GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Ed i Lorraine Warren, bračni par koji se bavi temama okultnog, ostavlja svoju kćer na čuvanju mladoj babysitterici i njenoj prijateljici. Iako su bili upozoravani da ništa ne diraju i ne idu u posebnu sobu s antiknim predmetima, djevojke su se naravno oglušile te su, otvarajući izlog s jezivom lutkom Annabelle, u kući otvorili i "vrata pakla"...



Annabelle Comes Home treći je nastavak o zlokobnoj lutki te ujedno i sedmi dio Conjuring univerzuma. 2019. godine čak je objavljeno dva filma iz univerzuma, a o drugom, The Curse of La Llorona, ne bih trošio previše riječi ovdje. Po radnji je smješten između prvog Conjuringa i La Llorone, a riječ je o redateljskom prvijencu Garyja Daubermana, napravljen po priči Jamesa Wana. Gledamo dobro nam znane Eda (Patrick Wilson) i Lorraine (Vera Farmiga) Warren kako preuzimaju lutku Annabelle koja je navodno ukleta te je odvode k svojoj kući da je zapečate. Nakon što utjecaji lutke skoro ubiju Eda, odluče je zauvijek zaključati u izložni ormar u prostoriji s ostalim demonskim predmetima u svojoj kući. Godinu dana poslije, kako je u plotlineu najavljeno, klinci se krenu vrzmati po kući čuvajući njihovu kćer i tu kreću nevolje, nakon što se iz te prostorije oslobode kojekakvi demoni i manifestacije zla. Kao što sam navodio u recenzijama za prvi i drugi dio, Annabelle serijal nikad mi nije bio ništa posebno. Riječ je o lutki dobrog i creepy izgleda kako oko sebe ima hordu demonskih pomagača koji čine nevolje protagonistima, no prvi dio bio je blijedo realiziran makar nije toliko loš film, drugi dio je malo bolji, no i dalje mu je nedostajalo autentičnosti, a za treći se dio nisam uopće pripremao niti sam išta očekivao, pa je lako moguće da mi je upravo iz tog razloga i najbolje sjeo. Pojasnit ću kasnije zašto je to tako, no odmah da napomenem, ovo je prilično subjektivna recenzija (kao i sve uostalom), tako da se vjerojatno većina vas neće složiti sa mnom, no moram napomenuti da mi je u trenutnom raspoloženju baš odgovarao ovakav film, gdje se ništa ne mora razmišljati, gdje ništa nije praktički linearno, ovdje zapravo nije ni riječ o filmu kao takvom - ovo je jedan repertoar sačinjen od hrpe scary i jump scena koje su toliko nelogično povezane i realizirane da sam jednostavno odlučio uživati u površnosti ove radnje - kao da ste došli u muzej jump scareova, gdje vas na svakom koraku po kući plaše druga čudovišta, demoni i kreature, a da pritom nitko s drugog kraja kuće vas ne čuje, ma genijalno.



Film započinje stvarno dobro i standardno creepy, a kada krenu dolaziti djeca i mladi u prvi plan, s time opada i atmosfera filma iz one creepy u onu polu-komičnu. E sad, da sam bio nešto namršteniji ili slabije raspoložen vjerojatno bih popljuvao film od glave do pete osim nekih elemenata, no s obzirom da sam više bio raspoložen za gledati nekakav manifest nabacanih scareova koji čine baš zanimljive horor sekvence, moram reći kako mi je ovo ispao čak i najbolji Annabelle do sada, upravo zbog toga. Znam da se mnogi neće složiti sa mnom oko toga, no kada bi gledali količinu napetih scena i creepy situacija te hrpu easter eggova i referenci na neke prošle/buduće filmove, riječ je o svakako najkompletnijem Annabelle filmu, neovisno o brojnim pogreškama, nelogičnostima i rupama. Naravno, blesava djevojka otvara lutkin izlog i tu kreću nevolje jer se kroz kuću i oko nje počinju kretati prilično zajebane kreature - krvava žena u bijelom i njena ukleta vjenčanica, Black Shock - krvožedni vukodlak pas, sablasni samuraj i najbolji od svih - misteriozni Ferryman, odnosno splavar, koji je pretpostavljam napravljen prema mitološkom liku Charonu, i o kojem bih najrađe volio vidjeti zaseban Conjuring film. Vjerujem da će zbog pozitivnih kritika na tog lika filma vjerojatno i biti. Antagonisti i sve te kreature definitivno su najbolji segment filma, a pošto ih sam po sebi nema puno, vjerujem da će se većini taj dio najviše svidjeti. Također, film je odlično snimljen, ima odlične poteze kamerom te također i super glumu, no isto ne bih rekao za scenarij, koji je ujedno i najgori dio filma - Ed i Lorraine Warren ostave ključeve loše skrivene od te prostorije prije nego odu, njihova kćer premalo se plaši na sve jump scene, kao da je od stijene, a najveći je problem što se film i njegova priča slažu prema jump-scareovima, umjesto da je obrnuto, tako da se može reći da smo dobili jedan "fast-food" horor.



Annabelle 3 film je bez pravilne naracije, prepun solidnih cimalica i vjerojatno najscary u serijalu do sada, no najveći problem je što je pri vrhu mediokritetnih horor filmova današnjice, koji je uz neke puno gore naslove jedan od uzroka zašto žanr kvalitetom sadržaja klizi prema dolje. No, dokle god odlično zarađuju, tko nas gledatelje j...? No, vrijeme je da krenu na druge kreature, Annabelle su isilovali već i previše. Prije nego se dogodi film Annabelle Goes to Space, stanite.

Sve u svemu: 2,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Majka svom djetetu za 13. rođendan odluči pokloniti ultra popularnu lutku, koja osvaja srca sve djece širom svijeta. Međutim, kod lutke koju je ona nabavila se kasnije ispostavlja da ima vlastitu, zlu osobnost i da je programirana da čini zlo svakome tko je se poželi riješiti...



Evo nam i remakea najpoznatijeg zlog lutka na svijetu - Chuckyja i njegove Child's Play franšize. Serijal je izrodio čak sedam dijelova od kojih su mi prva 3 sasvim dobri, dok su Bride i Seed of Chucky blesaste komedije, a Curse i Cult of Chucky nisam još gledao. Don Mancini, idejni tvorac originala u planu ima snimati i seriju iduće godine, no o tom potom. Pojavio nam se remake/reboot/nešto kultnog lutka, od strane redatelja Larsa Klevberga (redatelja užasnog ovogodišnjeg Polaroida). Film predstavlja new age reinkarnaciju serijala, s drugačijom radnjom, drugačijim stilom izvedbe te uplivom raznoraznih modernih tehnologija, o kojima ću više nešto kasnije. Chuckyju glas više ne daje Brad Dourif, no zamijenio ga je odlični Mark Hamill, dok se, nažalost, izmijenio i izgled lutka u potpuno, po meni, neodobravajućem obliku. Lutak izgleda totalno benigno, nejezivo i, da oprostite, pičkasto. Nikako me se taj segment nije dojmio, nešto kao što su napravili i s Freddyjem u remakeu iz 2010. godine. Zanima vas Chucky u tematici umjetne inteligencije, cyber tehnologije? Ili barem kako su se snašli s predstavljanjem kultnog horor antagoniste u tome svemu? Onda dajte ovom rebootu priliku, no odmah ću reći kako me uspio u više segmenata razočarati te naići na moje neodobravanje.



Sama premisa oko toga zašto je baš taj lutak od stotine tisuća istih "postao zao" je prilično nategnuta i nedovoljno uvjerljiva, vijetnamski radnik u tvornici zbog učestalog mobinga odluči se očigledno zainatiti nekom američkom djetetu tako što će reprogramirati lutka...bljah...i tako, majka (odlična Aubrey Plaza) za svog sina odluči nagraditi lutkom i nakon što se počne prilagođavati svome prvom vlasniku, Chucky počne pokazivati svoje malfunkcije i tako nevolje počinju. Osim očiglednih rupa, nelogičnosti i slabih premisa, ne mogu reći da film nije zabavan, dosadan ili negledljiv. Sadrži nekoliko odličnih i inovativnih ubojstava, načine na koje se Chucky odluči riješiti svojih "prijetnji" te odličnu glumu svih pojedinačno. Također, CGI efekti kojih je prepun cijeli film uglavnom su solidni ili iznad očekivanja, vidi se da je dosta toga uloženo u taj segment. Film sam po sebi kreiran je očigledno za mlađu današnju publiku na temelju koje želi izgraditi novi "kultni" status pa tako film ima podosta light elemenata (izuzmemo li ubojstva), što je ponekad pretjerano banalizirajuće, nekad bude sasvim pristojno. No, najgori dio svega su basnoslovne Chuckyjeve mogućnosti, upravljanja DRUGIM UREĐAJIMA, do upravljanja DRONOVIMA...ma...c'moooon people



Nažalost, ispostavilo se ono što sam očekivao, a to je da mi se ne sviđa novi, tehnološki lutak, niti mi se u globalu sviđa kako su i na koji način uveli Chuckyja u svijet ubijanja i tehnologije. Mogli su to napraviti puno jednostavnije i bolje, bez nekih pretjeranih poveznica s newage sranjima, no što je tu je. Child's Play iz 2019. godine jedna je dugačka Black Mirror epizoda - jedna od slabijih Black Mirror epizoda.

Sve u svemu: 2,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Miran gradić Centerville nakon nekoliko neobičnih događaja postaje središte zombie invazije, nakon što mrtvi polagano počnu izlaziti iz grobova...



Eto Jima Jarmuscha u horor vodama. Dobro, nećemo baš reći striktno horor vodama, budući da je ovdje riječ o filmu koji je pretežito uvrnuta crnohumorna komedija s elementima horora (zombiji). Jarmusch mi je svakako jedan od interesantnijih non-horor redatelja iz više perspektiva - pravi izrazito neobične, živopisne i nerijetko inspirirajuće filmove gdje uglavnom koristi prepoznatljivu paletu glumaca. I velika većina tih glumaca pronašla je mjesto i u najnovijem Jarmuschevom uratku - The Dead Don't Die. Nakon što je početkom godine izašla najava za film, naprosto prema traileru nisam znao što očekivati, osim što sam bio nevjerojatno uzbuđen zato što ću vidjeti sve uglavnom drage mi glumce u "hororičnim" vodama. Između ostalih, tu su i glazbeni idoli Tom Waits i Iggy Pop, koji je već po traileru prikazan kao krvožedni zombi - može li bolji uvod u hype? Međutim, došle su i prve kritike na film i nakon prvih screenera dalo se zaključiti kako film zapravo nema te odlike kakve smo mogli očekivati. Znalo se da će biti riječ o potpuno atipičnom zombie flicku, no što je onda, osim po radnji, (sranja u svijetu, signali, pomicanje Zemlje, smrti životinja) pošlo po zlu? Pokušaj humoriziranja materijala nekad je uspio, nekad nije, a u tim situacijama u kojima nije nailazimo na najveći problem: film se ni s čime drugim nema spasiti. Sem humora i povremenih apstraktnih, banalnih situacija, riječ je o vrlo slabašnom, nedorečenom pokušaju da se napravi nešto unikatno, blesavo simpatično, a ustvari je, na moju veliku žalost, ispalo samo blesavo.



Film počinje izvrsno, pitoreskno, smirujuće - pratimo Billa Murraya i Adama Drivera kako se vozikaju po gradiću te primjećuju kako je unatoč tome što je po satu večer, vani još uvijek dan. Isto tako, kroz cijeli se film u dijalozima izvrću reference na brojne popularne filmove, redatelje (pa čak i na Jarmuscha), svjetske događaje...mogu reći da je to jedna od pozitivnijih stvari u filmu, poglavito zato što je uvijek užitak vidjeti Murraya u svojim blesastim gestama, istupima, ulogama općenito. Ima tu i referenci na njegov Zombieland također. Kako radnja odmiče tako se susrećemo s brojnim drugim glumcima i likovima - Tom Waits, Steve Buscemi, Selena Gomez, Chloë Sevigny, Danny Glover, RZA, Tilda Swinton kao škotska samurajka je nešto najbolje oko ovog filma itd....isprepliću se raznorazne situacije te se likovi kad tad susreću u siromašnim količinama akcijskih scena. U svoj toj atipičnosti film ima i dosta klasičnih scena prepoznatljivih za zombie filmove, a upravo zbog lošeg miksanja neobičnih, bizarnih s onim klasičnim scenama, razumijem nezadovoljstvo kod većine gledateljstva i kritike. Jednostavno film nije dobro posložen i vrlo neobično za reći, ali uspijeva čak i u svojih nešto više od sat i pol trajanja biti monoton i dosadnjikav. Povrh svega toga, očigledno je da se podosta novaca uložilo u dovođenje glumaca, a nešto sitno, sitno u CGI efekte i šminku, stoga su zombiji ovdje, iako vjerojatno namjerno, prilično loše izvedeni i nezanimljivi. Film svaku svoju situaciju, rupu u scenariju, loše poteze može staviti pod krinku trasha, satire, crne komedije ili humora, no vidno je kako mu to ne uspijeva. Zatim, pojava još jednih bića iz horor filmova pri kraju filma....maaan, you've gone too far...



The Dead Don't Die navest ću kao jedno od najvećih razočarenja godine upravo zato što sam previše, ali stvarno previše od njega očekivao. Nazvat ću to vlastitom greškom, no što više očekivati kada imate na pladnju takav stellar cast, takvog redatelja i tonu opcija? Nitko ne bi očekivao da će se izvući ono najmanje iz njega. Nažalost, težak promašaj s tek nekoliko blistavih trenutaka.

Druga recenzija na ovom blogu u obliku web osvrta odnosi se na nastavak priče užasno popularnog reboota Kingove priče "IT" iliti "Ono". Dorian i moja malenkost pokušali smo secirati film koliko smo više mogli kroz dvadesetak minuta, uključujući i video sa spojlerima dolje, a kako nam se svidio sam film i kakav je u usporedbi s prvim dijelom, originalnom mini-serijom i vodi li se uspješno po knjizi, saznajte u podcastu.





Nešto više o samoj formi podcasta:

Dva filmska (poglavito horor) entuzijasta odlučila su pričat o filmovima u formi podcasta koja je sve više prihvaćena kao univerzalan format slobodnog razgovora i diskuje oko neke tematike. Koncept će nam se slagati oko jednog do dva filma kojega ćemo prokomentirati kroz pola sata trajanja, otprilike u jednomjesečnim epizodama.

Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Peti i posljednji put gledamo borbu između Tall Mana i naših junaka...



18 godina poslije izašao je dugo najavljivani, posljednji dio franšize Phantasma, naziva Ravager. Zbog produkcijskih i inih problema film je bio planiran već 2008. godine, no slijedom okolnosti izašao je tek prije tri godine. Opet vidimo ista lica, iste glumce - Angus Scrimm kao Tall Man sada ima gotovo 89 godina (odlično se drži), Reggie i dalje luta bespućima Amerike da pronađe Mikea i stane na kraj Tall Manu...jelda kako cijeli serijal ima zapravo jednoličnu radnju, osim prvog dijela? Nekima će to biti odbojno, no štovateljima žanra i serijala takva stagnacija može nastavcima ići u nedogled. Po prvi put ne vidimo Dona Coscarellija kao redatelja, no tu je kao ko-scenarist i producent, a režije se prihvatio David Hartman. Od početka filma vidimo kako je petica prilično amaterskije snimljena nego preostali nastavci, no to mu umjesto trasha više daje neku art notu, sve ovisi o percepciji promatranja. Recimo, film u suštini njeguje sve odlike prethodnih dijelova i činilo mi se kako će nakon toliko godina i porastom tehnologije film uvelike promijeniti tijek i finale franšize, međutim (i na sreću) nije ispalo tako - najveća odlika Phantasma V i ekipe koja je radila na njemu je ta što su do kraja ispoštovali ono što se stvaralo prije čak 37 godina, pa nadalje - odanost atmosferi serijala i potpunu privrženost old-school motivima i načinu snimanja.



Sve odmah počinje iznenađujućom dinamikom, splatterajem i s dosta krvi, što ga odlikuje do samoga kraja. Reggie je od početka u glavnoj ulozi i za razliku od četvrtog dijela, ovdje je ultra dobro karakteriziran i užitak ga je pratiti u krvavim avanturama. Kad smo već kod njega - gledamo ga u različitim životnim periodima te se tijekom gledanja može dogoditi određena konfuzija s previše izmiješanih radnji odjednom (Reggieja lupaju halucinacije, vizije i demencija), stoga se događa previše izmiješanih narativa. No, to ne umanjuje zabavu i posvećenost interesantnim scenama. Dojam mogu narušiti prilično slabašni efekti, možda i najslabiji dosad, a i sam film po sebi izgleda dosta amaterski snimljen (vjerojatno je zbog budžeta većinski sniman po danu). No i dalje ti čudni potezi kamerom mogu kvalitetno podsjetiti na ostatak serijala, sjetimo se samo kakve je sve kadrove i rakurse imao original. Ima čak i pozitivnih efekata, pretežito CGI prirode - cijeli pakao odnosno demonski svijet Tall Mana prikazan je, iako poluamaterski, prilično dojmljivo i u skladu s duhom Phantasma - uvijek to naglašavam, jer važno je napraviti razliku između amaterskih loših efekata i ciljano slabašnijeg CGI-ja. Uz brojne zanimljive trenutke, koji uključuju čak i povratnike manje važnih likova u serijal - Rocky iz trećeg dijela, film obiluje morbidnom zabavom, čak i u nešto većem omjeru nego prije. Iako je sam kraj dojmljiv, ostaje gorak okus što se tiče prelaganog rješavanja zla i finalnog svršetka angatonista.



Zanimljivo je bilo vidjeti ista lica nakon toliko dugo vremena te sam zaključio nakon svih pet pogledanih u kraćem roku, da će mi Phantasm serijal ipak ostati u lijepom sjećanju i kao izrazito simpatična horor franšiza. Nije da je tome kumovao peti dio, ili barem ne u cijelosti, no podosta je zaslužan za nekakav zanimljiv wrap-up cjelokupne priče i serijala. Tall Man aka Angus Scrimm - počivao u miru, kao i cijeli Phantasm. Bila je to jedna uglavnom ugodna vožnja.