03

četvrtak

listopad

2019

Ona je tu

Danas sam proživjela katarzu. Ženski dio populacije će shvatiti što želim reći; kad prođu porođajne muke i nastupi onih nekoliko sekundi potrebnih da dijete zaplače, dok babica petlja oko pupčane vrpce a ti postaješ svjesna da je konačno gotovo, i da je na svijet stiglo nešto toliko dugo čekano.

Dame i gospodo, moja knjiga je konačno tu. Stvarna i opipljiva, onakva kakvom sam je htjela imati. Konačno je držim u rukama, i stvarna je da stvarnija ne može biti. Puna mojih snova i maštanja, puna mojih riječi za koje nikad nisam mislila da bi nekog mogle zanimati.
Trenutno sam preplavljena burom emocija. Vrlo jakih i vrlo moćnih. Pa mi nećete zamjeriti ako danas naprosto podijelim svoju radost sa svima vama - onima koji su doprinijeli da knjiga dobije ovako moćan vizualni identitet, onima koji su vjerovali da moje riječi vrijede, svima vama koji ste svakodnevno tu. Ja se danas osjećam neopisivo dobro, nema riječi dovoljno snažnih da opišem što mi sve prolazi mislima. Recimo da se ne sjećam prigode kada sam bila ovako sretna.

( Baj d vej, da ne bude sve srcedrapateljno - onaj pričuljak o Kafetinu do sada je vidjelo 20 514 ljudi; kud nisam prije krenula pisati o potrepštinama iz apoteke ).
Hvala svima, od sveg srca.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.