GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Bill Whitney ima sve na svijetu - bogate roditelje, prijatelje, odličan je sportaš, no nešto mu kod svoje sterilne visokopozicionirane obitelji ne štima te u suradnji s prijateljem otkriva odvratne tajne koje njegova obitelj prikriva, pripadajući i radeći za okultnu socijalnu elitu...



Napravio sam mali prekid u komentiranju klasičnih 30s hororaca s ovim dosad nepogledanim redateljskim prvijencem Briana Yuzne (Bride of Re-Animator, The Dentist...). Yuzna nekako nije bježao od recepata filmova Stuarta Gordona ili Franka Henenlottera, pa se tako Society, iako daleko manje poznat, no ipak prepoznatljiv, uspješno profilirao među gruesome horor spektakle s kraja osamdesetih. Ovdje je riječ o potpuno neočekivanom filmu koji se naizgled bavi tematikom tajnih društava i njihovih kriminalističkih aktivnosti, no ovdje je u pozadini filma nešto još mnogo morbidnije i, ako hoćete - urnebesnije. Dakle, mladac na uvjeravanje bliskog prijatelja počne uočavati neobične aktivnosti svojih roditelja i njegove sestre, do te mjere da počne sumnjati u međusobne orgije. Istina je tu negdje, no mnogo drugačija nego onakva kakvu si je glavni lik ili bilo tko od nas gledatelja mogao zamisliti. Yuzna je imao problema s datumima izlaženja ovog filma, a s obzirom da je bio producent Re-Animatora, dobio je prava i na snimanje drugog dijela, no prije toga se kao redatelj htio dokazati nekim vlastitim projektom, tako je dobio scenarij za Society, kojega je pretvorio u mix gorea, splattera, crnog humora, kontroverznih scena, političkih metafora, a neke gruesome scene u filmu (poglavito posljednjih pola sata) bazirao je na jednoj od svojih noćnih mora. Neću poricati postojanost noćne more, ali mora da je, sudeći prema viđenom u filmu, bila prilično zajebana.



Šteta što je u većini slučajeva film izuzetno zabavan, no u određenim trenutcima uspijeva rušiti konzistentnost i poantu svoga nastanka. Nemam ništa protiv crnohumornih trenutaka u horor filmu, ukoliko on nije u suštini ozbiljne naravi, no valja se napraviti nekad određena racionalnost miksanja horor, gore i humorističnih scena. Ovdje doživljavamo sat vremena nejasnih previranja i povremenih nagovještavanja onoga što će u finalu filma slijediti, no moram priznati da prvih sat vremena nisam bio nešto impresioniran. Daleko od toga da je film bio dosadan, ali povremeno je nedostajalo nešto što bi ga odvelo na kvalitetniju naraciju i razvoj događaja. A onda je uslijedio potpuni zaokret u posljednjih pola sata. Film je do tada najavljivao povremene splatter i morbidne scene, no ono što ćete doživjeti u posljednjim segmentima filma svakako nije ništa što ste vidjeli, niti što ćete vjerojatno ikada vidjeti. Potpuna pomrčina.
Iako valja naglasiti kako su apsolutno svi glumci odlično odradili posao za film B kategorije te su povremene upadice, scene i korištenje zanimljivih efekata naišle na moje full odobrenje, moram primijetiti da mi ni posljednjih, uistinu uvrnutih, ali bizarno smiješnih i unikatnih pola sata nije uspjelo nešto više dići film iz nekog levela malo iznad prosjeka. Za specijalne efekte koji predstavljaju surealne scene zaslužna je Screaming Mad George produkcija, isto tako zaslužna i za efekte u Predatoru, Big Trouble in Little China i drugima, stoga u svakom slučaju expect the unexpected, but done pretty well.



Society će ostati pamtljiv film upravo zbog 'splattertakla' na kraju, no u svojoj suštini, riječ je o zabavnom i brzoprolaznom, ali ne odviše impresivnom uratku.

Sve u svemu: 4,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Znanstvenik doktor Frankenstein sa svojim grbavim pomoćnikom prikuplja dijelove tijela različitih trupala s ciljem da pomoću električnih impulsa oživi i kreira novo biće, koje pritom neće biti onakvo kakvim su ga zamislili...



Nije potrebno previše uvoditi u ovu priču, niti na njenu iskonsku pozadinu, roman 'Frankenstein' engleske spisateljice Mary Shelley, prema kojem je djelomično baziran i ovaj Universalov film. Smatrajući kako ovakav film treba biti prokomentiran na blogu, trudeći se razbiti liniju komentiranja isključivo novih filmova, pogledao sam originalnog Frankensteina, kojemu su prethodili brojni nastavci, izvedenice, remakeovi, rebootovi i slične stvari. No, jedan pravi monster prije svih jest Boris Karloff, istinska horor legenda kojoj je izgled čudovišta i prepoznatljivi performans donio svjetsku slavu, uključujući i brojne naknadne horor uspješnice. Film je režirao James Whale (dodajmo da je redatelj Invisible Mana, The Old Dark Housea itd.), koji je u film i filmsku industriju unio prilično turobnu atmosferu koja je profilirana kroz razne sekvence gotike i njezine vizualne karakteristike. Frankenstein je odlično obradio tematiku prevare smrti i igranja boga, a zanimljiva je stvar da, osim što je tipični pre-code film, prvi je koji je koristio danas općepoznati filmski efekt munje i gromova. Frankenstein je, pogodit ćete, film kojega jako cijenim, dakako da prema današnjim standardima ne može ostaviti dojam kakav je ostavljao tada, ali toliko su ti neki filmovi izvan svoga vremena u nekim segmentima, da se naprosto, ukoliko volite film, uvijek iznova ugodno iznenadite.



Filmu treba nekih 25 minuta zagrijavanja kako bi naracija dobila svoju dinamičnost koju će držati do kraja. Postoji zamjetna brojka onovremenih šokirajućih scena, a valja svakako spomenuti i poznatu scenu nošenja djeteta kroz grad te lov na čudovište pred rasplet filma, koji je na mene ostavio najjači dojam još otkako sam bio klinjo u potrazi za starim klasicima. Sam izgled čudovišta (koje je s godinama poprimilo i ime Frankenstein prema liku znanstvenika) ne moram previše komentirati, svi ste upoznati s njim, a prikazuje se i na ove dvije slike. Jezivo tada, danas zlim jezicima posprdljivo čak, no apsolutno uvijek pop-kulturno jaka referenca, poput Lurcha iz Addams Familyja. Četiri godine poslije dobili smo i sequel Bride of Frankenstein, kojega ću pogledati nakon previše vremena u nešto kasnijem periodu, a tu ima još i Son of Frankenstein i mnogi drugi. Čini se da u modernoj kinematografiji lik i djelo Frankensteina ne dobiva previše na značaju, pa se tako nije previše proslavio ni I, Frankenstein iz 2014., Victor Frankenstein iz 2015., a ni verzija s De Nirom i Branaghom iz 1994. godine.



Slično kao i Dracula iz iste godine, Frankenstein je ultra važno filmsko djelo koje je stvaralo horor žanr i omogućilo mu napredovanje do današnjih standarda. Karloff uvijek odličan, Whale pogodio s atmosferom, film kao film - zabavan i vrlo, vrlo dobar.

Sve u svemu: 4,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Drevni vampir grof Drakula putuje i seli se u Englesku gdje, u napasti da vreba svoje nove žrtve, ljudima počne otkrivati svoju pravu narav...



Za nekoliko prvih recenzija u novoj 2018. godini odlučio sam posvetiti pažnje na ovom blogu starim klasicima, koji su ustvari i bili pokretači filma strave kakvog danas znamo. Za prvi film izabrao sam Draculu s Belom Lugosijem, kojeg sam prije nekoliko mjeseci dobio i u fizičkom obliku. Mimo Nosferatua, ovo je originalna ekranizacija istoimene novele Brama Stokera, a bazirana je i na predstavi Dracula Hamiltona Deana i Johna Balderstona. Oduvijek sam cijenio ove stare hororce jer su, gledajući kontekst vremena i financijske mogućnosti, kao i upotrebu bazične filmske tehnologije, uvelike i često odlično izvedeni. Redatelju Todu Browningu, veoma cijenjenom redatelju koji je između ostalih 60-ak naslova režirao i intrigantni Freaks iz 1932. godine te Mark of the Vampire iz 1935. godine, koji je ustvari remake njegovog filma London After Midnight, također jedan od prvih hororaca iz 1927. godine. Ne moram puno pametovati oko ovako starog filma i navoditi kako naravno današnje generacije gledatelja neće u ovome vidjeti ni H od horor filma, no važno je za napomenuti njegovu spooky atmosferu koja je sigurno u tadašnjim poimanjima imala odličnu prođu, o čemu svjedoči i instantna popularnost filma.



Film sadrži scenaristički dosta lokacija i mjesta radnje koje su mahom dobro snimljene i u skladu s mogućnostima što uvjerljivije izvedene. Impresivni kadrovi stvaraju atmosferičan i autentičan dojam, autentičan za sve klasične fore koje smo mogli vidjeti u budućim vampirskim filmovima: gledanje u ogledalo, križevi, šišmiši, drevni lijes...), tako da se može reći kako je ustvari stvaranje gotičkog dojma možda i najveći pogodak filma, upravo taj segment koji ga je razlikovao od mnogih drugih i koji je utjecao na mnoge buduće. Odlična gluma mađarskog Bele Lugosija donijela mu je svjetsku slavu i priznanja, postao je najpoznatiji filmski vampir (možda je i dan danas, ne brojeći moderne vampiriće, uz čast svaku Garyju Oldmanu i njegovoj Draculi iz 1992.), a čak je i pokopan s dobro poznatim crnim plaštom te je svoju kazališnu ulogu ponovio nebrojeno puta, koliko je u njoj uživao. Postoje brojne trivijalnosti vezane za klasične horor glumce, tako da svakako preporučujem nekakvo iščitavanje zanimljivosti oko Lugosijevih, Karloffovih, Chaneyevih uloga oko filmova strave. Back to the subject: ono što volim, a rijetko doživim kod horor filmova je manjak glazbe i soundtracka, što je po meni i osnov za postepenu izgradnju napetosti spooky scena, tako sam pročitao i za ovaj film; filmska ekipa vjerovala je kako publika neće dobro prihvatiti filmske scene kojima glazbeni komad ne pripada, ako nema objašnjenja i razloga da se ona tada izvede. Stoga mi je drago što su "the" scene odrađene bez glazbenog broja, kako bi doživljaj scenografije, dijaloga i dinamike ostao kompetentan.



Vjerujem kako svi znaju priču oko Dracule, Van Helsinga i Mine, stoga vas nisam htio tim informacijama zamarati. Ono što je bitno jest da je Dracula prekretnica u žanru i inspiracija tisućama filmova i knjiga koji su uslijedili desetljećima nakon. Bela Lugosi fantastičan, legenda drakule nikada nije nešto preposebnu ekranizaciju dobila (ponovno poentiram na Draculu iz 1992. da je vrijedan pažnje), no nadajmo se i jednom takvom uratku. Do tada, originalni Dracula ostaje vjerojatno najbolje od filmskog vampirizima što smo mogli vidjeti.