GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Književnica koja je gluha od tinejdžerskih dana napadnuta je na svom posjedu od strane maskiranog napadača koji je provokacijom i neprestanim strašenjem tjera da pokuša preživjeti noć na bilo koji način...



Mike Flanagan predstavio nam je novi triler horor (triler stavljam na prvo mjesto budući da sam ga više kao takvog doživio) pod nazivom Hush, a prije toga smo od njega mogli vidjeti vrlo dobar horor Oculus, Absentiu koju nisam gledao i ovogodišnji Before I Wake, koji će s vremenom doći na red. Konceptualno potpuno različiti filmovi horor i triler tematike, gdje je Hush drugačiji predstavnik od gotovo svih horora prije. Gluhonijema djevojka (lijepa Kate Siegel) kontaktom rukama komunicira sa svojim bližnjima i putem društvenih mreža, sve dok se iznenada ne pojavi neočekivana nevolja. Ono što je većinu ljudi zainteresiralo za film je razlog pojavljivanja maskiranog manijaka te način na koji će se osoba s manjkom osjetila uspjeti snaći u zavrzlami od gotovo sat vremena trajanja, isključujući uvodne scene. Stoga se da zaključiti kako je otvoren prostor za širokopojasne ideje, budući da nisam još naišao na film ovakve tematike, a u principu, tako jednostavno složene. Mogu reći da se solidno iskoristilo sve što se moglo i znalo u filmu, iako sam, na kraju krajeva, ipak očekivao nešto više. Hush je uistinu dobar i intrigantan film, no nedostaje mu ipak dosta stvari za koje bih tek kad bi se ispravile mogao reći kako je riječ o pravom horor klasiku za nekoliko desetljeća.



Napetost se osjeti u zraku od samog početka, kuća na osami, samoća, a cijelo vrijeme kao gledatelj morate si zamisliti da ste upravo vi u njenoj koži i da ne možete čuti ono što ustvari čujete, stoga se može reći kako je gluma glavne protagonistice odrađena dojmljivo i snalažljivo. Glavna problematika filma po meni leži u tome što se tijekom radnje uporno događaju uzroci koji umanjuju tu visoku napetost s početka, pa se tako identitet ubojice otkrije prebrzo, a to je ono što mi je ukinulo osnovnu poantu maske, zašto ju je onda s početka uopće imao ako ju je odmah pri početku odlučio skinuti i predstaviti se žrtvi? No, možda i to nije loše, budući da maska nije bila napeta niti autentična. Čudna i neorganizirana fabula tako nam je otkrila manijaka koji se konstantno zabavlja i ne dopušta liku da pobjegne iz kuće, a čak i kada to uspije, brzo se situacija vrati na staro. Upravo zbog ovako jednostavne radnje, film mora konstantno biti zanimljiv, no gradacija interesa rasla je i opadala. Zna se tko je "who done it", a to je bezveze. No, i uz neke manjkavosti i greške, film je zabavan i interesantan upravo zbog koncepta i temeljnog scenarija te vas cijelo vrijeme zanima kako će se radnja odigrati do kraja.



Iako sam očekivao malo više, Hush je solidan triler s elementima horora, gdje se ubacila inovativna radnja te je sve dalje stvar preferencija, hoće li vas dodatno zabaviti što se film ispoilao sam od sebe prije sredine trajanja, ili će vam to biti nepotreban višak - na vama je.

Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Na putu za Kaliforniju, obitelj je doživjela nezgodu s vozilom u području zabranjenom za javnost, koja je nastanjena s divljacima spremnima da maltretiraju i napadnu prisutne...




1977. godine Wes Craven, veliki horor redatelj koji je preminuo prošle godine, donio nam je svoj drugi dugometražni film, nakon kontroverznog The Last House on the Left. Cravenova afektivnost prema filmovima nasilnijeg sadržaja, umotanog u eksplicitne scene često nadrealne, a nerijetko i stvarnosne prirode omogućila mu je status jednog od najboljih, pa bi stoga bio red da se prisjetim nekih njegovih filmskih uspjeha u statusnom smislu kultnog horor filma, koji je pošteno i zaradio te veoma brzo ostao upamćen, upravo zbog svoje manire eksploatacijskog filma. Život mirne obitelji okreće se za 180 stupnjeva jednom kada nemilosrdni freakovi krenu provocirati, a zatim i napadati njihov kamper i njih same, što će rezultirati većom potjerom na kraju i osvećivanjem. Film za tadašnje, pa i za neke današnje okvire posjeduje uznemirujućih scena koje su dodatno angažirane u nelošem istoimenom remakeu Alexandra Aje, gdje se može primijetiti ta razlika između ondašnjih i sadašnjih filmskih "standarda". Dopadljiv kakav je po svojoj prirodi i radnji, Brda imaju oči svakako nosi težinu kvalitetno osmišljenog i svojevremeno napetog štimunga, unatoč tome što sam na drugom gledanju doživio film ponešto slabije i drugačije nego prvi put.



Solidna gluma protagonista dijeli se na dva dijela: u nekim trenutcima primjećuje se drvenost i manjak glumljenog straha zbog trenutnih događanja oko njih, a opet, neke scene odrađene su na respektabilnom nivou. Također, antagonisti, koje sam (nažalost) prve gledao u remakeu, i koji su gotovo potpuno deformiranog izgleda, ovdje izgledaju kao normalni ljudi, no naravno, promijenjeni zbog divljine i manjka civilizacije, gdje se isključuje glumac Michael Berryman, ikona filma koja ima rijetku bolest, ali njihova (ne)uvjerljivost znala je neke scene koštati kvalitete, dok su i oni, s druge strane, u nekim dijelovima autentični i nose film u zanimljivom smjeru. Pri tome im svakako pomažu dosjetljiva i zavidna ubojstva, neka nasilnog i krvavog sadržaja, a neka nešto blažeg intenziteta. Crna atmosfera u filmu svakako pridonosi cjelokupnom klaustrofobičnom dojmu, na tako otvorenom prostoru snimanja, stoga ne čudi da film za svoje standarde (a i ne baš previsok početni budžet) izgleda jeftino. Upravo ta atmosfera nalikuje Hooperovom Teksaškom masakru iz 1974., što je i sam Craven potvrdio, tvrdeći kako mu je spomenuti film prirastao srcu te je htio napraviti određeni oblik hommagea Hooperovoj horor uspješnici.



Uz neke nedostatke i previđene stavke, The Hills Have Eyes zaslužio je mnogo pluseva vrijednih spomena. Autentičan, jednostavan, uznemirujuć i atmosferičan, nije mogao ostati bez nastavka, stoga je 1984. godine snimljen novi dio pod Cravenovom palicom, no njemu ću se morati posvetiti nešto kasnije. Pogledajte film i uputite se u jednog od snažnijih predstavnika horor filma sedamdesetih, a i općenito.

Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

U ruralnom dijelu Nove Engleske u Americi, par se useljava u kuću nakon tragične smrti sina u prometnoj nesreći kako bi okrenuli novu stranicu u životu. Po običaju, kuća ima svoje zahtjeve i zlu prošlost, kao i lokalno stanovništvo koje će dodatno pogoršati život dvoje ljudi...



Useljavanje u ukletu kuću nikad nije bilo prozirnije - 2015. godine još se uvijek netko dosmisli napraviti radnju koja sadržava segmente ukleta kuća - stanovništvo koje zna prošlost - glupa i minorna povezanost. Sve što ovdje valja, u ovakvim filmovima, pokušaji su novih taktika scareova, u ovom slučaju, priča je preprozirna, čak i nezahtjevna i mlaka. Ova dramatizirana priča može fino podsjetiti na Don't Look Now, plus Straw Dogs u scenama provale u kuću i zbog najurenih stanovnika. Tragična priča obitelji nije dovoljno jasno prikazana, pa se tako u nekim dijelovima očituje premlaka gluma, a s obzirom da se radi haunted house film, mislim da je najveći uvjet da se pronađu dobri glumci, jer tko može ostati imun na ukletost lokacije? Tipična priča i naracija oko prožvakanih šema odmah mi je spustila očekivanja, stoga sam krenuo sad nabrajati sve slabosti koje film posjeduje, bez prevelikog uvoda, kako bih odmah svi gledatelji koji dijele mišljenje znali o čemu je ovdje riječ. Iako, film sadržava svoje prednosti, zbog kojih mu je i dana valjana ocjena - u nekim dijelovima postiže atipičnost i autentičnost, postiže održavanje napetosti u scenama i može se reći kako je uspio na vrijeme izbaciti dramatične dijelove i postati ono što mora biti - genuine horor film.



Tragična priča dvoje roditelja (Barbara Crampton i Andrew Sensenig) spaja se s tragičnom pričom koju saznajemo u vezi nekadašnjih vlasnika kuće, stoga se kroz film (osim poveće količine jezivih scena) može primijetiti i taj tragičan element koji je u nekim dijelovima nužan, u nekima lako isključiv. Da, dobro ste vidjeli - svakih 10-ak minuta događa se drugačiji scary moment, a s obzirom da je film dosta mračan i dosta je mračno snimljen (gotovo bez toplih boja), pojedincima može biti prilično jeziv. Dodatno tome pridodaje i puno tišine dok traje neka jeziva scena, iako smo u mnogim hororima mogli vidjeti ovakve scene, neki ih ipak uspiju izvesti, neki ne. Da ne bude da se priča zadržava samo na dvoje ljudi, tu se uključio i misteriozan podrum i majstor za elektriku, pa su dovukli još par prijatelja u kuću, čisto da se "stvorenja" iz kuće mogu zadovoljiti i da film dobije više dinamičnosti i ideja. Iako se čini da ih stalno nekako nedostaje. Kako letimo prema kraju, tako se i smanjuje napetost, budući da otkrivamo sve više o sjenama i prikazama koje nas plaše kroz cijeli film, a po mome mišljenju, neke stvari bolje da ostanu neobjašnjene. Uz cimalice tijekom filma i haunted elemente, možemo vidjeti i razne gore scene na kraju, koje su po osobnom dojmu simpatično uletjele kako bi razbile jednoličnost, kao i brza i solidna ubojstva tijekom filma.



Film je nekako na pola puta, zamjera mu se klišejiziranost i prelijevanje iz šupljeg u prazno te manjak inovativnosti, no pozitivne stvari su mogućnost strašenja, mračna atmosfera i dobra kondicija što se tiče održavanja napetosti. No, sveukupan dojam je nekako "meeeh, uklete kuće? Mislim da sam to već gledao."