Tišina koja govori

srijeda, 15.04.2015.

Loše vijesti ne slušam.....




Odlučila sam poslušati vlastiti savjet, i radovati se sitnicama u životu. Velike stvari nekada čekaš čitav život a nikad ih ne dočekaš.
Zvuči kao klišej, ali život je prožet sitnicama koje samo treba prihvatiti i radovati im se. Tako je lakše proživjeti dane. Znam ja da problemi neće nestati ako ja odbijam slušati o njima. Švicarski franak, naši političari koji se prepucavaju, cijene goriva, ratovi, sve će to i dalje biti tu, ali ja odbijam da mi to truje dušu. Želim se radovati sunčanom danu, proljeću, osmijehu nepoznate osobe na ulici, svakoj naoko nebitnoj stvari.

Jutros sam se probudila, upalila TV, i prvi zvuk koji sam čula bili su zvuci jedne od meni omiljenih pjesama, "Morski ljudi, morske žene" benda Silente. Jer je danas pjesma dana na Dobro Jutro Hrvatska. I meni je to bilo dovoljno da mi osmijeh izmami na lice. Vesele me takve sitnice, premda su meni dani prožeti njihovim pjesmama i svaka pjesma je meni pjesma dana....lijepo je vidjeti da i nekome drugome ta pjesma nešto znači....

Eto, o takvim sitnicama govorim....nekome to možda ne znači ništa, meni je u tom trenutku značilo sve. Svatko može u danu prepoznati milion takvih sitnica, samo ako si to dopusti....ako prestane ambiciozno razmišljati samo o nekim većim ciljevima, većim stvarima.....koje možda ni ne dočeka.....

Zato..

Ovo često radim u posljednje vrijeme. Stavljam slušalice, puštam omiljenu glazbu i više ništa drugo ne postoji. Ne postoji čudni, zli ljudi koji pale zastave, ili ljudi u čijim glavama rat još nije gotov. Nema suza, nema strahova, dilema, nitko i ništa ne dopire do mene. Osim zvukova predivne pjesme, i toplog, mekog, ali toliko snažnog glasa koji kao da me tješi. Znam ja da problemi neće nestati zato što sam ja odbila o njima razmišljati. Znam da neće ljudi bolesnih umova nestati i da će i sutra netko napraviti nešto zato da bi dospio u vijesti. A ja takve vijesti odbijam slušati, jer takvi ljudi ne zaslužuju da se o njima priča i razmišlja, jer sa svakom objavljenom vijesti oni su sve jači. Zato revoltirano gasim TV i stavljam slušalice u uši, zatvaram oči i prepuštam se glazbi. I bila pjesma vesela ili sjetna na mene uvijek djeluje na isti način: usrečuje me, tješi me, pomaže na milijon različitih načina, koje ne mogu ni opisati. Problemi i ostatak svijeta utihnu....postoji samo sreća....


"Morski ljudi, morske žene" - Silente




- 07:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  travanj, 2015 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Kolovoz 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (6)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (6)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Kad sam imala trinaest godina, pisala sam dnevnik. Kao i većina curica. Jer sam htjela neke svoje misli zapisati, ali da ostanu skrivene. Nisam htjela da itko dozna o čemu razmišljam. To je bilo onda. Sada, tridesetak godina kasnije, opet želim zapisati neke svoje misli, ali želim da ih netko pročita. Možda moje misli nekima neće značiti ništa. A možda će nekome značiti sve....

Linkovi




  • "Ono što ostaje je naše djelo i životi koje mijenjamo. Ne postoji taj uspjeh koji će nam značiti više od divnih ljudi koje smo upoznali zbog njega.".


    NEOBRANJIVO

    Kako da te ne volim kad svi misle da te volim
    kako da ne gorim kada misle svi da gorim
    nameće se kao greška nešto čemu ne znam ime
    i kako da ne boli kad svak pita boli li me

    Samo pravo, samo pravo
    srce moje sanjivo
    kako da se brani
    što je neobranjivo

    samo hrabro, samo hrabro
    to mora biti rješivo,
    ali čime da se tješi
    što je neutješivo



    Silente na facebooku



    Misleći da ima izbor
    Ne shvaća tko koga vreba
    Srce moje grabežljivo
    Ni puknut ne zna kako treba





  • Suzana Gubina

    Create Your Badge

    LOVAC NA ČUDESA

    Slobodno ko ptica
    šetaš mi kroz san
    i glumiš da si dijete
    a ja glumim da sam ja

    Tiha kao srce
    i besplatna ko dah
    mirišeš na sol
    i mirišeš na mrak

    Ne gledam u ime
    ni u perje koje nosiš
    šapni mi što piješ
    da ti mogu reći tko si

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    Slobodna ko ptica
    i predvidljiva ko dan
    glumiš da si dijete,
    a ja glumim da spavam

    Snažan kao prva ljubav
    s lovorom u kosi
    opijen kao luda rijeka
    što me tebi nosi

    Barabama ostavljam svijet,
    a nek oni ostave mi tebe
    samo tebe volim
    i kad ne volim sebe

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa


    Ja ti čuvam leđa
    ja te sanjam dok sam budan,
    al ne zamjeri svijetu
    on nije navik'o na čuda

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    tekst: Sanin Karamehmedović
    glazba: Tibor Karamehmedović


    Lovac na čudesa - SILENTE