Tišina koja govori

nedjelja, 19.04.2015.

Lovci na čudesa

Lovac na čudesa - Silente





Bio je ovo, u najmanju ruku, zanimljiv vikend.
Nešto što se spremalo tjednima čemu smo se radovali. Moj sin, osamnaestogodišnjak, i njegova maturalna zabava.
A ja, koja u svemu, u svakoj sitnici koja mi se događa, nađem razlog za emociju i za pokoju suzu, pa makar radosnicu, projurila sam kroz ovaj vikend, pokušavajući kontrolirati navalu emocija, da bi sve držala pod kontrolom.

Zašto? To je samo obična maturalna zabava? Možda....možda bi to tako bilo, da ja nisam odmah imala strijeloviti "flashback" na jednu drugu maturalnu, prije dvadesetak godina....na mene sa osamnaest godina. I dok me moj sin čudno gledao, onako emotivnu, jer njima je to možda samo još jedna subotnja večer, u možda malo ljepšoj odjeći, i jedina im je briga koliko će dugo roditelji biti na toj zabavi, i hoće li se sjetiti u neko normalno vrijeme uputiti kući i njima prepustiti da se zabavljaju bez da ih roditelji gledaju, onako kako to znaš sa osamnaest, ja sam mislila na to kako je predivno imati osamnaest i misliti, odn. vjerovati da si na vrhu svijeta.

Onaj osjećaj da si "gospodar svemira", da ti cijeli svijet leži pod nogama i da imaš nevjerojatnu priliku napraviti čudo....I ne znam zašto taj osjećaj izblijedi s vremenom?...Loša iskustva, realnost, lupe ti šamar kad se to najmanje nadaš. Šteta....taj osjećaj trebalo bi se truditi zadržati zauvijek. I to je ono što pokušavam naučiti svog osamnaestogodišnjaka i njegovu mlađu sestru. Ne želim da prestanu sanjati. I to ne znači da će živjeti u iluziji. To samo znači da nikad ne treba odustati...od svojih snova, od ljubavi, od života....

Nitko nije rekao da će biti lako...život nije lagan...netko je rekao da je poput rollercoastera, pun uspona i padova, ali u tome je njegova ljepota....kad se život svede na ravnu liniju, to je onda....no - znamo što to znači....

Život nekad boli, nekad peče....ali nekad je i sladak i lijep poput najslađeg meda....i za te trenutke živimo...

A ako boli, ili peče, pa nije ni to loše...dok god osjećam bol, znači da sam tu....i znači da ima šanse da bol prođe...

Od moje mature do danas, moj je život bio jedan veliki, vrtoglavi rollercoaster, sa milijun uspona i padova....i da mi je netko prije godinu dana rekao da će nakon ogromnog pada, biti prilike za pozitivne emocije, za suze radosnice, za ljubav, ne bi vjerovala....

Divno je probuditi se svaki dan sa velikim osjećajem zahvalnosti što si tu, i što imaš priliku uživati u suncu, proljeću, nekim novim pjesmama....

Lijepo je biti sretan zbog nekog drugoga....a nisu tvoja djeca u pitanju, jer kad se radi o tvojoj djeci, i njihovoj sreći - opet se sve vraća na tebe....Predivno je uživati u sreći i uspjehu ljudi koji te ustvari ne poznaju, a zavolio si ih na tako nesebičan iskren način. Zbog njihove iskrenosti, velike ljubavi prema onom što rade i zbog toga što vidiš da se u njihovim očima još nije pojavila ona gorčina zbog loših iskustava....i nadaš se da će tako i ostati. I ne bi oni mene dirnuli svojim pjesmama da nisu tako iskreni u onom što rade...Oni svoju ljubav iskreno poklanjaju....i istu ljubav su zaslužili zauzvrat....

I opet isto...o čemu god razmišljala, što god mi se događalo, moje se misli nepogrešivo vraćaju na isto.....



- 20:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  travanj, 2015 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Kolovoz 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (6)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (6)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Kad sam imala trinaest godina, pisala sam dnevnik. Kao i većina curica. Jer sam htjela neke svoje misli zapisati, ali da ostanu skrivene. Nisam htjela da itko dozna o čemu razmišljam. To je bilo onda. Sada, tridesetak godina kasnije, opet želim zapisati neke svoje misli, ali želim da ih netko pročita. Možda moje misli nekima neće značiti ništa. A možda će nekome značiti sve....

Linkovi




  • "Ono što ostaje je naše djelo i životi koje mijenjamo. Ne postoji taj uspjeh koji će nam značiti više od divnih ljudi koje smo upoznali zbog njega.".


    NEOBRANJIVO

    Kako da te ne volim kad svi misle da te volim
    kako da ne gorim kada misle svi da gorim
    nameće se kao greška nešto čemu ne znam ime
    i kako da ne boli kad svak pita boli li me

    Samo pravo, samo pravo
    srce moje sanjivo
    kako da se brani
    što je neobranjivo

    samo hrabro, samo hrabro
    to mora biti rješivo,
    ali čime da se tješi
    što je neutješivo



    Silente na facebooku



    Misleći da ima izbor
    Ne shvaća tko koga vreba
    Srce moje grabežljivo
    Ni puknut ne zna kako treba





  • Suzana Gubina

    Create Your Badge

    LOVAC NA ČUDESA

    Slobodno ko ptica
    šetaš mi kroz san
    i glumiš da si dijete
    a ja glumim da sam ja

    Tiha kao srce
    i besplatna ko dah
    mirišeš na sol
    i mirišeš na mrak

    Ne gledam u ime
    ni u perje koje nosiš
    šapni mi što piješ
    da ti mogu reći tko si

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    Slobodna ko ptica
    i predvidljiva ko dan
    glumiš da si dijete,
    a ja glumim da spavam

    Snažan kao prva ljubav
    s lovorom u kosi
    opijen kao luda rijeka
    što me tebi nosi

    Barabama ostavljam svijet,
    a nek oni ostave mi tebe
    samo tebe volim
    i kad ne volim sebe

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa


    Ja ti čuvam leđa
    ja te sanjam dok sam budan,
    al ne zamjeri svijetu
    on nije navik'o na čuda

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    tekst: Sanin Karamehmedović
    glazba: Tibor Karamehmedović


    Lovac na čudesa - SILENTE