Marketing
Society (1989)
Sve u svemu: 3 / 5 
Više o filmu: Imdb.com
Video
Bill Whitney ima sve na svijetu - bogate roditelje, prijatelje, odličan je sportaš, no nešto mu kod svoje sterilne visokopozicionirane obitelji ne štima te u suradnji s prijateljem otkriva odvratne tajne koje njegova obitelj prikriva, pripadajući i radeći za okultnu socijalnu elitu...
Napravio sam mali prekid u komentiranju klasičnih 30s hororaca s ovim dosad nepogledanim redateljskim prvijencem Briana Yuzne (Bride of Re-Animator, The Dentist...). Yuzna nekako nije bježao od recepata filmova Stuarta Gordona ili Franka Henenlottera, pa se tako Society, iako daleko manje poznat, no ipak prepoznatljiv, uspješno profilirao među gruesome horor spektakle s kraja osamdesetih. Ovdje je riječ o potpuno neočekivanom filmu koji se naizgled bavi tematikom tajnih društava i njihovih kriminalističkih aktivnosti, no ovdje je u pozadini filma nešto još mnogo morbidnije i, ako hoćete - urnebesnije. Dakle, mladac na uvjeravanje bliskog prijatelja počne uočavati neobične aktivnosti svojih roditelja i njegove sestre, do te mjere da počne sumnjati u međusobne orgije. Istina je tu negdje, no mnogo drugačija nego onakva kakvu si je glavni lik ili bilo tko od nas gledatelja mogao zamisliti. Yuzna je imao problema s datumima izlaženja ovog filma, a s obzirom da je bio producent Re-Animatora, dobio je prava i na snimanje drugog dijela, no prije toga se kao redatelj htio dokazati nekim vlastitim projektom, tako je dobio scenarij za Society, kojega je pretvorio u mix gorea, splattera, crnog humora, kontroverznih scena, političkih metafora, a neke gruesome scene u filmu (poglavito posljednjih pola sata) bazirao je na jednoj od svojih noćnih mora. Neću poricati postojanost noćne more, ali mora da je, sudeći prema viđenom u filmu, bila prilično zajebana.
Šteta što je u većini slučajeva film izuzetno zabavan, no u određenim trenutcima uspijeva rušiti konzistentnost i poantu svoga nastanka. Nemam ništa protiv crnohumornih trenutaka u horor filmu, ukoliko on nije u suštini ozbiljne naravi, no valja se napraviti nekad određena racionalnost miksanja horor, gore i humorističnih scena. Ovdje doživljavamo sat vremena nejasnih previranja i povremenih nagovještavanja onoga što će u finalu filma slijediti, no moram priznati da prvih sat vremena nisam bio nešto impresioniran. Daleko od toga da je film bio dosadan, ali povremeno je nedostajalo nešto što bi ga odvelo na kvalitetniju naraciju i razvoj događaja. A onda je uslijedio potpuni zaokret u posljednjih pola sata. Film je do tada najavljivao povremene splatter i morbidne scene, no ono što ćete doživjeti u posljednjim segmentima filma svakako nije ništa što ste vidjeli, niti što ćete vjerojatno ikada vidjeti. Potpuna pomrčina.
Iako valja naglasiti kako su apsolutno svi glumci odlično odradili posao za film B kategorije te su povremene upadice, scene i korištenje zanimljivih efekata naišle na moje full odobrenje, moram primijetiti da mi ni posljednjih, uistinu uvrnutih, ali bizarno smiješnih i unikatnih pola sata nije uspjelo nešto više dići film iz nekog levela malo iznad prosjeka. Za specijalne efekte koji predstavljaju surealne scene zaslužna je Screaming Mad George produkcija, isto tako zaslužna i za efekte u Predatoru, Big Trouble in Little China i drugima, stoga u svakom slučaju expect the unexpected, but done pretty well.
Society će ostati pamtljiv film upravo zbog 'splattertakla' na kraju, no u svojoj suštini, riječ je o zabavnom i brzoprolaznom, ali ne odviše impresivnom uratku.
Post je objavljen 28.01.2018. u 17:48 sati.