GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Videosnimatelj Aaron prijavljuje se putem oglasa na jednodnevni posao snimanja u gradiću na planini i šumi, gdje se susreće s klijentom koji nije u potpunosti onakav kakvim se predstavlja...



Ovaj jednostavni nezavisni projekt od sat i 15-ak minuta trajanja djelo je dvojice ljudi, redatelja, scenariste i glumca protagonista Patricka Bricea i scenarista i antagonista Marka Duplassa. Found footage stil ovdje je izvrsno poslužio kroz kameru promatrača, odnosno Aaronovu kameru, tako da film cijelo vrijeme promatramo u prvome licu i gotovo stalno gledamo lik i djelo klijenta Josefa, koji je snimanje naručio zbog navodne oboljelosti od raka zbog koje mu je ostalo 2-3 mjeseci života. Posvetio bi snimke svome još uvijek nerođenom sinu, a već pri prvim početcima snimanja, Aaron, a i mi kao gledateljstvo počinjemo primjećivati kako Josef baš i nije uobičajen obiteljski tip. Nadalje, sve što imamo prilike vidjeti jest konstantna konverzacija između dvojice likova, što u kući, što u šumama, gdje Josef neprestano ima tendenciju plašiti Aarona, govoreći kako je to sve oblik šale. A nagovještava se nešto puno gore i zlobnije...



Baš zato što film kratko traje, sve je nekako taman stalo u realizaciju događaja i nije se pretjerano oduživalo, osim u povremenim pauzama između dijaloga. FF stil snimanja ovdje nije zasmetao, čak štoviše, pomogao je kako bi se intenzitet nezavisnosti i manjeg budžeta još više izrazio. Ovo čak ni ne bismo u potpunosti mogli nazvati horor filmom, no svakako ga takvim stvaraju povremene jump scene i neizvjesnost narednih događaja, što također gledatelja tjera da prati što će se na kraju dogoditi. Mora se priznati kako se dio materijala mogao puno bolje iskoristiti te su se mogle naći još neke stavke koje bi dodatno zasolile ovu jednostavnu, a opet široku radnju. Kako kažu obojica, u planu je trilogija Creepa, gdje nas dvojka očekuje početkom iduće godine, no o radnji još ništa konkretno ne znamo.



Kratak film dobio je i kratak osvrt, Creep je zabavan nezavisni projekt kojeg će ljubitelji manijaka i ostale ekipe svakako s guštom ispratiti, kao i FF stil. Vidjet ćemo čega nam novoga sprema ovaj debitantski dvojac, nakon pozitivnih kritika upućenih prema prvijencu.

Sve u svemu: 4,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Šest godina poslije, Ed i Lorraine Warren, profesionalni istraživači paranormalnog dobivaju poziv u Enfield u London, gdje je uznemirena samohrana majka s četvero djece pobjegla iz kuće nakon što ih je neka sila iz nje otjerala...



Šest godina po radnji filma, a tri godine od prvog Conjuringa, redatelja Jamesa Wana koji je pobrao same pohvale kritike i publike te zaradio podosta novca i postao jedan od najpopularnijih horora ovog desetljeća. Kad bismo uzeli u obzir količinu ghost filmova koji se pojavljuju na kino platnima i općenito u distribuciji, shvatili bismo koliko su rijetki ovakvi primjeri koji iznjedre i naprave, što je još važnije osim dobre zarade, naklonost kod gledateljstva. Da sada ne nabrajamo sve uspješnike koji su bok uz bok Conjuringu, usudio bih se čak reći da to nije niti jedan. Odnosno, da niti jedan ghost film u skorašnjoj prošlosti nije uspio zasjeniti uspjeh i kvalitetu ovog serijala, pogotovo zato što mnogi govore kako je drugi dio čak i bolji od prvoga. Dakle, imam ovdje ponovno jasnu situaciju: ukleta kuća, žitelji kuće koji su u strahu i ponovno vraćanje u serijal Patricka Wilsona (Eda) i Vere Farmige (Lorraine), no sve je to napravljeno nestereotipizirano, nekonvencionalno i što je više moguće autentično, zbog čega ovom nastavku dajem istu ocjenu kao i prethodniku, jer, budimo iskreni, na rijetko što ćete ovako dobro i scary naići među ostalim komercijalnim horor filmovima.
Ovoga puta, susrećemo se s istinitim događajem, odnosno, ne možemo baš reći istinitim budući da pseudoznanosti ''istine'' nisu dovoljno istražene, ali se događaj službeno i dogodio. O tome su sedamdesetih prenosili i Daily Mirror i ostale utjecajne medijske kuće, a enfieldski poltergeist ostao je upamćen kao jedan od najdokumentiranijih slučajeva paranormalnog - ikada.



Sve je to poslužilo da se Wan okuša i u drugom dijelu Conjuring serijala, iako mu je bila nuđena redateljska stolica i za film Fast 8. Conjuring je 2014. doživio i spin-off Annabelle, a ovoga puta mu se sprema spin-off 2017. pod nazivom The Nun. Kada pogledate drugi dio, vidjet ćete o čemu je točno riječ. Idemo sada prokomentirati stavke unutar filma: odmah na startu susrećemo se sa scare momentima, koji su, već dobro znate, savršeno ukalupirani da se glazba zaustavi u trenutku kada jeza kreće, ili glazbe uopće nema, što je još bolji trenutak za stvaranje straha. Ono što iznimno cijenim kod Wana i kod ekipe koja je zaslužna za scenarij i screenplay su neprestano traženje inovativnosti i dobrih fora s kojima se ne trude biti kao ''mnogi drugi'', a takav trud, iako je u nekim dijelovima vidno da je već negdje iskorišteno, treba se cijeniti. Odlični kutovi i načini snimanja, kao i prvoklasni efekti također su poslužili da se film postavi visoko na ljestvici kvalitete. Ono što je obilježilo i prvi Conjuring konstantan je priljev jezivih scena, bile one strašne ili manje strašne ili nekome čak i nimalo scary, ali sve nevolje što se često događaju protagonistima nerijetko su isprepletene i emotivno nabijenim dramskim scenama i odličnom glumom od strane svih pojedinaca.
Drugi dio filma nekako je lakši za pratiti bez ruke na očima i ušima, a pojavljuju se i nove zanimljive kreature kao što je The Crooked Man ili odlični negativac - starac poltergeist ili sama demonska časna sestra. Kraj nam doduše ostavlja jednostavnost, gdje se standardno rješavanje problematike završava blagom prozirnošću.



Istinski horor film koji uživa populanost prvog, a uskoro i vlastitu, te koji je nastavio dosljednost originala neprestanim scary momentima i potragom za inovativnošću, prateći trendove moderne horor publike i modernih horor tekovina u filmskom svijetu. Film za naježiti se.

Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Djevojka na mračnoj cesti slučajno udara bijelog psa, kojega odvodi do veterinara i poslije skrbi o njemu. Nakon nekog vremena primjećuje da je pas napadačke naravi te ga odvodi na dresiranje kod profesionalnog krotitelja. Problemi oko ponašanja psa kompliciraju se kada shvate da ne napada sve, već samo ljude crne boje kože...



Priča prema istinitom događaju, White dog predstavlja animal attack horor film koji je nekako ostao u sjeni Kingovog Cuje iz 1983. godine. Moram priznati da nisam čuo za ovog bijelog psa sve dok nisam malo detaljnije istraživao političko-rasne hororce te mi se instantno ovaj film učinio interesantnim za pogledati, upravo zbog te radnje koja upućuje na oholu dresuru psa da ubija crnu rasu. Još piše da je i Ennio Morricone kompozitor, diš' bolje...u principu, nekakav logičan slijed koji je usporavao popularnost filma dogodila se zbog mnogih cenzuriranja i zabrana, na koje su referirale brojne crnačke udruge za zaštitu svakojakih prava, a čak je to i zadnji film kojeg je Samuel Fuller režirao u Americi te se odselio u Francusku. Mislim, ok, postoje mnoge scene koje upućuju na netrpeljivost i rasizam, ali dajte ljudi, pa riječ je filmu i o prepričavanju istinitog događaja, zašto se baš sve mora shvaćati preozbiljno? Pogotovo zato što me ovaj film čak nije ni zadovoljio kako treba, niti je komercijalno postao uspješan da se oko njega diže prevelika buka. Rasna problematika tako je postala jedina poznata okosnica ovog filma, sve ostalo zapravo ni kod kojeg gledateljstva nije ostalo pamtljivo, osim naravno, odlično dresiranog psa koji je svoju ''ulogu'' iznio na najvišoj mogućoj razini.



Tako možemo vidjeti uistinu dobro snimljene scene sa psom, ali, cijeli film je nekako prejednostavne radnje i čini mi se kako su se jako morali potruditi da uokvire film u sat i pol trajanja, samo kako bi imali materijala za dugometražni film, jer, budimo iskreni, neke scene su toliko odužene da je film kod mene dobio epitet usporenog i monotonog. Plus, prvih 20 minuta nemamo nikakve naznake o pravom fokusu radnje, pas se relativno normalno ponaša, a do prvih problema dolazi s prvom crnom žrtvom psećeg napada, što nam stvara blagi interes za nastavak radnje. Kako priča ide, tako iznova proživljavamo slične scene dresure, pa onda se opet dogodi neki slučajni napad, pa onda opet dresura, pa konzekvence, pa dresura...i tako do samog kraja i kristaliziranja raspleta radnje. Crni krotitelj koji se bori sa psom u nekim trenutcima i postaje mu jedini vodič dobro je taktizirana stavka u scenariju, no, mora se reći kako emotivno nema nikakvog naboja, niti empatije, niti antipatije prema bilo kojem od likova, niti prema psu. To blijedilo koje okružuje film usporavalo ga je, oduživalo i na kraju - svelo na prosjek. No, ponavljam, zbog osjetljive tematike koja bi bila idealna podloga za short film od pola sata i zbog odličnog psa i zanimljive glazbe u filmu, White Dog kod mene je naišao na prolaznu ocjenu i poludobre kritike.



Rado bih sada napisao jednu od famoznih rečenica: Cujo is out, enter White Dog, ali to se ovdje ipak nije dogodilo. Problem kod ljudi je što krivo shvaćaju film i što ne vide da se ovdje bori protiv rasizma, a ne s njim, na što može upućivati naslov ili neke sekvence filma. Sve u svemu, moglo je puno bolje i sadržajnije, ali ni ovako nije loše.

Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Prošle su dvije godine otkako je inspektoru Barnesu ubijen sin tijekom jedne od Noći Pročišćenja. Sada je šef osiguranja senatorice Roan, kojoj se prijeti ubojstvom nakon što je jedna od njenih kampanjskih zadaća potpuno uklanjanje dana u godini kada je 12 sati dozvoljen svaki oblik kriminala, pa i ubojstvo...



Eto nam i treći Purge. I zadnji, sudeći po najavama i komentarima filmske ekipe. Kao i drugi film (Purge: Anarchy), Election Year u potpunosti je politički horor film s radnjom na ulicama, u noći kad Pročišćenje dolazi na snagu i gdje vas niti jedna policija i hitna ne može spasiti ako se nađete na nesigurnom mjestu. Ovoga puta, dvije političke opcije u uskoj su konkurenciji za predsjedničkog kandidata, a jedna od njih, senatorica Roan, potiče ukidanje novog zakona o dozvoljenom kriminalu zbog katastrofalnog ljudskog aspekta modernog života, dok druga stranka uporno pokazuje statistike o smanjenju kriminala tijekom godine, izbacivanjem frustracija i bijesa samo tih 12 sati, kada se možete osvetiti ili napasti koga god hoćete, a od ove godine, čak i osobe s imunitetom mogu doći u opasnost. Političke igrice, kontroverznost povezana čak i s Crkvom (prakticiranje propovijedi - klin se klinom, bijes u sebi uništite bijesom izvana) i ostale proameričke situacije obilježile su treći dio popularnog horor serijala. Koliko su drugi i treći dio horor filmovi, a koliko više akcijski trileri, da se o tome diskutirati, no činjenica jest da je Election Year podbacio u podosta situacija koje su, da su bile bolje i maštovitije odrađene, mogle nadjačati čak i anarhiju na ulicama iz drugog dijela. Ovako ćemo reći da je bolji od skučenog prvog, ali slabiji od dinamičnijeg drugog dijela.



Radnja bazirana na ulicama pokazala nam je dobre akcijske scene s klasičnim huliganima s maskama, a da su se potrudili prestići kičenost bojama i oblicima maski, to svakako, no moram reći da su ovdje neke maske i primjerice, auto okružen lampicama za bor, puko pretjerivanje. Interesantne scene na vanjštini prate, kao i u drugom dijelu, više ''timova'' protagonista, koji se kasnije spoje i zajedno kreću prema sličnom cilju - spašavanje senatorice. Iritantni bad guys logično su nametnuti kao takvi kako bi se gledatelju povećala emocija ljutnje prema njima i empatija prema pozitivcima, stoga film može ponuditi povezanost gledatelja i tijeka radnje. Također, neke inovativne stavke (iako ih nažalost nema puno) kao što su turisti ubojice, koji u Ameriku dolaze samo na dan Pročišćenja ili sanacija leševa na ulicama daju dozu novine i, barem djelomične kreativnosti scenarista i redatelja Jamesa DeMonaca, koji je režirao i napisao cijelu trilogiju, što je veoma rijetka stvar u horor serijalima. Što se glume tiče, kvalitetno su svoj posao gotovo svi obavili, s naglaskom na simpatične likove Mykeltija Williamsona koji utjelovljuje Joea Dixona i senatorice koju glumi Elizabeth Mitchell.



Zanimljiva je i činjenica da je ovo prvo trebao biti prequel, no DeMonaco htio je obnoviti Barnesovu ulogu. Treći Purge pruža nam solidnu zabavu i nelošeg sljedbenika, a dobra je stvar i što se serijal ne bi trebao nastavljati. No, u filmskom, pogotovo horor svijetu sve je moguće, pa će tako zakon Pročišćenja možda još koji put pogoditi američke građane.

Već sam nekoliko puta imao običaj prokomentirati neki zanimljivi short film na kojeg nabasam, budući da se stvarno može naći kvalitetnog materijala čiji najbolji format upravo leži u jednostavnosti i kratkom trajanju, a kaže se puno toga.

Stoga, kratki horor filmovi svoju postojanost dobivaju iz više razloga: Prvi je nekako najčešći, a to su financijske (ne)mogućnosti. S manjkom producenata, redatelji posežu za vlastitim izvorima financiranja i na taj način svoju ideju pretaču u film do 30 minuta. Slične primjere vidjet ćemo u nabrojanim filmovima u ovom postu.

Drugi razlog je ljubav prema jednostavnosti i minimalizmu; horor redatelji, bili oni amaterski ili pro, vole samu čar snimanja filma te im nisu potrebni visokobudžetni ili filmovi s dužom minutažom, već svoje ideje uspijevaju ukalupirati u film od 10-20-30 minuta, a možda čak i manje.

Nadalje, minimalistički short filmovi često mogu biti dobar prequel i nagovještaj za dugometražni film koji će nam uslijediti nekoliko godina poslije.

Tom prilikom, pogledao sam kroz posljednjih nekoliko mjeseci 20-ak različitih short filmova, od kojih ću u ovom postu prokomentirati nekoliko njih.

Prvi koji će se naći na listi short horor filmova su mahom klasici za horor ljubitelje i već znani Youtube hororci, kao i oni od poznatih redatelja, a to su: La cabina, Within the Woods, Vincent, Frankenweenie, Ghosts, Saw, Monster, Mamá, Bedfellows i Lights Out.


La cabina (1972)



IMDB
Cijeli film

Kao nekakva priča iz serije Twilight Zone, La cabina španjolski je kratki film o čovjeku koji usred bijela dana ostaje zatočen u telefonskoj govornici iz koje ga nitko ne može izvući. Sve počinje kao nekakva komedija, ljudi se okupljaju oko govornice, nekoliko hrabrih pred masom pokušava mu pomoći i otvoriti vrata no bezuspješno, a čak interveniraju policija i vatrogasci. Međutim, kako film dalje odmiče, tako sve više pronalazimo horor elemente, zbog čega ovaj veoma kvalitetan uradak stavljam na ovu listu. Osjećaji klaustrofobije, dijalog sveden na minimalnu razinu, zamršena priča i jeziv kraj stvaraju ovom filmu titulu 'potpunog pogotka'.


Within the Woods (1978)



IMDB
Cijeli film

Prethodnik jednog od najzabavnijih horor serijala ikad, Evil Dead, Within the Woods označio je, između par ostalih, redateljske početke Sama Raimija, koji je 1981. napravio jedan od najboljih horora ikad. U pola sata, film nam nude neke premise prvog filma, kao i mnoge korištene scene, čak i u drugom filmu, gdje Bruce Campbell drži glavnu ulogu, kao i u svim filmovima i u seriji poslije. Par prijatelja odlaze u udaljenu kolibu u šumi, gdje upravo Bruce otkriva i oskvrnjuje staro indijansko groblje, zbog čega postaje demon koji kreće u napad na sve koje poznaje. Nažalost, teško je gledati ovako nepregledan i slabo snimljen film, gdje se tek ključni trenutci mogu razaznati, dok su oni ostali popraćeni s mutnim kadrovima, skromnom kamerom i osvjetljenjem. Ipak, poslužilo je svrsi te je Raimi dobio pare da uradi dugometražni film, srećom po sve nas. Bootleg format zahtijevan je od strane fanova da se pojavi i u DVD verzijama filmova, no zbog autorskih prava na glazbu i možebitno zbog Raimijevog mišljenja kako je ovo dosta jeftin uradak, imamo ga pristup gledati online s takvom kvalitetom.


Vincent (1982) & Frankenweenie (1984)



IMDB Vincent
IMDB Frankenweenie
Cijeli filmovi

Stavih ih u istu kategoriju, budući da je riječ o ranim filmovima Tima Burtona, redatelja čije ime gotovo svi znaju, kao i po čemu je on poznat. Vrhunske animacije i likove koje smo imali prilike gledati u njegovim filmovima, u ranim su oblicima ovako startali.
Vincent je kratki šestominutni animirani film baziran na dječaku po imenu Vincent Malloy, koji u svojoj glavi i mašti želi biti horor ikona Vincent Price, koji je ovdje i narator cijele priče. Vrhunska stop animacija, odlična naracija i vješto poentiranje Vincentovih sanjarenja i iluzija kroz ljubav prema radu Edgara Allana Poea. Mali klasik.
Drugi film Frankenweenie traje gotovo pola sata i govori o psu kojeg dječak (Victor Frankenstein) nakon prometne nesreće oživljava, po uzoru na Frankensteina iz 1931. godine. Iako ovdje nije riječ o animiranom filmu, koriste se svakojaki interesantni dijelovi i načini snimanja koji stvaraju filmu autentičnost, dodavši mu kontroverze koje su se dogodile počevši od Burtonovog dobivanja otkaza od strane Disneya. Ovdje nije riječ o dva filma koji su horor po svojoj strukturi, ali su tematizirani u klasičnom Burtonovom stilu spajanja mračnih elemenata s dozom humora, dječje naivnosti i pozitive. Frankenweenie 2012. dobiva dugometražni animirani remake napravljen također od strane Burtona.



Ghosts (1997)



IMDB
Cijeli film

Iako je ovo film koji najmanje pripada ovoj ekipi, Ghosts je polusatni film pokojnog Stana Winstona, odličnog make-up umjetnika i majstora specijalnih efekata, koji su mu donijeli čak 4 oskara, među njima i Aliens, a tu se pri scenariju nalazi i Stephen King. Naravno, ovo manje više svi znaju, ovo je glazbeni kratki film (a može biti i duži videospot) baziran na pjesmama Michaela Jacksona. On je Maestro koji voli čarobnim trikovima zabavljati djecu, a koji živi u derutnom i napuštenom imanju. Jedno od djece reklo je roditelju za Maestra te je pokrenuto njegovo izgnanstvo iz grada, gdje mu gradonačelnik i ljudi s djecom dolaze na imanje kako bi ga otjerali. Vrata se iza njih zatvaraju i nalaze se u plesnoj dvorani, gdje ih Maestro poziva da ostanu i uživaju u programu.
Program se sačinjavao od odličnih Michaelovih pjesama s brutalnom koreografijom, a tu su mu naravno pomogli i njegovi duhovi, odnosno Ghouls, kako bi atmosferičnost dodatno pogodila srž. Zanimljiva je činjenica da gradonačelnik ima neodoljivu sličnost s tužiteljem Thomasom Sneddonom, koji je vodio slučaj protiv Michaela vezano uz zlostavljanje djece. Mimo pričanja kraja, ovo je odličan film, s okupljenom odličnom ekipom i s neprežaljenim Jacksonom u sto uloga (od gradonačelnika do sporednih plesača). Impresivan film / videospot koji je zavrijedio biti ovdje.


Saw (2003)



IMDB
Cijeli film

Možemo reći legitiman redateljski prvijenac Jamesa Wana, iako je snimio prije toga rijetko kome viđeni film iz 2000. godine. Kratki Saw od devet minuta uvod je u serijal koji je pomaknuo granice horor žanra, govoreći i o zaradi, i o tretiranju svake horor stavke što film treba imati u dostojnom ili barem pojavljivom obliku. Saw je dugo godina meni bio top serijal, obožavao sam iz godine u godinu otići gledati nove invencije po pitanju zamki (koje su nositelj ovog žanra, budimo iskreni) te na koji će se način razvijati sama priča, iako su, naravno, nemali broj puta zakomplicirali.
Mali 'Saw' prikazuje nam jedno od najpoznatijih zamki serijala, okrutnu masku naopake zamke za medvjede, gdje se u prvom dijelu Amanda morala izvući kroz minutu. Ovoga puta, ista je zamka i radnja u pitanju, ali u toj ulozi nalazi se glavni protagonist prvog dijela i scenarist nekoliko Slagalica, a to je Leigh Whannell, koji je dostojno odglumio žrtvu u ovakvom obliku zamke, čak možda i bolje od Shawnee Smith. Pojavljuje nam se tu i lutka Jigsaw, ukratko, sve ono što se može nazvati kao sneak peek prvijenca. Uvodni Saw je dobio pohvale i postao je prilika Wanu da napravi nešto veliko. I je.



Monster (2005)



IMDB
Cijeli film

Gledali ste Babadooka i svidio vam se? Pogledajte i ovo. Monster je kratka verzija istoga i prethodnik prema kojemu je dugometražni film nastao. Kroz 10 minuta vidimo crno bijeli prikaz hiperaktivnog dječaka koji se igra po kući i i gotovo beživotne majke koja se potpuno posvećuje domaćinstvu i brizi o djetetu. U jednom trenutku otkriva kako dječakova priča o čudovištu iz ormara nije laž...uznemirujuć start završava s ponešto mlakim krajem, ali svejedno, vrlo dobro realiziran kratki film sa simpatičnim efektima i šminkom.



Mamá (2008)



IMDB
Cijeli film


Kratki prequel poznatog hororca iz 2013. istog imena, Mamá pruža jezu tijekom dvije i pol minute trajanja, a u linku priloženom ispod, prvu minutu redatelj Guilermo Del Torro daje izjavu o samom filmu, govoreći kako mu je ova scena jedna od najstrašnijih koju je ikada vidio i koja mu je pomogla da producira feature film. Dvije sestrice odlaze vidjeti mamu u prizemlje koja se vratila kući, no sve što budu vidjele neće biti mama kakvu poznaju. Veoma efektan i zastrašujuć short film, obvezno ga pogledajte, takvi se trebaju češće raditi.



Bedfellows (2008)



IMDB
Cijeli film

Bedfellows je kratki horor od dvije i pol minute, a govori o ženi koju preko noći probudi poziv nakon kojeg otkriva da ono što leži pored nje nije njezin muž. Jednostavna i efektna radnja, jedna od onih klasičnih kratkih horor priča, koja je prikazana sasvim solidno, iako je kraj sa trzalicom uništio tu atmosferu koju je mogao imati, da je ostao do kraja u potpunoj tišini, bez popratnih zvukova, jer su u ovom slučaju zvukovi samo smetali. Sve u svemu, neki traileri traju duže, ali ako ste ljubitelj short horora, ovo već trebate imati pogledano.



Lights Out (2013)



IMDB
Cijeli film

Kao i Mama, tako je i Lights Out nagovještaj feature filma, koji je izišao na ljeto 2016. i dobio neloše kritike i dobru zaradu. Ovo je redateljski rad Davida Sandberga, s Lottom Losten u glavnoj ulozi, a koja se nalazi i u produkciji, kao i u dugometražnom filmu. Žena u svojoj kući otkriva kako nije sama svaki puta kada ugasi svjetla u prostorijama. Također, minimalistička radnja koja je odrađena na top razini. Ima u tom kratkom trajanju dosta neugodnih trenutaka tako da svakako pogledajte o čemu je riječ, a onda se bacite na njegovog sljedbenika.



To bi bilo to za prvi članak posvećen bogatom svijetu kratkih horor filmova. Izdvojite sitno vremena u danu da pogledate neke od navedenih, nećete pogriješiti.