GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 4,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Mladić priča čovjeku priču o tome kako je na jednom karnevalu susreo misterioznog doktora koji je publici predstavio Cesarea, čovjeka koji pati od nesanice, koji stalno spava i koji može predvidjeti budućnost onome tko ga za budućnost pita. Kada mu Cesar odgovori da će mladić umrijeti sutra i kada se to stvarno dogodi, stvari kreću u veoma sumnjivom smjeru...



Nisam sada poduže vremena ništa napisao zbog raznoraznih obveza oko faksa, posla i volontiranja, no u međuvremenu sam prije par tjedana po drugi put pogledao ovaj svevremenski klasik koji se smatra prvim horor filmom koji je zaigrao u kinima. Iako sam ga prvi put pogledao prije kreacije bloga i još dok sam bio prilično mlad za ovako antikne filmove, ostao mi je u sjećanju kao nešto posebno što nikada dosad nisam vidio, a ni od tada. Njemačka kinematografija iznenadila je cijeli svijet u vidu izražavanja povećanja koncentracije ekspresionizma u filmovima i ostalim oblicima umjetnosti, a Kabinet dr. Caligarija postao je obvezna lektira za sve hororljupce, kao i za filmaše općenito, upravo zbog svoje posebnosti koja se skriva u jednostavnosti nijemog filma. Pogledao sam remasteriziranu verziju koja je puna raznoraznih boja koje dodatno uljepšavaju koncept scenografije, no ni crno bijela nije ništa manje neobičnija, budući da je sama po sebi i originalna. Jednostavna radnja rezultirala je konceptom twista na kraju, koji se naknadno u postprodukciji snimio kako bi se što više relativizirala predstavljena priča, a to je ujedno i jedan od prvih filmskih twistova uopće. Poseban film, scenografija, sve...jednostavno, odličan film koji je unatoč svojoj mogućoj usporenosti i dalje intrigantan i jezgrovit.



Radnja je koncipirana narativnom formom gdje se veoma maštovito isprepliće scenografija s napisanim tekstom, a i glazba je veoma atmosferična i kreativna. Iako ovdje ne možemo u suvremenosti govoriti o nekakvoj napetosti ili o jezivim scenama, postoje isječci koji svojim vizualitetom pobuđuju drugačije emocije koje su sigurno veoma bile aktualne u vrijeme prikazivanja filma, zbog čega je i dobio kultni status. Što se tiče scenografije, njome sam posebno oduševljen jer se jasno vidi autentičnost i upotreba kubizma i ostalih ''egzotičnijih'' umjetničkih pravaca koji su dodatno stvorili snenu atmosferu, a zašto je cijeli film tako koncipiran, shvatit ćete na kraju ukoliko dobro obratite pozornost na razvoj događaja. Iako nisam pretjerani ljubitelj starih horora jer mi nikada nisu prenijeli tu neku atmosferu, vjerojatno zbog neke logike koja upućuje da sam ipak dijete devedesetih i da mi filmovi stariji 70 godina od mene samoga ne mogu ostaviti jak dojam, ali mogu ih promatrati s tehničkog aspekta i s aspekta radnje koja vam omogućuje da se zbližite s likovima zbog svoje ''usporenosti'' nego današnji horori.



Ima nešto posebno u ovom atmosferičnom i simpatičnom filmu, stoga sam ga odlučio ocijeniti odličnom ocjenom, upravo zato što je čak i neobično efektivniji od svojih generacijskih filmova i to mu je dalo bodove i opstanak među publikom kroz gotovo sto godina filmske industrije. Vjerojatno ćete se jako teško natjerati da krenete gledati ovaj nijemi film, no upamtite da je njemački, a ne pričaju, tako da, tim bolje.

Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

U napuštenoj kući u gradiću Poughkeepsiju policija pronalazi stotine videokaseta koje prikazuju desetljeća raznih planiranja i ostvarivanja ubojstava nepoznatog serijskoga ubojice...



Documentary type filmovi obično su mi zanimljivi i nastojim ih popratiti s nekom većom dozom ozbiljnosti pošto, iako znate da je riječ o fikciji i pretežito nestvarnim događajima, vidite ljude kako komentiraju u kameru nešto o temi što upućuje u dokumentaristički tip snimanja kakav je uvijek interesantan za vidjeti, još kada je riječ o horor filmu, zašto ne? Poughkeepsie Tapes prikazuje "dokumentarac" o serijskom ubojici nepoznatog identiteta koji je svoj rad temeljito i planirano snimao, od otmice pa sve do umorstva ili mučenja žrtava. Pratimo rad policije, odnosno davanje komentara forenzičara, detektiva, obitelji nestalih i pomoću njih saznajemo sve više o samome ubojici, a između monologa likova pojavljuju se snimke koje su po meni u krajnjem slučaju prilično uznemirujuće. Ako se dovoljno ne uživite u film, bit će vam dosadan, naporan i cijelo ćete vrijeme misliti da je riječ o vidnoj namještaljki, no imam tu sreću da me potrefilo da više obraćam pozornost na to kako se snimao film, kako se radnja odvijala i na koji su način prikazane scene torture, gorea i naposljetku ubojstva, nego da sam obraćao pažnju na to kako je sve to lažno itd., zato vam kažem, potrebno vam je dobro se uživjeti u film kako bi vas održao budnima i ulio vam dozu interesa, inače će vam biti bezličan i dosadan. Stoga, moj osobni dojam je da sam zadovoljan viđenim i da mi ga uopće nije bio problem pogledati do kraja, cijelo vrijeme sam čekao što će se dalje dogoditi i to mi je drago, a mogu reći da iako nema strašnih scena, postoji doza uznemirenosti i atmosferičnosti koje je uspio stvoriti film raznim izopačenim snimkama.



Sama simbolika toga da ste u navratima upravo vi koji gledate kroz oči ubojice, odnosno gledate kroz njegovu kameru u FF stilu je dostatno i kvalitetno napravljeno, imamo priliku gledati "život" serijskog ubojice od samog početka planiranja otmice, pa sam čin otmice sve do raznih oblika mučenja i epiloga njegovih radnji dok ne krene dalje. Psihološki profil glavnog antagonista popraćen je njegovom ranjivošću i predomišljanjima, gdje se vidi i njegova smrtnost i ludost, ali isto tako, svjedoci smo maestralno isplaniranih ubojstava koji pokazuju kako se ubojica maksimalno dobro skriva te se niti jednom ne prikazuje u snimkama. Razlog ostavljanja svojih videokaseta u napuštenoj kući vidan su znak da je ubojica htio da se to pronađe i da uživa u tome što netko gleda njegovo "savršeno" umijeće operiranja tuđih života. Osim toga, vidite po slikama da tip baš i nije normalan i da ima afinitet prema oblačenju u druge osobe i izopačenost u smislu bondage oblika mučenja. Iako film nije orijentiran u torture porn manirama u potpunosti, postoji par neugodnih scena koje vas tjeraju da se zapitate što sve postoji u ljudskom mozgu i što sve može biti i vaš najbliži susjed, a čak i član obitelji. Gledano na film s te strane, uistinu sam zadovoljan količinom posvećenosti ovakvom načinu snimanja koji uopće nije jednostavan. No, gledano s druge strane, film vam uvijek nešto mora ponuditi ukoliko se ne uspijete dovoljno uživjeti, ako ništa drugo, film ne smije biti naporan i spor, a valja priznati da ovdje možemo vidjeti nekoliko scena koje su odrađene nešto monotonije i manje prirodnije nego što smo to očekivali, a i zamor se može osjetiti negdje između sredine i kraja filma, no kako film ide prema kraju, stanje se ponovno popravlja. Gluma je odrađena na zavidnoj razini ponovno i zadovoljan sam količinom emocija koje su glumci uspjeli iznijeti, pogotovo žrtve. Zanimljivo je i što je film, kada je izašao 2007. godine, trebao izaći u kino i DVD distribuciju, međutim naglo je skinut s dnevnog rasporeda i nikada nije doživio te dvije vrste promocije te se nikada nije dalo službeno objašnjenje.



The Poughkeepsie Tapes po meni je film koji je uspio dotaknuti srž i ono što je htio postići, uznemirujuć je, napet i neizvjestan, što mi se počelo posebno sviđati u suspense hororima. Mišljenja su veoma podijeljena o ovom uratku, ali mi je drago što sam se priklonio strani zadovoljnih gledatelja. Ukoliko volite dokumentaristički tip snimanja i nešto neuobičajeno za vidjeti, pogledajte, ništa vas ne stoji.

Sve u svemu: 2 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Drugi je svjetski rat, mala se djeca moraju negdje evakuirati iz londonskog ratnog područja i sele ih u zabit na osamu gdje bi trebali biti sigurni. Naravno, velika kuća u kojoj će boraviti krije veoma mračne tajne koje su se probudile nakon 40 godina...



Woman in Black film je nastao po istoimenoj noveli autorice Susan Hill koji govori o misterioznoj utvari koja proganja obližnji gradić i proganja djecu, a kako radnja ipak ne bi bila tako jednodimenzionalna, mladi pravni savjetnik poslan je u gradić kako bi procijenio misterioznu kuću preminule udovice i kako bi je prodao, a onda shvati da je ona još uvijek tu. 1989. godine izašao je prilično creepy film koji je pobrao dobre kritike, a nakon toga, 2012. godine s Danielom Radcliffom u glavnoj ulozi dobivamo remake koji je također solidno prošao. Da naravno ne bismo tu stali i da ghost horor podžanr dodatno raz*ebemo, dogodio se krajem 2014. godine i prvi nastavak na remake, kobnog naziva Angel of Death. Priča se da je Susan Hill pomogla u pisanju scenarija za drugi dio koji je nastao pod okriljem Hammer Productions, ali da kritika nije bila blagonaklona prema adaptaciji scenarija niti prema samom scenariju kojeg je Hammer izdao kao kraću novelu. Ukratko, ne petljajte se tamo gdje vam nije mjesto, a znao sam da će to tako biti jer nikada ti nastavci ne probude onaj isti žar kojega je imao njihov prethodnik, kakav god prethodnik bio. Stoga je očekivano da napišem da je Angel of Death stvarno filmski promašaj pun nepotrebnih scena koje popunjavaju minutažu, bespotrebnih cimalica i suvišnih događaja.



Film je baziran na gothic atmosferi koja je ujedno i najveći plus, kroz sve se scene isprepliću magla, tmina, sivilo i melankolija, a osim toga, sama kuća koja je okružena močvarom izgleda veoma creepy. Stoga, što se tiče atmosfere, situacija je pogođena i nema se tu što previše govoriti. Gluma je pala u drugi plan, no očekivano je dobra jer se neće Hammer zezati sa svakojakim glumcima i likovima, no čak ni poštena gluma nije uspjela izbaviti nedoličan scenarij koji uključuje nepotrebne likove samo kako bi nekako proširili radnju. Što se tiče trzavica i jeze, jasno je da je film na bilo koji način pokušao stvoriti osjećaj nelagode i straha, no međutim, nakon što primijetite učestalost kojom vas pokušavaju intimidirati, shvatit ćete kakva je glupost bila što ste se uopće i možebitno stresli na poneku scenu. Jasno je da nedostatak glazbe i klasična špranca u podrumu, oko groblja i u mračnim prostorijama nagovještava nešto zbog čega ste i krenuli gledati film, no osim par solidnih izvedbi tih istih scena, ostao sam razočaran pretjerivanjem i forsiranjem takvih scena koje su u najmanju ruku banalne i bezazlene. Radnja je, kako sam već rekao, također forsirana i puna rupa te se kroz film otkrivaju neke stvari zašto je tomu tako, zašto se nešto dogodilo na taj način itd., no suština radnje koja je prilično jednostavna narušena je kompliciranjem koje se do kraja filma ne uspije realizirati na pravi način, tako ćete dobiti definitivno razočaranje kada se film privede kraju, pogotovo zato što se radnja iz kuće prebacuje na neke druge dijelove što mi nije nikako pasalo, dobro se zna gdje može operirati mračna udovica po prijašnja dva filma.



Woman in Black 2 nepotrebno je filmsko ostvarenje koje ćemo svi veoma brzo zaboraviti, a nadam se da će i Hammer prestati s ovom pričom i da će autorica reći: sad bi bilo dosta, dovoljno smo/ste već napravili. A čim je nešto nepotrebno, automatski znači novac i samo novac. Pogledao sam ga čisto iz respekta prema prošlim filmovima, makar sam znao da će mi to biti pogrešna odluka.

Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Karen je mlada medicinska sestra koja uzima podzemni vlak kao prijevoz kući. Čekajući vlak upoznaje se s par osoba na ugodan i neugodan način i nakon što uđe u vlak i upozna se s ostatkom putnika, vlak se zaustavi negdje u tunelu i počinje dinamična potjera i jurnjava sa sektašima, monstrumima i Apokalipsom...



Prije par dana naletio sam na ovaj film i ubrzo sam ga stavio kao prioritet, mimo velike liste željenih filmova, da ga se mora što prije pogledati. Atraktivan poster, zanimljiv plot i neloše kritike i ocjene natjerale su me da vidim što nam sprema ovaj kanadski uradak. Iako je lista glumaca potpuno meni nepoznata te ih nisam nigdje prije primjećivao, rad redatelja također je omalen te osim horora Slashers za kojega sam čuo, nema ništa pamtljivo iza sebe. Stoga je priličan rizik, kakve god kritike bile, ući u neki skoro pa nezavisni projekt i prokomentirati njegove karakteristike, jer se obično teško dobiva na jedinstvenosti kad je u pitanju produkcijski slabiji film. No, na svu sreću nisam doživio takve oblike manjkavosti, jer je End of the Line nevjerojatno kreativan i "independent" film, prepun raznoraznih scena koje ne vuku toliko na ostale horore, osim eventualno mjesta radnje (The Midnight Meat Train, Creep ili Stag Night). Iako je gluma jako amaterska i čak u nekim momentima mogu reći loša, crnohumorni elementi, ok efekti, misterioznost i poprilična količina napetih scena rezultirali su kod mene kao veoma zabavan projekt kojega ću preporučivati dalje.



Sam početak filma otvara veoma jeziva scena i narednih 10-ak minuta još nekoliko poslije nje, što nagovještava napetu radnju. Tako se kroz većinu filma držala ta napetost sve dok nije malo opala kada su počeli izlaziti iz vlaka u tunele, tada se film više bazirao na akciji i koljaži, što znači da je film u svojem trajanju izmijenio dva podžanra horora kakvi se danas mogu vidjeti: napet i scary u prvom dijelu, u drugom dijelu pun gore, torture scena punih krvi. Osim vidljivo amaterske glume i nekih čudnijih kadrovskih rješenja, ne mogu se požaliti da je film podbacio na tehničkim karakteristikama, što dovoljno govore i nerijetki uplivi neobičnih kreacija koje uopće ne izgledaju loše, što možete vidjeti i na jednoj od slika. Nadalje, kako film dalje odmiče, tako vam se sve više diže želudac na neke postupke i na neobično brz nestanak protagonista, odnosno velike količine ubojstava i to nekih potpuno neočekivanih, koje ne biste poželjeli da se dogode. Kroz radnje definirano je mnogo raznoraznih pojava, od religioznih fanatika koji ubijaju sa zanimljivim nožem s drškom u obliku križa, mačevima do monstruma s crvenim očima i povremenim ukletim prikazama, sve kako bi trebalo biti posloženo za nekakav osobni doživljaj redatelja i vizije o smaku svijeta.



Sve što želite vidjeti u nekom horroru bit će vam uglavnom stavljeno ovdje na pladanj. Nije bajan, nije sjajan, nije nešto što će se prepričavati generacijama, ali je zabavan, napet i može poslužiti svakom ljubitelju horora i njihovom afinitetu. End of the Line je ugodno iznenađenje.