Budite svjetlost

Kraj listopada uvijek mi je težak. Krajem listopada umrla je moja Taša, a mnogo godina prije nje i moja strinka, žena koju sam neizmjerno voljela jer mi je pružila toliko puno ljubavi. Početkom studenog i moj je otac zauvijek usnuo.

Uvijek kada uoči Dana Svih svetih dođem na vječno počivalište onih koji su nekada bili nečiji voljeni zabljesne me raskoš cvjetnih aranžmana; krizanteme, ruže, gerberi, košare prepune cvijeća koje će pofuriti studen mraza možda već prve noći. Rijetki su grobovi na kojima nema barem neki skromni cvijetak. Lampioni blješte baš poput duša ljudi koji u tišini snivaju vječni san.
Bilo bi divno kada bi mjesta na koje su posljednji put ispraćeni uvijek bila takva. Nažalost nije tome tako. Mnogi se tek uoči Svih svetih i Dušnog dana sjete da imaju nekog kome bi valjalo obići grob i odati mu poštovanje. Očiste silni drač i lišće, zapale lampione i odu dalje za životom. Zaboravljaju da nas sve čeka put bez povratka, na koji ćemo krenuti nijemi i ne ćuteći ništa, ne ponijevši ništa sa sobom.
Volite svoje najdraže dok su živi i dok su pored vas. Razgovarajte s njima, dijelite njihovu radost i njihovu bol, uživajte u svakom trenu koji provedete uz njih. Grlite ih, govorite im koliko su vam važni i dragocjeni; ponavljajte to po tisuću puta. Kada dođe vrijeme za rastanak, biti će prekasno i pomisliti i izreći - da sam barem mogla / mogao naslutiti, mislila / mislio sam ovih dana svratiti da se vidimo. Dođe trenutak kada je za sve prekasno.
Donoseći uoči dana Svih svetih raskošne bukete na njihova posljednja počivališta nećete ublažiti grižnju savjesti što ih niste češće posjećivali ili nazvali za života, ili što ne dolazite češće pomoliti se u vječnoj tišini za njihove duše.

Budite uvijek blizu onima koje volite i koji su rasvijetlili vaše živote svojim postojanjem. Kako za života, tako i kad usnu vječnim snom. Budite svjetlost svijeta, i uvijek i u svemu budite ljudi jedni drugima.
Sve je drugo manje važno.

( photo by Pinterest )