Kiss From A Rose

Dugo sam nekako sama sebi bila na posljednjem mjestu.

Nikad vremena za sebe, nikad sebe obradovati nečim što uistinu želim. Uvijek se ispriječilo nešto potrebnije, nešto bitnije, nešto što bi potisnulo i moja htijenja i mene u drugi plan, da čekamo neko bolje vrijeme.
Naglo sam progledala prije izvjesnog broja mjeseci. Shvatila sam da mi nitko neće darovati vrijeme ako ga sama ne stvorim, i da moram samu sebe povremeno razmaziti nečim posebnim.
Ove sam čizme prvi puta vidjela nakon interne zafrkancije sa mojom iznimno dragom prijateljicom Nelom; ona ih spomenula u razgovoru, ja proguglala da vidim kako izgledaju i ostala bez teksta. Ljubav na prvi pogled. Cijena me doista malo odljubila, ali...ništa nije savršeno, mora biti malo pomutnje kao i u svemu drugome.
Onda sam nakon magnetne rezonance svratila sa svojim potomkom u City Center One i vidjela ih uživo. Uzela jednu u ruke i gledala, bez pomisli da probam jer sam znala da neću moći odoljeti a da ih ne kupim unatoč cijeni od koje mi se vrtilo u glavi. Jednim dijelom razmišljaš - ajde kupuj, slavi život koji ti je darovan; drugim dijelom odgovaraš - ni za živu glavu,ostavljaj čizmu nazad na policu i briši van iz dućana.

E pa došlo je vrijeme; imala za obavit neku kontrolicu, a usput ( jer ništa nije slučajno ) saznala i da su na sniženju i to pozamašnom. Obula ih, prohodala do ogledala, svečano izjavila da kupujem...kaže prodavačica - hoćete da ih stavim u kutiju ili u vrećicu? Reko - gospodična, ja ovo ne izuvam s nogu; u vrećicu idu ove čizme u kojima sam osvanula u dućanu. Platila i izišla na suncem okupane ulice, hodajući i osjećajući se kao milion dolara, nasmijana od uha do uha.

Vrijedi se ponekad, povremeno razmaziti nečim. Jako je dobar osjećaj, evo i sad sam nasmijana dok ih gledam na fotki.
Jer ja to zaslužujem.