Tišina koja govori

četvrtak, 06.08.2015.

Moje besane noći





Bila jednom jedna djevojka....još jedan početak bajke.

Ali život nije bajka. I kad se djevojka zaljubila, koliko god vjerovala u priču o princu na bijelom konju znala je da će ova ljubav biti veliki izazov. Mladić koji ju je očarao svojim pogledom i ukrao prvi poljubac još dok su oboje bili nezreli teenageri i koji se poput groma iz vedrog neba ponovo pojavio u njenom životu nekoliko godina kasnije.
I opet isti pogled, i opet isti osmijeh, tako drag a tako opasan u isto vrijeme. I koliko god joj svi govorili da nije za nju, jer je njegov način života bio prepun adrenalina i opasnosti, a ona je bila željna mira i sigurnosti, ona je i dalje bila beznadežno zaljubljena. I nije odustajala. Borila se za tu ljubav svom silinom, borila se protiv svih ljudi koji su ih pokušavali rastaviti...

Dok jednog dana i sama nije shvatila da je ta ljubav osuđena na patnju. I znala je da ju on voli. Vidjela je to u njegovim očima. Nije joj trebao ništa reči. Nekad su oči stvarno ogledalo duše. Ali i on je znao...da će biti sretnija bez njega. I dok se ona i dalje svim silama borila i nije željela odustati, provodila je noći u suzama i pisala pjesme.



Besane noći

Ponekad se bojim budućnosti
i onog što nam ona nosi.
Bojim se rastanka,
suza i boli.
Bojim se tuge u srcu
onog tko neizmjerno voli.

Ne želim ostati sama
u praznoj sobi
jer postoji netko
tko mi puno znači.
Ne ostavljaj me nikada samu.
Zajedno možemo biti
od svega jači.

Ne daj da nas slome godine
i ljudi zavidni na tuđu sreću.
Oni ne znaju što znači
svim srcem voljeti,
i koliko ljubav ponekad
zna zaboljeti.

Pošalji mi noćas
zvijezdu iz svog srca.
Nek ona obasja
moje besane noći.

Njen sjaj nek bude znak
da misliš na mene,
i da naša ljubav
nikad neće proći.



Život nije bajka....i ona je to shvatila....
I nakon puno besanih noći, i puno proplakanih suza, odustala je. Sada nakon toliko godina zna da je bolje tako. Neke druge drage oči postale su dio njenog života.
- 22:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2015 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Kolovoz 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (6)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (6)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Kad sam imala trinaest godina, pisala sam dnevnik. Kao i većina curica. Jer sam htjela neke svoje misli zapisati, ali da ostanu skrivene. Nisam htjela da itko dozna o čemu razmišljam. To je bilo onda. Sada, tridesetak godina kasnije, opet želim zapisati neke svoje misli, ali želim da ih netko pročita. Možda moje misli nekima neće značiti ništa. A možda će nekome značiti sve....

Linkovi




  • "Ono što ostaje je naše djelo i životi koje mijenjamo. Ne postoji taj uspjeh koji će nam značiti više od divnih ljudi koje smo upoznali zbog njega.".


    NEOBRANJIVO

    Kako da te ne volim kad svi misle da te volim
    kako da ne gorim kada misle svi da gorim
    nameće se kao greška nešto čemu ne znam ime
    i kako da ne boli kad svak pita boli li me

    Samo pravo, samo pravo
    srce moje sanjivo
    kako da se brani
    što je neobranjivo

    samo hrabro, samo hrabro
    to mora biti rješivo,
    ali čime da se tješi
    što je neutješivo


    Silente na facebooku



    Misleći da ima izbor
    Ne shvaća tko koga vreba
    Srce moje grabežljivo
    Ni puknut ne zna kako treba





  • Suzana Gubina

    Create Your Badge

    LOVAC NA ČUDESA

    Slobodno ko ptica
    šetaš mi kroz san
    i glumiš da si dijete
    a ja glumim da sam ja

    Tiha kao srce
    i besplatna ko dah
    mirišeš na sol
    i mirišeš na mrak

    Ne gledam u ime
    ni u perje koje nosiš
    šapni mi što piješ
    da ti mogu reći tko si

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    Slobodna ko ptica
    i predvidljiva ko dan
    glumiš da si dijete,
    a ja glumim da spavam

    Snažan kao prva ljubav
    s lovorom u kosi
    opijen kao luda rijeka
    što me tebi nosi

    Barabama ostavljam svijet,
    a nek oni ostave mi tebe
    samo tebe volim
    i kad ne volim sebe

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa


    Ja ti čuvam leđa
    ja te sanjam dok sam budan,
    al ne zamjeri svijetu
    on nije navik'o na čuda

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    tekst: Sanin Karamehmedović
    glazba: Tibor Karamehmedović

    Lovac na čudesa - SILENTE