Kupujem sadnicu ginka bilobe

Moj najdraži frajer prespavao je kod mene. Probudili se, doručkovalo dijete i kaže - ajde hoćemo igrat čovječe ne ljuti se?

Neg šta neg ćemo igrat, saću ja donest pa da vidiš zabave. ( Budimo realni, uvijek nekako izmuljam da ga ne moram srušit pa da me pobijedi, jer ga silno veseli kad ja izgubim. ) Tražim ja čovječe ne ljuti se, a imam dva a ne jedan da se razumijemo - nema. Pojelo ga preko noći nešta. Jedna soba, druga soba, polica sa knjigama, stol u dnevnom boravku, ormarić ispod tevea, sve sam našla al čovječe ne ljuti se nisam.Najdraži frajer sjedi i gleda me kak jurišam od vrata do vrata, pa pita:
- Pa kak ti sad ne znaš gdje je čovječe ne ljuti se? Kud si ga stavila?
- I ja sam sva u čudu, sunce moje, pojma nemam gdje je.
- Al imaš dvije kutije, dvije. I sad nema nijedne?
- Nema, sve sam pregledala ( osim špajze i zahoda, al tamo nemre bit - mislim u sebi, naravno ).
- A ništa, onda ćemo čitat onu moju enciklopediju ak je uspiješ nać.
Nasmijala se ja, jer sam enciklopediju vidjela u njegovoj sobi pa je važno donijela, da dijete ne pomisli da sam skroz pogubljena. Elaborirali o dinosaurima i ubili petnajstak minuta.
Kad je milo djetešce otišlo idem ja u grad, pa ću kroz park do ljekarne. Stoji naš ginko biloba, tek propupava lišće na njemu; mislim si - pa baš ću morat žvegljat to lišće, malo - malo pa nešta il izgubim il zaboravim. U ljekarni srela dimnjačara. Prvo se nevidljivo i jurišno primila za gumb i svi ti rituali za sreću, pa se dogovorimo da dođe idući vikend očistit malo dimnjake.
- Daj mi molim te broj mobitela, izgubila sam negdje vizitku - velim ja.
- Recite vi svoj broj pa ću pustit da odzvoni, pa si spremite broj.
Izbiflam ja broj ( to još uvijek ide bez problema ), mobitel zvoni u mom džepu, pozdravimo se i krenem doma. Putem svratim u Klobuk na kavu, došlo mi da malo sjednem u vidikovac i srčem kavu i gledam prolaznike. Sjednem, stavljam šećer u kavu i vadim mobitel iz džepa da malo ćirnem na društvene mreže dok ne naiđe neko zanmljiv nogostupom. Propušten poziv, nepoznat broj. Tu ću ja nazvat da vidim ko je. Ne javlja se, reko valjda je neko krivo nazvo. Taman spremim mobitel u džep kad zvoni, opet taj neki tamo broj.
- Halo, Gordana je...
- Znam, dimnjačar je, zvao sam da vam ostane broj.
Zakocenili se od smijeha obadvoje ( meni je možda bilo malo manje smiješno, al šta ću ).

Pa sam dok sam pila kavu zaključila da moram nać sadnicu ginka gdje god znam i piknut nek raste do ceste, da imam jebenog lišća za žvakat. Valjda ću još znat donekle nešta dok sadnica počne listat.