GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 4,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Epidemija virusa koja diže mrtve iz groba i koja pretvara ljude u zombije širi se i na gradskim ulicama. Nekoliko različitih pojedinaca koji se međusobno ne poznaju završavaju u napuštenom shopping centru i traže sklonište, u nadi da će se izvući živi...



George A. Romero, zombie ćaća, nakon velikog je uspjeha Night of the Living Dead filma deset godina kasnije odlučio objaviti i njegov neformalni nastavak - Zora živih mrtvaca poslužila je kao dio istog univerzuma, iako se likovi i sama radnja ne događaju simultano, niti nekim određenim redom. Možemo samo zaključiti da se zombie epidemija proširila u još više dijelova Amerike i da je zahvatila urbane sredine, o čemu svjedoče brojna medijska javljanja tijekom cijelog filma, glasovi voditelja na radiju, TV prilozi i emisije, novine...sve upućuje na to da se dogodio poznati tagline filma: When there's no more room in hell, the dead will walk the earth. Film je realiziran u suradnji s talijanskim redateljem Dariom Argentom, koji je svoju ulogu proširio na talijansko tržište, gdje se posla ''nastavka'' ovog filma prihvatio Lucio Fulci i tako je nastao famozni Zombi 2, no o tom filmu više u zasebnom osvrtu. Dawn of the Dead mnoge mlađe generacije, a i one rođene tijekom devedesetih, pamte (ne)isključivo po remakeu iz 2004. godine istog naziva, koji je uveo nekoliko ključnih promjena naspram originala, adekvatno prilagodio film tekovinama 21. stoljeća te ubrzao njegovu dinamiku, pa i samih zombija (u remakeu zombiji trče, dok su u originalnu romerovski spori i tromi). To je sigurno i razlog zašto je taj remake jedan od najuspješnijih remakeova horora ikad, a mnogi ga čak smatraju i nešto boljom verzijom i boljom realizacijom. No, kao i sve u životu, sve trebamo staviti u kontekst vremena, pa tako trebamo promatrati i oriđiđi Dawn of the Dead. Vjerujem kako ne trebam previše ulaziti u samu pop-kulturnu povijest filma i nasljeđe koje je ostavio za sobom, postajući inspiracija stotinama zombie flickova, a isto tako ostajući mnogo rangova iznad njih, unatoč tome što je sada već postalo smiješno gledati ovakve zombije 40-ak godina poslije.



Mnogo toga možda sada iz ove perspektive može biti smiješno ili čudno napravljeno, ali, gledamo li na kraj sedamdesetih godina, koje su uvelike postavile žanrovske okvire u nekim drugim tematikama, Romerovi naslovi tada su služili kao "šaka u oko" ukalupljenim haunted house/okultnim/omnibus filmovima, a Dawn of the Dead postao je jedan od najprepoznatljivijih simbola žanra 20. stoljeća. Veliku je tu ulogu igralo i koketiranje sa slanjem društveno-angažiranih poruka s kriticizmima socijalnog poretka, masovnih medija, konzumerizma, rasizma i drugih izama, koje su zapravo vrlo primjetne kroz film, a koje i same antagoniste ponekad stave u drugi plan. Kroz medije se također dosta toga sazna o zombijima, kakve su vrste, što vole, što ne vole, što ih može oštetiti, ubiti, zaustaviti, priroda njihove gladi za određenim kanibalizmom, dakle, film je postavio neke edukativne temelje kako se treba postaviti kada se izrađuju filmski zombiji. Što se same radnje tiče, ona je odlično raspodijeljena na dubinsko upoznavanje likova, naprosto se toliko involvirate u njihove radnje i njihov background, da vam, za razliku od tipičnog horor filma, uspiju "prirasti srcu". Priča u šoping centru dobro je razrađena, dosta se detalja iskoristilo koji su se mogli i trebali iskoristiti kao šeme za akcije sa zombijima, a nakon odličnog uvoda slijedi sredina filma koja je malo opuštenije atmosfere, sve do novih problema. Film je jak zbog svojih tada eksperimentalnih načina snimanja i dojmljivih poteza s kamerom, a valjda istaknuti i gomilu praktičnih efekata koji su s obzirom na tadašnji budžet (film je nezavisne produkcije, od milijun i pol dolara zaradio je 66 milijuna) bili odlično realizirani. Svakako treba pohvaliti i odličnu glumu i odnos među likovima, a što se zamjerki tiče, možda ću ovdje staviti jednu nepopularnu zamjerku, a to je da je film malčice predug i raširen. Shvaćam poantu i da se trebalo polako razvijati sve kako bismo se upoznali s likovima, ali možda je malo i za tadašnje, ne samo za današnje pojmove više od 2 sata slow-burn radnje ipak predugačko da bi u potpunosti moglo zadržati pažnju.



Ne vrijedi vući paralele između originala i remakea, svaki je poseban i odličan na svoj način, što je zapravo nama filmofilima najbolja stvar - dok je remake u potpunosti pogodio suvremena stremljenja u filmu, tako je i oriđiđi u potpunosti odrao filmski svijet kada je izašao. Kada bih se prema osobnim preferencijama morao odlučiti koji mi je bolji, morat ću nakon dugo, dugo razmišljanja ipak prevagnuti na remake. Iako, da se razumijemo, svaki rispekt imam prema ovom naslovu, Romeru, cjelokupnom projektu - trebalo je znati i moći snimiti ovakav film s takvim budžetom, a da ostane za sva vremena.

Sve u svemu: ? / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Svijet je poharao virus koji zaražene pretvara u - zombije.



Dok ovo pišem je 15. travnja 2020. godine. I u ovom svima nam znanom periodu, prije kojih mjesec dana već sam bio vidio ovaj poster i najavu da će ovo biti prvi film koji tematizira aktualnu pandemiju koronavirusa. Reko' ajde, nije to ništa zapravo, nemoguće da je netko uspio, pogotovo u ovakvoj vrsti zaraze, otvoreno snimati film koji će, pa makar biti najveći trešeraj, biti pušten u javnost. Međutim, čovjek se prevari, ali prevariše nas bome i tvorci ovog filma - Corona Zombies stvarno i jest prvi film koji je završio utrku za prvi film s temom ovog virusa, ali na način da je sa svojih sveukupno 15-20 min materijala kojih su zapravo snimili za ovaj film - ostatak nadopunili sa scenama iz starijeg talijanskog hororca Hell of the Living Dead aka Virus aka Zombie Creeping Flesh i nasnimili svoje glasove na njih. Isto tako, to su napravili i s nekoliko prizora iz filma Zombie Strippers. Prema tome, ovo je zapravo kratkometražni film koji je lijepo spojio poveće dijelove drugih filmova i postao zasebna jedinka. Film je producirao Full Moon Features (Puppet Master, Killjoy, Castle Freak...), koji su odveć postali (ne)poznati po novijim, ultra trash comedy horror uratcima. Ustvari, ovo je toliko čudno što uopće komentiram da ne znam radim li to zato što već na ovom blogu imam slične uratke (Zoombies, Alien Dead...) pa se i ovo učinilo krajnje zgodnim za prokomentirati, ili zato što ću upamtiti ovu recenziju po mnogočemu osim samo po ovom filmu.



Kakogod, ovo je prvi film kojemu jednostavno ne mogu dati ocjenu, jer praktički bih ocjenjivao film kojeg nisam u potpunosti gledao (spomenuti talijanski), a možda ovakve filmove nije ni potrebno obilježavati bilo kakvom ocjenom. Na početku milenijalka Barbie upada u kuću i žali se na telefon frendici kako nema wc papira u trgovinama, a zatim na TV-u vidi kako je svijet zatresla pandemija COVID-19 i da ljude pretvara u zombije. Vidimo tu i Trumpa, zombije koji nastaju tako što pojedu juhu od šišmiša...ukratko, kroz cijeli film možete čuti (ne baš i vidjeti pošto je riječ većinski o sasvim drugom filmu) sve što slušate i ovih dana, a tu imamo i Corona Squad koji pucaju i kolju zombije, uz rečenice: Next time you'll remember to wash your hands!" Ukratko, mislim da sam sve rekao s time što nisam rekao još ništa, od onog što se može ovdje vidjeti. Low budget je na svakom koraku, a i scene koje su ustvari talijanski film su toliko jeftine, upravo zato što je i taj film sam po sebi jeftin. Što se tiče horor elemenata, oni ne postoje. Što se tiče komičnih dijelova, nađe se tu dosta dobrih fora, pogotovo kada "sinkronizacije" krenu.



Corona Zombies je toliko blesavo ostvarenje da su riječi "genijalno" i "smeće" jednako adekvatno upotrebljive. Traje sat vremena, svi moramo biti doma, torrenti su barem na našem govornom području najmanja frka...što se još čeka? Čeka se pravi koronavirus film, ovo je ipak nakupina svega i ničega, s prefiksom "corona" u sebi. Sam sebe tješim da ovome nikad ne bih dao priliku da nisam toliko doma, a možda je sve to jedna velika laž.

Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Nekada davno u bajkovitom selu u dalekoj šumi, mlada djevojka Gretel i njezin brat Hansel odlaze na put kako bi našli hrane i nekog posla. Nailaze na kuću neobičnog izgleda i ženu koja ih ugosti, nahrani i zbrine, ne znajući kako ona ima puno zlokobnije namjere...



Klasična njemačka bajka braće Grimm koju naravno ne moram puno predstavljati, dobila je svoju horor verziju (nije da je original nešto drugačije od tipične dječje priče s realnim horor elementima), a imao je i neke prethodne verzije (najpoznatiji recentniji je Hansel & Gretel: Witch Hunters). Oz Perkins režirao je ovu adaptaciju (snimio je i horor February, ali nisam ga ovjerio), a od poznatih lica ovdje možemo vidjeti Sophiu Lillis (mlada djevojka poznata po IT remakeu, oba dijela). Što je toliko interesantno u gledanju Ivice i Marice, znači djecu u borbi sa zlom i s horor elementima? Vjerojatno ono što je postalo zarazno u hororcima ovog desetljeća, a to je neprestano uplitanje djece u horor priče, ekranizacije romana koji uključuju djecu, nove serije, ma sto različitih stvari gdje djeca počinju igrati protagoniste i junake svega, oko čega se još uvijek nisam pomirio, jer se nikako ne mogu dovoljno uživjeti u radnju ako vidim da su djeca najveće junačine na svijetu protiv zla kojeg bi se i Schwarzenegger prepao. Ipak, postoje filmovi koji uspiju sakriti taj "dječji" segment svega toga i dopuste vam da se uspijete više uživjeti nego što biste to dozvolili da vam se djeca u filmu serviraju da su sposobni sve živo riješiti, pritom se ničega ne bojeći. Gretel & Hansel (neću im oprostiti promjenu imena) je u tome čak i uspio, ali je imao izražene boljke u nekim drugim stvarima.



Prvo bih se osvrnuo na negativne stavke filma, pa ću onda sumirati koje su odlične stvari. Ono što je najgora stvar kod filma definitivno je "gubljenje u šumi" po pitanju storytellinga. Prvih 40 minuta ide nekakvim svojim tijekom, gdje zapravo upoznajete okolinu, turobnost, dark atmosferu koju jedino ublažava mali Hansel sa svojim dječjim dosjetkama. Gladni i naivni susreću se s vješticom ljudožderkom, i nakon toga mi je počela opadati interes za time što će se i kako odvijati kasnije. Uspjeli su zastati s dotadašnjom dinamikom filma i to se, barem na mom primjeru, jako osjetilo. Razumijem da se ta bajka može ispričati u pola sata radnje, ali potrebno je onda imati fillere koji će adekvatno i kvalitetno nadopuniti minutažu, a ne tapkanje u mraku i konstantno traženje daljnjih horor scena, samo radi postizanja nekog dojma i produbljivanja te sumorne atmosfere. Stoga im možda najviše zamjeram na nemogućnosti pronalaženja kvalitetnih nadopuna radnje, zbog kojih su se stvorili nepotrebni viškovi i usporila su se, a i pokvarila, sva očekivanja. Svakako nije mala stvar za zamjeriti, pogotovo filmu u kojem se sve praktički i bazira na kreiranju atmosfere i pravljenja horor verzije svega toga, zato mislim da je, barem što se tiče toga, Gretel & Hansel podbacio. S druge strane, moram pohvaliti vizualnu stranu filma - apsolutno sve što vidite je "astonishing", od fotografije, scenografije, kadriranja, načina snimanja, kompletno je film vizualno dojmljiv i s te strane apsolutni pogodak. Scena s jedenjem gljiva, interijer kuće, prizori u šumi, odlični glumci koji sve to nadopunjavaju...stvarno dobro. Za razliku od tipičnog modernog hororca koji se zavrti u kinu, ovaj film čak i ima dosta upadljivih jump scareova, tako da nisam siguran koliko bi netko mogao rangirati ovaj film da je isključivo horor za djecu. Sudeći po kraju, možda nam se sprema i nastavak?



Gretel & Hansel, osim glupe inverzije u imenu, ima dosta glupu naraciju. Nikako se nije uspio potpuno osloboditi i napraviti mračnu i kvalitetnu priču, počelo je žešće štekati pri sredini filma. Svakako ga opravdavaju vizualne i tehničke sekvence, odlična gluma i atmosfera, no, sve je to nekako izvedeno prosječno na kraju, kada shvatite da vam jedan od glavnih elemenata filma, a to je priča, dosta šteka. Štekav ili ne, Gretel & Hansel nažalost je kompromitiran horor uradak kojega će pamtiti po slabijoj izvedbi priče, koja je zasjenila dosta dobrih stvari koje je imao.

Sve u svemu: 2 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Kuću u Pennsylvaniji opsjeda duh koji je došao s jednom stanarkom izdaleka, i naumio se prokleti svakoga tko u tu kuću uđe...



Totalno sam se pogubio. Osim što su japanske verzije Ju-ona imale svoje nule i kojekakve dijelove u svom opusu, sad su i Ameri nakon rimejka iz 2004., njegovog nastavka i posljednjeg iz 2009. odlučili rebootati serijal, odnosno kako sam pročitao, napraviti neku spajalicu između američkih verzija, a opet može poslužiti i kao 4. dio...mislim ljudi, zar je stvarno sve ovo otišlo toliko daleko, a da je postalo nepovratno? Hoćemo li kroz desetak godina opet doživljavati slične scenarije po pitanju reinkarnacija svojedobno kvalitetnih i dobrih horor priča, u nedostatku boljih, inovativnijih i pametnijih radnji? Grudge priča po meni je trebala zamrijeti krajem prošlog desetljeća jer su već tada pretjerivali s izvlačenjem kojekakvih verzija iste priče. Početkom 2020. najavljeno je da će biti objavljen novi Grudge, paralelno izdanje koje se događa između 2004., 2005. i 2006. godine. Redatelj Nicolas Pesce prije ovoga je meni znano režirao The Eyes of My Mother, film koji me uopće nije uspio dotaknuti. Tako da je jasno da sam ovaj Grudge išao gledati s teškim niskim očekivanjima, uopće ne predviđajući ikakvu pozitivnu crtu da ću izvući iz njega, a pogoduje tome da nisam gledao Grudge 3 američki, pa možda i nemam potpunu sliku serijala, ali možda je tako i bolje, s obzirom na ovo što sam sada vidio.



Nekako sam uvjeren da bi mlađoj i napaljenijoj publici ovo puno bolje odgovaralo kao uvod u Grudge filmove, ali sam isto tako siguran da će nekom iskusnijem gledatelju ovo biti nepotreban višak na kojeg je iskoristio sat i pol vremena u danu. Film pati od brojnih boljki današnjeg modernog hororca, ne toliko s radnjom, nego s konstantnim jump-scareovima s kojima je pretjerao. Zna biti tako nesnosno dosadan, da mi jednostavno nije jasno kako je to uspjelo filmu koji od gledatelja zahtijeva (naporna) strašenja. Konstantno sam imao osjećaj nabacanosti svega i svačega, da je isto tako neinventivno snimljen i neinventivno osmišljen, doslovno da je rađen za novce od kino blagajni i kasnijih prodaja i to je to. Možda je jedina pozitivna strana filma to što kratko traje i što tu i tamo ima dobrih, nešto drugačijih duhova i prikaza. Inače - radnja, atmosfera, tijek priče - sve tako očekivano i boooooring. Vjerojatno je tomu dodatno igrala stvar što je ovo prvi Grudge bez Takashija Shimitzua kao redatelja ili producenta.



Jedva sam se natjerao napisati i ovako kratak tekst, većinom znam guštati kada pljujem po nekom filmu, ali Grudge mi je uspio oduzeti čak i tu satisfakciju. Nije mi jasno zašto je trebao filmskom svijetu, nije mi jasno zašto je toliko dosadan usprkos ogromnom broju jump-scareova (koje su užasno neinventivne i očekivane), nije mi jasno zašto sam ga uopće pogledao. No, blog mora trpiti sve, pa tako i ovakve isprdke od rebootova, remakeova, nepostojećih nastavaka itd.