Tišina koja govori

subota, 06.06.2015.

"Svijet će promijeniti mladi ljudi"




" Mladi ljudi misle da se to ne može promijeniti, a stariji su dovoljno mudri da im ne kažu suprotno."



Ova rečenica na najbolji mogući način opisuje ono o čemu često razmišljam, što vidim da se događa oko nas i svaki dan dobijem nove potvrde. Kamo god se okrenem, gdje god da krenem, naći će se netko tko će početi priču o današnjoj mladeži. Ne treba ti puno, samo mala šala na račun djece, i evo...naći će se žena koja je ustala na lijevu nogu danas, ili joj je prevruče, ili muškarac koji nije našao mjesto za parking u hladu i istog trena za sve što se događa oko nas biti će krivi ti "današnji mladi ljudi" uz uvijek istu napomenu kako je u njihovo vrijeme sve bilo drugačije....

Ne mogu to više slušati.....Jer dragi moji, kao prvo, ništa nije bilo drugačije. Pitajte svoje roditelje ako su još živi, stričeve, bake, djedove. Ako imaju zrnce poštenja i objektivnosti u sebi, priznati će vam....i prije dvadeset godina, mladi su bili nestašni, nekad možda malo razuzdani, neposlušni....pomicali granice strpljenja svojim roditeljima. Mogla bih knjigu o tome napisati. Možda jednom i budem, tko zna.

Nije istina da današnji mladi ljudi nemaju ambicija, da se ne bore za sebe, da ne misle svojom glavom. Nije istina da žele sve dobiti bez imalo truda i da ne vjeruju u ono što vole. Ja znam toliko mladih ljudi koji dokazuju da je drugačije, uključujući moju djecu. Vidim ljubav prema životu, strast prema onome što žele raditi jednog dana u životu i vidim onu tvrdoglavost i upornost koja je potrebna da postigneš nešto, ili da se baviš samo onim što voliš....

I bilo bi im puno lakše kad im ne bi stalno ponavljali kako je sve trulo oko nas, kako nemaju perspektive i kako se ništa neće i ne može promijeniti. Može se promijeniti i mora se promijeniti....a možda da krenemo od sebe? Pa da onda, draga moja gospođo bez osmijeha na licu, drugi puta kad budete stajali u redu na blagajni ne gunđate da blagajnica bila prespora ili prebrza ili što vam je tog trenutka išlo na živce? I kad budete navečer stajali na svom prozoru i gledali na ulicu, nemojte sa tolikom gorčinom gledati mladiće i djevojke koji su se spremali na večernji izlazak, pa su sretni, glasni, možda i preglasni, euforični....ovo je njihovo vrijeme. Sada trebaju izlaziti, družiti se, otkrivati nove stvari. Samo tako će izrasti u normalne ljude koji se ne boje boriti se za sebe.

Možda oni stvarno uspiju promijeniti svijet? Pustite ih na miru, nemojte im otežavati. Kad nekome stalno govoriš da nema nade, on u to i počne vjerovati. A ako ih probamo odgajati tako da vjeruju u sebe, i prenesemo im svoj optimizam možda će imati dovoljno volje i snage pokrenuti nešto. Jer oni to rade radi sebe, i radi svoje djece.

I zato ja neću šutjeti....i dalje ću glasno braniti svoju djecu, i druge predivne mlade ljude koji mi prolaze kroz život.
I dalje ću na glas govoriti ono što svi trebaju čuti, jer nisam zaboravila svojih dvadeset godina, onaj osjećaj kad si na vrhu svijeta i kad misliš da možeš sve.

I možeš....samo ako jako u to vjeruješ....


Silente - Svijet će promijeniti mladi ljudi




- 15:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2015 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Kolovoz 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (6)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (6)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Kad sam imala trinaest godina, pisala sam dnevnik. Kao i većina curica. Jer sam htjela neke svoje misli zapisati, ali da ostanu skrivene. Nisam htjela da itko dozna o čemu razmišljam. To je bilo onda. Sada, tridesetak godina kasnije, opet želim zapisati neke svoje misli, ali želim da ih netko pročita. Možda moje misli nekima neće značiti ništa. A možda će nekome značiti sve....

Linkovi




  • "Ono što ostaje je naše djelo i životi koje mijenjamo. Ne postoji taj uspjeh koji će nam značiti više od divnih ljudi koje smo upoznali zbog njega.".


    NEOBRANJIVO

    Kako da te ne volim kad svi misle da te volim
    kako da ne gorim kada misle svi da gorim
    nameće se kao greška nešto čemu ne znam ime
    i kako da ne boli kad svak pita boli li me

    Samo pravo, samo pravo
    srce moje sanjivo
    kako da se brani
    što je neobranjivo

    samo hrabro, samo hrabro
    to mora biti rješivo,
    ali čime da se tješi
    što je neutješivo



    Silente na facebooku



    Misleći da ima izbor
    Ne shvaća tko koga vreba
    Srce moje grabežljivo
    Ni puknut ne zna kako treba





  • Suzana Gubina

    Create Your Badge

    LOVAC NA ČUDESA

    Slobodno ko ptica
    šetaš mi kroz san
    i glumiš da si dijete
    a ja glumim da sam ja

    Tiha kao srce
    i besplatna ko dah
    mirišeš na sol
    i mirišeš na mrak

    Ne gledam u ime
    ni u perje koje nosiš
    šapni mi što piješ
    da ti mogu reći tko si

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    Slobodna ko ptica
    i predvidljiva ko dan
    glumiš da si dijete,
    a ja glumim da spavam

    Snažan kao prva ljubav
    s lovorom u kosi
    opijen kao luda rijeka
    što me tebi nosi

    Barabama ostavljam svijet,
    a nek oni ostave mi tebe
    samo tebe volim
    i kad ne volim sebe

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa


    Ja ti čuvam leđa
    ja te sanjam dok sam budan,
    al ne zamjeri svijetu
    on nije navik'o na čuda

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    tekst: Sanin Karamehmedović
    glazba: Tibor Karamehmedović


    Lovac na čudesa - SILENTE