GROBLJE HORORA

U narednom kratkom pregledu pogledanih naslova dotičemo se reboota popularnog serijala Wrong Turn, SF horor komedije Psycho Goreman, britanskog supernatural horora The Power i američkog također supernatural The Djinn.

Wrong Turn (2021)



Sve u svemu: 2 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Prijatelji hikeri na jednoj od šumskih i planinskih ruta suočavaju se s mnogo većim problemima od same prirode - zajednica imena "The Foundation" živi u tim predjelima stotinama godina i ekspresno se rješavaju prijestupnika...
Sedam godina nakon posljednjeg, šestog dijela popularnog serijala o kanibalima i deformiranim pustinjacima koji smrtno kažnjavaju sve one koji skrenu s označenog puta, dobivamo nekakav oblik remakea/reboota koji poništava sve što se prije događalo i stavlja cjelokupnu radnju u neki novi, ponešto drugačiji kontekst. Wrong Turn serijal prestao sam pratiti nakon četvrtog dijela, dakle nisam pogledao posljednja dva, dok me za reboot zanimalo što bi to točno mogli svježega donijeti, budući da dosta cijenim prva dva dijela franšize. Mike P. Nelson osim slabo poznatog "Domestics" nema neka djela trenutno iza sebe te mu je ovo najpoznatiji uradak do sad, a njegova verzija Wrong Turna jednostavno se morala dotaknuti modernih političko korektnih stremljenja i alegorija na netolerantnu Ameriku. Tako da ovi ubojice, ta "sekta" ljudi nije samo ubilački nastrojena, već je i duboko unutar sebe isključiva, rasistički nastrojena i ksenofobična. Sve kreće vrlo ubrzano i dinamično što je prednost, ali kako minutaža prolazi, tako sam se iznova i iznova razočaravao u klasične greške i i bolesti ubrzanog scenarija, kada se pojavljuje nedosljednost i nedorečenost u priči i glumi, u groznim situacijama oni se ponašaju prilično ležerno, izgube člana grupe u hikingu, ponašaju se kao da je to nešto što se događa na svakodnevnoj razini, rade se loši i neobjašnjivi potezi i s protagonističke i antagonističke strane...moderni Wrong Turn izgubio je tu nit s rednečkim kanibalizmom i incestom i krenuo je u drevni svijet poganskih religija i tradicija, nitko se ne trudi da pojasni kako, što, zašto, sve je tako ultra šlampavo i zbrzano odrađeno. Bedast kraj nimalo nije pomogao boljem viđenju ovog lošeg filma. Ljubitelji i neljubitelji serijala, okrenite se nečem suvislijem.

Psycho Goreman (2020)



Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Nakon što su iskopali dragulj koji kontrolira čudovište koje želi uništiti svemir, mlada djevojka i njezin brat koriste ga kako bi ga natjerali da izvrši svoje naloge...
Ova kanadska sci-fi horor komedija upala mi je u oko odmah kada je trailer izašao, pošto se vizualno dojmi kao prava splatter poslastica s mnoštvom praktičnih efekata i hrpom šminke i maski. Redatelj i scenarist Steven Kostanski slične je eskapade radio i s vrlo dobrim hororom The Void, a u nekoliko je naslova zadužen za make-up department, što daje određeni pečat njegovim filmskim kreacijama. Psycho Goreman najavljen je i predstavljen kao humoristična, pomalo naivna i definitivno parodijska krvava rapsodija s hrpom čudovišta, aliena, raspadnutih organa, šiklanja krvi, gline, praktičnih efekata, blesave glume i scenarističkih rješenja...je li vam potrebno nešto više još opisivati? Za ovakav oblik filmova idealno mi dođe ova forma kraćih osvrta, budući da sve može biti rečeno s nekoliko pojmova - je li to dobro ili loše po film, procijenite sami ukoliko ste ljubitelj ovakvih tematika. Definitivno slabiji od primjerice Deathgasma ili redateljevog spomenutog The Void, ali Psycho Goreman (alien koji je čak i ime dobio od jedne djevojčice i to na eci-peci-pec) ima svojih pozitivnih trenutaka koji vas natjeraju da bez problema pustite mozak na pašu i gledate festival šiklanja krvi, gore i splatter scena. Kad imamo dolazak takvog aliena na Zemlju, kojega pritom počnu kontrolirati djevojčica i dječak, a njega samog love stvorenja iz drugih galaksija, onda znate da nemate čega previše pametnog niti smislenog ovdje očekivati. Prepustite se ovom trashu i uživajte koliko možete.

The Power (2021)



Sve u svemu: 2 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

1974: mlada medicinska sestra prisiljena je raditi noćnu smjenu u propadajućoj bolnici dok rudari u štrajku isključuju struju širom Britanije. Ali unutar zidova krije se zastrašujuća prisutnost koja prijeti da će odvesti u mrak sve prisutne...
Ajme majko, ako mi ovo nije jedno od najvećih razočarenja ove, a i vjerojatno prošle godine...otkako sam saznao da izlazi ovaj naslov, s tematikom uklete bolnice, Britanije sedamdesetih, naslućivao sam nešto jako dobro, inovativno, jezivo...međutim, možete pretpostaviti koliko sam se strmoglavio tijekom gledanja filma. Sve je nekako dobro započelo, upoznajemo se s pomalo opičenim osobljem bolnice, ponekim pacijentom, a glavna bolničarka Val (Rose Williams) predosjeća neku opasnost jednom kada tijekom noćne smjene nestane struje i bude morala "preživjeti" noć u creepy ustanovi. Prvih pola sata je sve lagano, zatim slijede klišejizirane jump scene, od kojih bih na prve znakove osobno pobjegao i naprosto ne mogu shvatiti kako o tome scenaristi nikada ne razmisle. Atmosfera jeste uznemirujuća i tu ne mogu ništa negativno dodati, ali količina gluposti, nebuloza i klišeja u koje odlazi film graniče s neukusom i pravo je čudo da sam film od razočarenja uspio pogledati do kraja. Odlična Rose Williams svojom glumom i slatkoćom nije uspjela izvući film ni iznad razine vode da malo prodiše od svih silnih nelogičnosti i bazičnih horor elemenata koji su ga okruživali. Film ne preporučujem baš nikom, apsolutno gubljenje vremena, stoput viđene stvari i scene, jedino što odajem priznanje je atmosfera, no opet, ni to nije teško dobiti u settingu bolnice u ruševinama. Boo! iz 2005. mi je draži film od ovoga.

The Djinn (2021)



Sve u svemu: 2,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Nijemi dječak zarobljen je u svom stanu s nepoznatom nemani, nakon što odluči i zaželi ispuniti svoju najveću želju...
The Djinn je dugometražni poznatiji prvijenac dvojice redatelja - Davida Charboniera i Justina Powella, u kojem nijemi dječak, seleći se u novu kuću s ocem, pronalazi knjigu "sjena", u kojoj između ostalog piše kako će mu se želje ispuniti, ukoliko slijedi pravilan redoslijed radnji koje mora obaviti - svijeća, krv, ogledalo, želja, zovi duha....predviđate nastavak, ne? Pazi što zaželiš i slične šeme...praktički cijelo vrijeme ovdje imamo film u kojoj se radnja odvija u jednom prostoru - kući, a pola filma se šuti i izbjegava ovu čudnu pojavu - takozvanog djinna koji ispunjava želje, ali ne izgleda tipično onako kako bismo ga mogli zamisliti. Riječ je o kraćem filmu koji ima sasvim dovoljno trajanje, u kojemu se nažalost toliko stvari pojednostavilo, da preživljavanje protiv ovakve nemani izgleda poprilično jednostavno. Ezra Dewye je jako mlad, dobar i perspektivan glumac, ali scenarij je taj koji ga čini preopuštenim i to slabi cjelokupnu atmosferu i dojam o kvaliteti filma te su mu na tome gledatelji najviše zamjerili. Za ovakav niskobudžetni uradak efekti su neloši, a što se same priče tiče, ima i neloš kraj. Šteta, ovo je ispao teški prosjek, a moglo je biti puno, puno bolje i kvalitetnije izvedeno, no, u ovome žanru navikli smo na štancanja ovakvih naslova, pa barem 100-injak godišnje. Štaš, češće ne potrefiš nego potrefiš.

Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Bračni par Ed i Lorraine Warren istražuju jedan obiteljski slučaj koji bi mogao biti usko povezan s demonskom opsjednutošću...



Najnoviji, osmi film Conjuring univerzuma, ujedno i po radnji najsvježiji (prati događaje iz 1981. godine), djelo je redatelja Michaela Cavesa (koji je režirao grozan dio univerzuma The Curse of La Llorona), a kao i dosadašnji konđurinzi, i treći je dio baziran na stvarnim događanjima iz nekih od brojnih zapisa istražitelja paranormalnog, Eda i Lorraine Warren. Naravno, sve je stavljeno na filmsko platno, pa je logično da se svi događaji znatno produbljivaju, relativiziraju, daje im se određeni dodatni jezivi ton i nadnaravne okolnosti. Slučaj opisuje poznat povijesni događaj u američkom pravosuđu, kada je Arne Cheyenne Johnson izbo gazdu kuće 22 puta, a na sudu je tvrdio uz svoga odvjetnika da ga je "vrag natjerao da to učini", i bio je pušten nakon 5 godina zatvora. Prema svjedočenju obitelji Glatzel, 11-godišnji David Glatzel bio je prvi domaćin demonu. Nakon što je svjedočila brojnim sve zloslutnijim događajima koji su uključivali Davida, obitelj je, iscrpljena i prestravljena, odlučila potražiti pomoć Eda i Lorraine Warren u posljednjem pokušaju da "izliječe" Davida. Obitelj Glatzel, zajedno s Warrenima, nastavila je tražiti da više svećenika podnese molbu Crkvi da formalno izvrši egzorcizam nad Davidom. Proces se nastavio nekoliko dana, zaključujući kada je, prema nazočnima, demon pobjegao iz tijela djeteta i nastanio se u Arneu. To je opisano i u knjizi "The Devil In Connecticut Geralda Brittlea. Tako smo po prvi puta u ovom univerzumu izgubili pojam uklete kuće i bazirali smo se na ukletim pojedincima, uz dašak egzorcizma (čak se i poznata scena Exorcista nakratko revitalizira u filmu, što možete vidjeti na fotografiji). Što nam je ponudio Conjuring 3? Definitivno brojne promjene, uvijek zanimljive Patricka Wilsona i Veru Famigu, ali i dosad uvjerljivo najslabiji Conjuring film.



Film je, kao i brojni hit naslovi, odgođen zbog pandemije i izašao čak godinu dana poslije, no interes za njim nije prestajao jenjavati, što dovoljno govori o moći samog serijala kojega je James Wan izdigao u posljednjih 7 godina. Klasične neke scary scene Conjuring je uvijek uspio učiniti zanimljivijima nego što ih imaju ostali horori sličnog podžanra, pa tako imamo i ovdje slučaj nekih inovacija po pitanju kreiranja jezive atmosfere, ali evidentno je kako nije postojao jednak kreativni moment kao u prva dva filma. Najveći problemi trojke kriju se u nekonzistentnosti s realnom pričom, uplitanjem potpuno nategnutog vještičarenja i ostalih prizivanja demona, koji su na neki način "omekšali" film, odnosno pretvorili ga u primjer bazične possession priče, što može možda uspjeti nekom drugom, ali ne filmu ovakvog ranga kakav je Conjuring. Postoji i objektivan problem s nešto sporijim razvojem dinamike, gdje tek u posljednjih 40-ak minuta doživljavate brži razvoj radnje i razotkrivanja u kronologiji događaja. Nemoguće je ne spomenuti odličnu glumu koja se proteže kroz cijelu glumačku ekipu, ali ipak su Wilson i Famiga nositelji svega što možemo vidjeti. No, bez žarišne kuće ukletih, ovo jednostavno ne možemo osjetiti kao dio filmova koji pripadaju Conjuring svemiru, pa čak ni uz ponovno oživljavanje simpatičnih i gledateljima dragih Eda i Lorraine Warren.



Zadržavajući svoju sposobnost da i dalje bude među jezivijim naslovima koji izađu u tekućoj godini, Conjuring 3 ipak je podosta izgubio "ono nešto" što je sačinjavalo najbolje filmove tog univerzuma, a to su upravo Conjuring filmovi, nikakvi Annabellovi, Nunovi, La Llorone. To je najmračniji i meditativniji i najmanje agresivan od svih dosadašnjih naslova. Promijenili su dosta toga, uz možda najbitnije redatelja, ali s promjenama je nažalost došlo i razvodnjavanje kvalitete. Pretpostavljam da ćemo već iduće godine imati priliku vidjeti popravak situacije u vidu nekog spin-off filma, a dotad ću vam trojku preporučiti samo ako budete išli s niskim očekivanjima. Nije loše, ali dokazano je da može deset puta bolje.

Sve u svemu: 2,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Detektiv Zeke Banks i njegovi policijski kolege nalaze se u mrtvoj trci s ubojicom koji ih na mučne načine redom počne otimati, modus operandijem čuvenog Jigsawa...



Prošlo je 17 godina od izlaska prvog Saw filma i treba se priznati da od tada horor žanr nije isti. James Wan i Leigh Wannell pokrenuli su lavinu koja se još uvijek ne zaustavlja, pa smo tako nakon sedam godina pauze 2017. dobili osmu instalaciju serijala, koji je ispremiješao prošlost, reboot kontekst, sadašnjost i budućnost i manje-više nedostatno uskrsnuo franšizu, a onda se 2019. najavio Spiral, koji je nakon pandemije odgođen za emitiranje na sredinu 2021. godine. I eto nam ga - Spiral je režirao Darren Lynn Bousman, redatelj 2.,3. i 4. dijela, a kao glavne zvijezde pojavljuju se Chris Rock, Samuel L. Jackson i Max Minghella (sva trojica murjaci - detektiv, stari chief i rookie). Postava filma, premisa copycata koji će "revitalizirati" modus operandi Johna Kramera, odnosno Jigsawa, moderni pristupi i neke stare reference kod mene su naravno stvorili interes, budući da je i dalje riječ o mom guilty pleasure horor serijalu, kojega sam užasno cijenio u mladim danima, kako je koji redom bio izlazio. Iako bih neke od tih dijelova danas potpuno drugačije ocijenio nego što sam tada, stojim pri tome da će serijal poput Sawa uvijek imati svoje poklonike, bilo da je riječ o rebootovima, remakeovima ili jednostavno 15. nastavcima, dojma sam kako će se oko svakog nastavka stvoriti određena fama i da će imati svoje poklonike, a ako ništa drugo - dobru kino zaradu.

Što nam je donio, a što odnio Spiral? Prije svega, ovo nije klasičan reboot niti klasičan nastavak, ovo je film istog univerzuma kao prethodnici, gdje se timeline zapravo ne prekida. Jigsaw je mrtav, a netko sa sličnim metodama, dobrim starim zamkama, namjenski kažnjava ljude za njihova nedjela i zlodjela iz prošlosti. Međutim, dosta se toga i promijenilo. U prošlom filmu imena Jigsaw dobili smo taj light trenutak gdje su šale i pošalice postale trendy u situacijama kad ste zarobljeni i kada trebate umrijeti za trenutak. U najozbiljnijim trenutcima panike i straha (zarobljeni u zamkama) u ovom se filmu to srećom izbjeglo, međutim, dobili smo Chrisa Rocka, glumca i komičara koji jednostavno teško da može biti otrgnut od svoje vanjštine, facijalnih ekspresija i pristupa ulogama. Uz njega smo, nažalost, dobili i pregršt toga bezveznog, neuvjerljivog i naivnog, da jednostavno moram ovaj nastavak staviti na samo dno cjelokupnog serijala.



Film počinje odlično. U duhu i originalnoj atmosferi, započinjemo s jednom brutalnom zamkom i prilično brutalnim ubojstvom. Nakon odličnog uvoda koji je baš uspješno vratio serijal na dobro poznate staze, dogodio se taj ispad iz tračnica. Kronologija radnje ide linearno, što je za pohvalu za razliku od njegovog prethodnika, ali imam osjećaj da se stvorilo toliko rupa u scenariju i nelogičnosti, da je jednostavno teško bilo držati korak s realnošću događaja, previše je tu naivnosti, dječjih bolesti u razvoju scena i priče, da je nažalost gotovo nemoguće očekivati od gledatelja da se poistovjeti s nekim likom, ili da kronologiju događaja shvati ozbiljno. I tome ne pridaje samo nesretni Chris Rock, već i nebulozne odluke, netočnosti u kontinuitetu radnje, pretjerane točnosti u ishodu ubojstava (sve je našpelano detaljno u sekundu, c'mon...), čak i više nego u nekim prethodnicima, ubojica je naprosto svemoguć/a i sveznajuć/a...ma, ni klasični "motherfucker" moment Samuela L. Jacksona nije uspio popraviti situaciju. S druge strane, valja reći kako je film unatoč spomenutim light trenutcima, prilično brutalan i krvav. Vjerojatno je do toga što nisam dugo pogledao niti jedan Saw nastavak, ali ne sjećam se da sam u nekoliko njih posljednjih vidio ovako masakrirajuće i HC zamke, što je svakako za pohvalu jer to među rijetkim stvarima drži film licem iznad vode.

Postoje tu neke upečatljive reference poput pile, dobro znanog soundtracka, pokreti kamere kada se žrtva pronađe u sosu, arhivske snimke, svinjska glava kao maska, općenito dobro povezana referenca s policijom i svinjama...sve su to elementi koji nam kroz film daju nadu kako će odmak od dosadašnjeg smjera serijala biti što manje bolan i neprimjetan, međutim, teško je bilo poistovjetiti se s činjenicom da je ovo postao uglavnom who done it kriminalistički film s elementima horora (poneke jump scene odrađene na sličan kalup). I da, kakav je to pitchan ubojičin glas? Daj nešto jezivije. Kada smo ranije spominjali naivnost, to je najviše zato što se kraj filma i subjekt svega ovoga mogu razaznati dosta ranije. Velika šteta zbog toga.



Spiral je napravio određen zaokret u serijalu, promijenio ime i vjerojatno nam dao za naslutiti da će toga biti još. Što dalje vrijeme i filmovi idu, sve sam manje za to zainteresiran, jer se postepeno sve više suvišno integriraju moderne potražnje onoga što u Hollywoodu mora biti popraćeno, bilo da je riječ o žanrovskom filmu ili nekom drugom obliku. Vjerojatno će film dobro zaraditi, dobro iskoristiti svoju marketinšku moć i filmsku pozadinu koju nosi, ali obraz po meni neće tek tako moći isprati.