Tišina koja govori

nedjelja, 12.04.2015.

Prije godinu dana.....

Prije nešto više od godinu dana, moj je život izgledao potpuno drugačije. Posao, svakodnevni stres, kako sve stići, što sve treba napraviti? Da mi je netko tada rekao da će mi se život okrenuti naglavce, vjerojatno mu ne bih vjerovala. A kad bolje razmislim, zrnce sumnje je već tada postojalo, da nešto nije kako treba. Ali me strah spriječio u tome da razmišljam, bilo je lakše zamišljati da je sve kako treba....a nije bilo.

Prije godinu dana doznala sam za svoju bolest. Nešto je raslo u meni, polako ali sigurno i prijetilo da će me uništiti. Nikada neću zaboraviti dan kada sam doznala za dijagnozu. Onu najgoru, koju ne voliš čuti ni na filmu, a kamoli da se tebi dogodi. I još mi je teško izgovoriti tu riječ....rak...Ne znam kako sam tada našla put do kuće. Od Pule do Poreča ima možda 60km, a meni je trebalo dva sata da stignem kući. Bila sam potpuno izgubljena. Vozila sam a suze su se slijevale niz lice. I plakala sam tako, sigurno dva puna tjedna, skoro bez prestanka. Imala sam taman toliko snage da se "skuliram" dok sam blizu svoje djece, ili na poslu. Ali, čim bi ostala sama, suze bi ponovo krenule. Prošla sam sve faze o kojima toliko pričaju psiholozi, od nevjerice, do samosažaljenja pa do užasnog bijesa i pitanja: "Zašto baš ja?" Jer čovjek nikada ne misli da će tako nešto snaći baš njega. To su stvari koje se događaju nekom drugom. E, pa nisu....

Nevjerojatno je koliko u tom trenutku sve ostalo postane nevažno. Ni svi novci ovog svijeta ne bi me trgnuli, ne bi ih ni primjetila.
Prioriteti se promijene. I kad prođe prva panika, i strah od smrti, onda se probudi nagon za preživljavanje. Jer shvatiš da još nije sve izgubljeno i da se imaš zbog koga boriti. I znam, najlogičnije bi bilo reči: boriš se za svoju djecu, za muža, jer kako će oni bez tebe?
Ja sam se borila za sebe. Nitko nije na ovom svijetu toliko važan i bitan, pa niti ja....nakon tuge - svijet bi bio isti...Kad toga postaneš svjestan onda znaš da si ti taj radi kojeg se vrijedi boriti. Jer možda ima još nešto što te može obradovati, čemu se možeš nadati, i što će te jednog dana usrećiti. I zbog toga vrijedi biti jak, i staviti sebe na prvo mjesto....jer koliko god te drugi ljudi vole, i koliko god im je stalo, jedino tvoja ljubav prema životu i prema samom sebi može te izvuči iz te rupe u koju si upao.....

Sada, godinu dana kasnije, život je drukčiji, ali je točno onakav kakav treba biti. Sve je puno bolje nego što sam mislila da će biti. Kažu da sam imala jako puno sreće, da je moglo biti i puno gore...kao da ni sama to neznam....
Sada živim od kontrole do kontrole, nadajući se da će stvari i dalje ostati takve, i da sam jedna od onih koji mogu reči da su preživjeli to zlo. I uživam u svakom trenutku svog života. Ne razmišljam previše o novcu, jer njega ionako nikad nema niti će ga biti dovoljno. Ne opterečujem se stvarima koje ne mogu promijeniti. Uživam, ali neizmjerno, u malim stvarima. Uživam u osmijehu djece, u sunčanom danu, pa čak i u kiši. Uživam u glazbi koju sam sasvim slučajno otkrila i koja me neizmjerno hrani, i daje mi snagu za dalje. Radujem se svakom novom danu na sasvim novi, drugačiji način, iskreno, bez skrivenih namjera.

Stihovi jedne prelijepe pjesme idu ovako: "Što te manje svijeta voli - to je lakše otići....."



"Svila" - Silente






- 15:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  travanj, 2015 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Kolovoz 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (6)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (6)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Kad sam imala trinaest godina, pisala sam dnevnik. Kao i većina curica. Jer sam htjela neke svoje misli zapisati, ali da ostanu skrivene. Nisam htjela da itko dozna o čemu razmišljam. To je bilo onda. Sada, tridesetak godina kasnije, opet želim zapisati neke svoje misli, ali želim da ih netko pročita. Možda moje misli nekima neće značiti ništa. A možda će nekome značiti sve....

Linkovi




  • "Ono što ostaje je naše djelo i životi koje mijenjamo. Ne postoji taj uspjeh koji će nam značiti više od divnih ljudi koje smo upoznali zbog njega.".


    NEOBRANJIVO

    Kako da te ne volim kad svi misle da te volim
    kako da ne gorim kada misle svi da gorim
    nameće se kao greška nešto čemu ne znam ime
    i kako da ne boli kad svak pita boli li me

    Samo pravo, samo pravo
    srce moje sanjivo
    kako da se brani
    što je neobranjivo

    samo hrabro, samo hrabro
    to mora biti rješivo,
    ali čime da se tješi
    što je neutješivo



    Silente na facebooku



    Misleći da ima izbor
    Ne shvaća tko koga vreba
    Srce moje grabežljivo
    Ni puknut ne zna kako treba





  • Suzana Gubina

    Create Your Badge

    LOVAC NA ČUDESA

    Slobodno ko ptica
    šetaš mi kroz san
    i glumiš da si dijete
    a ja glumim da sam ja

    Tiha kao srce
    i besplatna ko dah
    mirišeš na sol
    i mirišeš na mrak

    Ne gledam u ime
    ni u perje koje nosiš
    šapni mi što piješ
    da ti mogu reći tko si

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    Slobodna ko ptica
    i predvidljiva ko dan
    glumiš da si dijete,
    a ja glumim da spavam

    Snažan kao prva ljubav
    s lovorom u kosi
    opijen kao luda rijeka
    što me tebi nosi

    Barabama ostavljam svijet,
    a nek oni ostave mi tebe
    samo tebe volim
    i kad ne volim sebe

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa


    Ja ti čuvam leđa
    ja te sanjam dok sam budan,
    al ne zamjeri svijetu
    on nije navik'o na čuda

    Jer ja sam jedan od onih
    što dižu ruke u nebesa
    cijeli život lovim tebe
    ja sam lovac na čudesa

    tekst: Sanin Karamehmedović
    glazba: Tibor Karamehmedović


    Lovac na čudesa - SILENTE