Tišina koja govori

četvrtak, 16.04.2015.

Neće rijeka zrakom teći....

Ovo je rečenica koja je označila jučerašnju večer, barem što se mene tiče...

I zapamtite dobro tu rečenicu, jer slijedećih dana čuti ćete ju još bezbroj puta.

Konačno, krajem mjeseca, izlazi novi album benda "Silente" i ja ne mogu dočekati. Čudno je to, da sam ja ostala toliko očarana ovim ljudima, jer dugo me ništa nije na takav način oduševilo. A kad malo bolje razmislim, nije niti malo čudno, jer tko ih je malo bolje proučio, i tko je poslušao barem jednu njihovu pjesmu zna o čemu govorim. Oni nisu samo bend, koliko god oni stalno tvrdili da oni nisu ništa posebno. Oni su šestoro ljudi koji su toliko zaljubljeni u ono što rade, i toliko sretni što imaju priliku pokazati nam što je to što oni godinama stvaraju, da ih jednostavno moraš voljeti. Jer su u svemu tome i dalje neizmjerno skromni, i prizemni. Užasno su zahvalni svojoj publici, ljudima, što su izdvojili par minuta vremena da čuju njihovu pjesmu, ili da dođu na koncert. I to nije lažna skromnost, to je iskrenost koja se vidi u njihovim očima.

Ja sam ih zavoljela, iskreno, kao da ih znam oduvijek. Kao da su mi obitelj, koliko god to čudno i smiješno zvučalo. I želim im svu sreću ovog svijeta, i da zauvijek ostanu ovako divni ljudi, puni pozitivne energije i puni ljubavi prema onome što rade. Oni su šestoro ljudi čija srca kucaju u istom ritmu, a oči su im ogledala duše.....

Znam da su ovih dana sigurno van sebe, od uzbuđenja zbog novog albuma. I zbog koncerta u Tvornici, dva dana zaredom. Ljudi kupuju karte za oba dana, i ja ih potpuno razumijem. Da živim u Zagrebu ili barem negdje bliže nitko i ništa me ne bi spriječilo da odem na oba koncerta....jer to je nešto što se ne propušta.

Želim im od srca da ostanu mirni, i staloženi, koliko god im srce tuklo, od uzbuđenja i od silne sreće....jako ih puno ljudi voli, i nadam se da oni tu ljubav mogu osjetiti.


Oni nama puna srca pružaju komad svoje duše, a zauzvrat dobiti će od nas vjernost i puno ljubavi.....



- 08:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  travanj, 2015 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Kolovoz 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (6)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (6)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Kad sam imala trinaest godina, pisala sam dnevnik. Kao i većina curica. Jer sam htjela neke svoje misli zapisati, ali da ostanu skrivene. Nisam htjela da itko dozna o čemu razmišljam. To je bilo onda. Sada, tridesetak godina kasnije, opet želim zapisati neke svoje misli, ali želim da ih netko pročita. Možda moje misli nekima neće značiti ništa. A možda će nekome značiti sve....

Linkovi




  • "Ono što ostaje je naše djelo i životi koje mijenjamo. Ne postoji taj uspjeh koji će nam značiti više od divnih ljudi koje smo upoznali zbog njega.".


    NEOBRANJIVO

    Kako da te ne volim kad svi misle da te volim
    kako da ne gorim kada misle svi da gorim
    nameće se kao greška nešto čemu ne znam ime
    i kako da ne boli kad svak pita boli li me

    Samo pravo, samo pravo
    srce moje sanjivo
    kako da se brani
    što je neobranjivo

    samo hrabro, samo hrabro
    to mora biti rješivo,
    ali čime da se tješi
    što je neutješivo



    Silente na facebooku



    Misleći da ima izbor
    Ne shvaća tko koga vreba
    Srce moje grabežljivo
    Ni puknut ne zna kako treba





  • Suzana Gubina

    Create Your Badge

    LOVAC NA ČUDESA

    Slobodno ko ptica
    šetaš mi kroz san
    i glumiš da si dijete
    a ja glumim da sam ja

    Tiha kao srce
    i besplatna ko dah
    mirišeš na sol
    i mirišeš na mrak

    Ne gledam u ime
    ni u perje koje nosiš
    šapni mi što piješ
    da ti mogu reći tko si

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    Slobodna ko ptica
    i predvidljiva ko dan
    glumiš da si dijete,
    a ja glumim da spavam

    Snažan kao prva ljubav
    s lovorom u kosi
    opijen kao luda rijeka
    što me tebi nosi

    Barabama ostavljam svijet,
    a nek oni ostave mi tebe
    samo tebe volim
    i kad ne volim sebe

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa


    Ja ti čuvam leđa
    ja te sanjam dok sam budan,
    al ne zamjeri svijetu
    on nije navik'o na čuda

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    tekst: Sanin Karamehmedović
    glazba: Tibor Karamehmedović


    Lovac na čudesa - SILENTE