Tišina koja govori

Neće rijeka zrakom teći....

Ovo je rečenica koja je označila jučerašnju večer, barem što se mene tiče...

I zapamtite dobro tu rečenicu, jer slijedećih dana čuti ćete ju još bezbroj puta.

Konačno, krajem mjeseca, izlazi novi album benda "Silente" i ja ne mogu dočekati. Čudno je to, da sam ja ostala toliko očarana ovim ljudima, jer dugo me ništa nije na takav način oduševilo. A kad malo bolje razmislim, nije niti malo čudno, jer tko ih je malo bolje proučio, i tko je poslušao barem jednu njihovu pjesmu zna o čemu govorim. Oni nisu samo bend, koliko god oni stalno tvrdili da oni nisu ništa posebno. Oni su šestoro ljudi koji su toliko zaljubljeni u ono što rade, i toliko sretni što imaju priliku pokazati nam što je to što oni godinama stvaraju, da ih jednostavno moraš voljeti. Jer su u svemu tome i dalje neizmjerno skromni, i prizemni. Užasno su zahvalni svojoj publici, ljudima, što su izdvojili par minuta vremena da čuju njihovu pjesmu, ili da dođu na koncert. I to nije lažna skromnost, to je iskrenost koja se vidi u njihovim očima.

Ja sam ih zavoljela, iskreno, kao da ih znam oduvijek. Kao da su mi obitelj, koliko god to čudno i smiješno zvučalo. I želim im svu sreću ovog svijeta, i da zauvijek ostanu ovako divni ljudi, puni pozitivne energije i puni ljubavi prema onome što rade. Oni su šestoro ljudi čija srca kucaju u istom ritmu, a oči su im ogledala duše.....

Znam da su ovih dana sigurno van sebe, od uzbuđenja zbog novog albuma. I zbog koncerta u Tvornici, dva dana zaredom. Ljudi kupuju karte za oba dana, i ja ih potpuno razumijem. Da živim u Zagrebu ili barem negdje bliže nitko i ništa me ne bi spriječilo da odem na oba koncerta....jer to je nešto što se ne propušta.

Želim im od srca da ostanu mirni, i staloženi, koliko god im srce tuklo, od uzbuđenja i od silne sreće....jako ih puno ljudi voli, i nadam se da oni tu ljubav mogu osjetiti.


Oni nama puna srca pružaju komad svoje duše, a zauzvrat dobiti će od nas vjernost i puno ljubavi.....