozitivnim što me održavalo da ne puknem od straha, od strepnje i od neizvjesnosti. Koncerti, susreti s dragim ljudima....

Jučer sam se vratila sa zadnje kontrole u ovoj godini, i sa još jedne injekcije, samo druge u nizu. I ovaj sam boravak uspela sama sebi začiniti nečim pozitivnim. Nekim novim emocijama, novim uzbuđenjima. Nekad je dovoljna samo šetnja gradom i popijena šalica čaja. Nekad je dovoljan osmijeh i nečije: jesi dobro? Nekad je dovoljno samoj sebi reći: imaš ovaj jedan život, živi ga onako kako želiš. Nisi dužna nikom se opravdavati. Što god želiš napraviti - napravi. Što god osjećaš prema bilo kome, nemoj držati u sebi. Ljubav postoji zato da se pokazuje.

Meni je to dovoljno. Osjećaj da sam se prepustila životu, i da ne odustajem od same sebe. Jer sam to zaslužila. Da ću napraviti ono što ja mislim da trebam napraviti i da neću propustiti ni jednu priliku da budem sretna.

I to je moja novogodišnja odluka. Nema više suza. Nema više nedoumica. U mom životu postoje ljudi koji dok ovo čitaju znaju što osjećam i kako se osjećam ... od sveg na svijetu to je najbitnije.

Ljudi dragi, sretna vam nova 2017. godina. Oni koje volim i na koje mislim dok ovo pišem...moja ljubav je svaki dan sve jača.


V.T. kiss

- 18:42 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2016 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Kolovoz 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (6)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (6)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Kad sam imala trinaest godina, pisala sam dnevnik. Kao i većina curica. Jer sam htjela neke svoje misli zapisati, ali da ostanu skrivene. Nisam htjela da itko dozna o čemu razmišljam. To je bilo onda. Sada, tridesetak godina kasnije, opet želim zapisati neke svoje misli, ali želim da ih netko pročita. Možda moje misli nekima neće značiti ništa. A možda će nekome značiti sve....

Linkovi




  • "Ono što ostaje je naše djelo i životi koje mijenjamo. Ne postoji taj uspjeh koji će nam značiti više od divnih ljudi koje smo upoznali zbog njega.".


    NEOBRANJIVO

    Kako da te ne volim kad svi misle da te volim
    kako da ne gorim kada misle svi da gorim
    nameće se kao greška nešto čemu ne znam ime
    i kako da ne boli kad svak pita boli li me

    Samo pravo, samo pravo
    srce moje sanjivo
    kako da se brani
    što je neobranjivo

    samo hrabro, samo hrabro
    to mora biti rješivo,
    ali čime da se tješi
    što je neutješivo



    Silente na facebooku



    Misleći da ima izbor
    Ne shvaća tko koga vreba
    Srce moje grabežljivo
    Ni puknut ne zna kako treba





  • Suzana Gubina

    Create Your Badge

    LOVAC NA ČUDESA

    Slobodno ko ptica
    šetaš mi kroz san
    i glumiš da si dijete
    a ja glumim da sam ja

    Tiha kao srce
    i besplatna ko dah
    mirišeš na sol
    i mirišeš na mrak

    Ne gledam u ime
    ni u perje koje nosiš
    šapni mi što piješ
    da ti mogu reći tko si

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    Slobodna ko ptica
    i predvidljiva ko dan
    glumiš da si dijete,
    a ja glumim da spavam

    Snažan kao prva ljubav
    s lovorom u kosi
    opijen kao luda rijeka
    što me tebi nosi

    Barabama ostavljam svijet,
    a nek oni ostave mi tebe
    samo tebe volim
    i kad ne volim sebe

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa


    Ja ti čuvam leđa
    ja te sanjam dok sam budan,
    al ne zamjeri svijetu
    on nije navik'o na čuda

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    tekst: Sanin Karamehmedović
    glazba: Tibor Karamehmedović


    Lovac na čudesa - SILENTE