četvrtak, 24.01.2019.
Domovina i Država (2)
Svojevremeno, u drugom mjesecu prošle godine, napisah post na temu Domovina i Država ponukan specijalnim prilogom „Večernjeg lista“ u kojem stoji da je dr Franjo Tuđman „Otac hrvatske države“. U tekstu sam pokušao pojasniti moje shvaćanje pojma Države i Domovine. Vrijeme je prolazilo, a ja sam nalazio sve više toga u čemu razlikujem ta dva pojma. Odlučih vam to prezentirati.
Državu nastanjuju državljani.
Domovinu nastanjuju domorodci.
Država je privatno vlasništvo (pojedinih) državljana.
Domovina je zajedničko vlasništvo (svih) domorodaca.
Državu se potkrada.
Domovina se gradi.
Država se stvara kad se je nema.
Domovina se brani jer već postoji.
Državom se vlada.
Domovinom se ponosi.
Državu se poštuje.
Domovina se voli.
Državljanin si u bilo kojoj Državi.
Domorodac si samo svojoj Domovini.
Državni simboli su zastava, grb, himna i vlast.
Domovinski simboli su rijeke, šume, polja, jezera, mora, planine, brda.
Domovinu Hrvati imaju od stoljeća sedmog.
Državu su izgubili smrću posljednjeg kralja domorodca, ponovo dobili 1991. i ponovo je izgubili 2013. ulaskom u EU.
Dugo se ovaj post 'kiselio' u mom lapu.
Možebitno je na tom mjestu trebao i ostati, reći će pojedinci. Na objavljivanje me ponukala činjenica da se na ekranima Katedrale duha i tzv 'društvenim mrežama' u posljednje vrijeme vrti slika gdje skupina vukovarske djece, kažu srpske nacionalnosti, na nekoj 'jako važnoj' nogometnoj utakmici – ili što je već bilo, je jer o tome nije bilo slovca – nije željela dići svoje guzice s klupa dok je intonirana himna.
Iz toga se onda zaključilo kako oni vrijeđaju Državu.
Ne znam, da li je poštuju ili ne, no zanimljivo je kako se digla kuka i motika na djecu (uz premlaćivanje jednog, navodno, iz te skupine) – koja, usput, rade ono što im odrasli kažu ili sugeriraju – zbog takvog omalovažavanja Države, a da se istovremeno oko omalovažavanja Domovine na druge načine ne diže ni deset posto takve dreke.
Što to taj melje, pitaju se mnogi? Pa da pojasnim.
Ako ne poštuješ Državu, onda pališ njezinu zastavu, ne dižeš guzicu kad se intonira himna i pljuješ po grbu.
To je za naše 'domoljube' grijeh, najveći grijeh.
Ako ne poštuješ Domovinu, onda zagađuješ rijeke, jezera i more, nemilosrdno uništavaš šume sječom ili piromanskim paljenjem šuma, rušiš ili kopaš brda da bi iz njih izvukao rudaču i ostavljaš rane nesanirane, polja i škrape pretvaraš u divlja odlagališta otpada, prodaješ ili daješ u koncesiju plodna zemljišta da na njima neki inozemni tajkuni grade tvornice u kojima uz minimalnu plaću radi domaće roblje, kako bio dotični iz toga izvukli što veći profit.
To za naše 'domoljube' nije neki spomena vrijedan grijeh i o tome masmediji ne pišu danima i tjednima.
Ne znam što vi mislite, ali za mene je ovo drugo neizmjerno veći grijeh od onog prvog.
24.01.2019. u 11:36 •
45 Komentara •
Print •
#
četvrtak, 10.01.2019.
Post festum
'Protutnjali' blagdani, sveci, čestitanja i slanje dobrih želja.
Prošao
Sv. Nikola i čizmice na prozorima u koje je on ostavlja bombone, naranče, zlatnu šibu za dobre, a običnu za zločestu djecu. Barem je tako nekada bilo. Zaboravili smo već pomalo na Nikoline i Nikole kojima smo slali iskrene želje za dobro zdravlje i dug život povodom njihovih imendana.
Došao je i prošao i
Božić…
…i
Djed Božičnjak, za neke
Djed Mraz. Božić, koji sve više sliči na Veliki Vašar a sve manje na ono što bi trebao biti – obiteljsko druženje uz okićenu jelku. Božice i Božidari već su zaboravili da smo im, poneki, čestitali njihov dan.
Između Božića i Nove godine, nekako tiho je prošao i
Sv. Stjepan, Prvomučenik simbol kamenja valjda zato što je zbog bogohuljenja – propovijedanja Isusovog nauka – kamenovan do smrti. Na taj se dan u mojoj obitelji slavi i rođendan supruge premda joj rođendan nije. Ime joj je, naime, Štefanija. Bilo je tako i ovo godine. Okupili su se sinovi, snahe, unučad i mi starci. Podijelismo darove – novogodišnji se pokloni kod nas otkako je na svijet došla unučad dijele na taj dan – prionusmo za svečani ručak…
…gdje je glavno jelo uz ostale đakonije, uvijek bakalar, ove godine specijalno uspio. Malo razgovora, a onda svatko na svoj posao, svojim putem. Oni kući, supruga uz TV, a ja navalio na suđe.
Do iduće godine ako Bog da i sreća junačka.
Zamrle su petarde i topovski udari u čast
Nove godine, vatrometi u pola noći koje redovito po želji supruge gledamo s našeg desetero katnog solitera, od koje svi očekujemo nešto novo, bolje, ljepše, zatvarajući oči pred činjenicom da je to jednostavno nemoguće. Dan je to prije i dan poslije u nizu dana koji se vežu jedan za drugim dok ne odemo s ovog svijeta. Jednako kao što nakon nedjelje opet nastupa ponedjeljak sa svim svojim 'nus' pojavama.
Odslušali smo i Novogodišnji koncert Bečke filharmonije koji svoje početke vuče iz nekih mračnih vremena. No koga to briga kad sluša divnu glazbu vrsnih muzičara.
Prošao je i 6. siječanj,
Bogojavljenje, kad
Sv.Tri Kralja (za neke Tri Mudraca, Tri Zvjezdoznanca) dolaze u štalicu donoseći Isusu svoje poklone: mirtu kao Čovjeku, tamjan kao Bogu i zlato kao Kralju. Cinik u meni bi rekao da su mu neki drugi 'kraljevi' 33 godine kasnije poklonili bodljikavu krunu, križ i na kraju ga razapeli na nj.
Po nekima to je ujedno vrijeme da se jelka 'oslobodi' novogodišnjeg i božićnog nakita. Neki drugi pak tvrde da se jelka rasprema tek u drugom mjesecu. Tko će ga znati tko je u pravu?
No zar je to uopće važno, kad znamo da će umjetna biti spremljena u najlon vreću i odložena na vrh ormara zajedno s kutijama nakita do iduće godine, a prirodna bačena kroz prozor. Malo savjesniji odvest će je u reciklažno dvorište ili staviti na hrpu s drugima koje dijele jednaku sudbinu, da bi ih kamioni gradskih komunalnih poduzeća odvezli na odlagališta komunalnog otpada, kako bi tamo bile samljevene i pomiješane s ostalim komunalnim otpadom u kompost.
Po ulicama i trgovima, se skidaju lampioni, ruše šatori u kojima se točilo kuhano vino i tamanile kobasice svih fela, languši, fritule i ine đakonije, demontiraju tribine sa kojih je treštala glazba znanih i neznanih pjevača i muzičara, da bi očišćeni čekali kićenje nekim drugim simbolima za dane nekih drugih fešti, Valentinova, Uskrsa, Velikih gospi, kad počinje sve ispočetka.
A nad svim time lebdi pravi Gospodar svih tih fešti u liku Zlatnog telete, simbola sveopčinjavajućeg Konzumerizma.
Možda je to i jedino što je realno u cijelom tom događanju. Jer, pitam se na kraju i koncu, da li Svevišnji ima uopće toliku moć da ispuni sve te želje koje su mu upućene u tih tridesetak dana, ili pak je realno tek ono što pruža
Carstvo Konzumerizma.
10.01.2019. u 18:20 •
15 Komentara •
Print •
#
| < |
siječanj, 2019 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
