Čudovište od lustera

Ako ste gledali "Mućke", onda vam nikako nije mogla promaknut epizoda u kojoj Trotteri dolaze sredit lustere neprocjenjive vrijednosti u dvorac nekog tamo trulog plemstva. Jedan su doista sredili za vijeke vjekova - dok su Del i Rodney stajali na ljestvama i držali deku ispod jednog, deda je gore na katu odšerafio drugi. Jel može - može, oni drže deku a luster ispod kojeg nije deka pada na pločice i eksplodira u paramparčad na sve strane.

Nedavno sam, po ko zna koji put, gledala ovu epizodu, i sjetila se slične dogodovštine.
Naime, moj ( sad već pokojni ) bivši svekar imo je blago rečeno pomalo uvrnut ukus za kupovanje rasvjetnih tijela, pa je tako u dnevnom boravku sa stropa visio luster poput ovog iz "Mućki", naravno ne od neprocjenjive vrijednosti neg kupljen ko zna gdje, za neku ćifu. Oprat tu skalameriju bilo je gotovo nemoguće; možda bi se dala recimo skinut pa oprat pod jakim mlazom vode, al ko bi onda prvo sastavio sve predivne kristalne suze koje bi pootpadale pa onda riskiro da ga bubne struja dok spaja skalameriju nazad na strop. Tak da sam ja to stakleno govno, dok smo ko prognanici obitavali kod njega u kući, ajde recimo nastojala čistit šta češće, uz puno ružnih riječi i prolivenog znoja.

Bila je ratna devedesetprva. Sunčana nedjelja listopada; dan ranije proslavili rođendan mog sina, i sad ja nosim tanjur kolača susjedima. Djeca se igrala vani, i par minuta nakon šta su ušli u kuću najednom onaj grozomorni zvuk aviona i dvije ili tri stravične detonacije, vrlo blizu, cijela se kuća stresla. Dok smo se snašli sve je bilo gotovo; istrpali dvije takozvane "krmače" i odletili. Srećom su pale u polje, malo dalje od kuća. Krenem doma; kod susjede dvorište puno gelera od bombe koja je bubnula vrlo blizu kuće, zbilja je neizmjerna sreća šta su se djeca maknula s dvorišta. I sad idem brže kući, i najednom mi samo prođe glavom misao - da nije nekim čudom stakleno čudovište otpalo od siline detonacije? Pružim korak, ulazim u kuću i brže u dnevni boravak. Naravno da ga nije ni pomaklo; stoji govno na stropu ko da maloprije nije odvalila avionska bomba ne usuđujem se ni mislit koje težine. Ja razočarana, mislim kad je već morala past ta bomburina pa jel ga nije moglo stepst sa stropa da ga više moje oči ne gledaju? Otvaram vrata od spavaće sobe, kad tamo cirkus Kolorado; otpo jedini normalan luster koji je bio u kući. Sad ajde šta je otpo luster, al odvalilo i komad stropa, pun krevet svačegnečeg - jupola, žbuke, žica...ajme majko. A prašine ko u Nagasakiju, samo bez radijacije.
Pa prvo pokupi svo to andrlje šta je popadalo po krevetu, skidaj posteljinu, iznosi madrace klofat van, stavljaj deke prat, usisavaj i jebi mačku mater cijelo popodne dok sam donekle uspostavila reda.

Kupili novi luster i stavili odmah u ponedjeljak. Ja izdaleka probala urgirat da maknemo čudovište iz dnevnog boravka, o mom trošku. Prijedlog je odbijen, jer da šta mu fali, eto i bombardiranje je preživio. Pa sam ga šta gledala šta čistila iduće četri godine, u snu se ne snio onakav glomazan.