GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 2,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Mlada djevojka Jay svoje slobodno vrijeme provodi družeći se sa svojim kolegama i prijateljima u razdoblju studiranja, no nakon što naizgled bezazleni seks s ne tako davno upoznatim partnerom postane njena najveća noćna mora, stvari se počnu mijenjati kada nepoznata sila počne napadati Jay, koja jedina tu silu može vidjeti...



Dizanje fame - najbolji mogući način promocije bilo čega bilo gdje i bilo kada. Upon its release, film je dobio super kritike na Cannesu i proglašen je najinovativnijim hororom u posljednjih ne znam koliko. Čak i nakon što je debitirao na kinima diljem svijeta, nastavila se priča i po filmskim portalima i po reakcijama gledatelja (američkih) kako je ovo jedan od najefektnijih horora današnjice i ne znam ni ja kolike pohvale, no, kako se fama spuštala, tako su se i komentari srozavali. Ja sam osobno nakon Annabelle i groznog iskustva gledanja horora u kinu zaključio da ću ići gledati horore u kino samo ako me uistinu taj film zanima toliko da ću moći pretrpjeti galamu nekulturnih osoba. Stoga, izašla je malo bolja kvaliteta i eto, odlučio sam vidjeti o čemu se to toliko priča i govori, mada sam svjestan toga da barem 2-3 horora godišnje moraju podići nekakvu buku i aktivnije se prikazivati u kinima, a It Follows je ubrzo naslijedio aktualni remake Poltergeist. Dakle, It Follows je, kako sam i nekako očekivao, (sh)It Follows. Jednostavno ne mogu shvatiti što se to dogodilo da se ovom filmu dalo toliko kredita, kada ovo u nekim segmentima čak ni nije horor film po pitanju jezivosti i napetosti, čega sam barem očekivao da će biti u nekom većem omjeru, ali ni naziranja toga nisam dobio. To je prvo razočaranje. Drugo razočaranje je po meni veoma debilna radnja, da vam sada ne spoilam jer se nigdje ne konkretizira, ali inovativnost i namakanje nesuvislih ideja ponekad nemaju ni slične crte. Sve je nastalo po redateljevim snovima iz djetinjstva gdje su ga, kako kaže, proganjale nepoznate osobe u noćnoj mori koje je on tada poistovjetio s teškim razdobljem života i anksioznošću, a dosta godine poslije odlučio je to prikazati kroz film, naravno, samo kostur radnje, jer sve što ovdje možemo vidjeti plod je ili noćne more iz koje se ne može izaći, ili paranormalna aktivnost, kritika mladima zbog nesigurnog seksa ili što god vam padne na pamet kada pogledate ovaj film do kraja, ako to uspijete.



Nevjerojatno sam iznenađen korpusom publike koja kaže da je ovo odličan ili vrlo dobar film. Čak mi se duže vrijeme nije dogodilo da toliko oscilira moje mišljenje od mišljenja većine filmskih kritičara, ali jednostavno se ne mogu pomiriti s očitim. Ako mi netko uspije pokazati što se točno u ovom filmu razlikuje od jedne recimo Ouije iz 2014., koja je također imala solidnu, lijepu i mladu glumačku postavu, ali prebanalan razvoj priče, ili ako mi netko uspije pokazati na koju se scenu točno trznuo (ok, ima recimo jedna), ja ću reći da je u pravu. Ali ovako, govoriti da je horor film odličan samo zbog soundtracka ili da je odličan zato što je napravio nekakve retro poteze kakve viđamo u nekim starijim uratcima - pa kome je to dovoljno? Ne govorimo o mjuziklu za soundtrack, niti govorimo o dokumentarističkom prikazu starih horora, govorimo o modernom filmu (ja nisam uspio zamijetiti nešto poseban soundtrack) koji je očigledno podbacio u elementima zastrašivanja i stvaranja napetosti, a igra ulogu i činjenica da se mnoge scene odvijaju po danu, što nužno ni nije loše jer je teže za realizirati, no opet, karikature koje se pojavljuju u scenama vjeran su prikaz nevjernog zastrašivanja koji u nema svoju osnovu, odnosno, osnova antagonista ostat će i dalje tajanstvena. Možda se i može pronaći originalnost u smislu da se film gleda kroz više prizmi i kroz različite perspektive te da nije jednodimenzionalan, ali čim sam čuo da se razmišlja o nastavku, jasno mi je koje su namjere u pitanju i na koji način će se ta tajanstvenost veoma skoro izgubiti.



Razlog zašto sam filmu dao prosječnu ocjenu leži u tome da je film daleko od nekvalitetno snimljenog materijala i da nije produkcijski moćan i tehnički staložen. No, nedostaje mu ono što svi govore da ima - a to je strah i napetost. Ne razumijem film, ne razumijem famu oko njega i potrudit ću se da ne razumijem ni nastavak kojega ću se jako morati prisiliti gledati.

Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Slijepi ratni veteran dolazi živjeti na naizgled mirno mjesto i u kojem momentalno postaje dio krvoločnih ubojstava pod nerazjašnjenim okolnostima za vrijeme punog mjeseca...



Late Phases je prvi film Adriana Garcie Bogliana na engleskom jeziku, a koji je izašao tijekom prošle godine. Filmovi o vukodlacima nerijetko mi ispadnu simpatičniji i draži od intenzivnijih vampirskih, no problem je što se dobrih werewolf filmova uistinu može na prste jedne ruke nabrojati. Većinom to bude problem s budžetom, vidno lošim efektima transformacije i bezvezno poslaganom pričom, no kada se potrefi da nađete dobre rekvizite, maske i šminku, solidne glumce i jednostavnu, ali dojmljivu radnju dobit ćete solidno werewolf djelo, što mi je drago da je to upravo ovaj film. Nije lako biti ni inovativan po pitanju ovako složene mitske radnje, kod vukodlaka se zna da je to branša koja uključuje srebrni metak, puni mjesec, koljačinu i slično, samo je nekoliko izleta bilo primjetno u tim vodama, kao npr. vukodlaci tobolčari iz Howling serijala i ostali šit pokušaji...ovdje možemo vidjeti puno inventivnih poteza kamerom, načina snimanja, baratanje scenama koje nisu toliko primjetne inače, a stvorenje se iznenađujuće puno pojavljuje te se ne pokušava skrivati manjkavost oko efekata i izrade kostima vukodlaka. No da, kako si objasniti činjenicu da ratni veteran koji je izgubio moć vida ide u borbu sa stvorenjem za kojeg pretpostavlja da je vukodlak nakon što mu je ovaj ubio susjedu, a nakon toga i psa? Teško za razumjeti, ali prilično ozbiljno napravljeno i ako se uzme u obzir da je Nick Damici koji glumi Ambrosea, veterana, lika koji je zapravo profesionalac i majstor za vojne manevre, onda se neke stvari i mogu tolerirati, iako ne previše.



Uistinu, igra slijepog čovjeka s pištoljem s vukodlakom (vukodlacima) ne ostavlja snažan utisak i vidi se da je riječ o nekim pretjeranim situacijama gdje se Ambrose trudi nerijetko ogreban i ozlijeđen izvaditi iz kandži neprijatelja, iako svi njegovi susjedi koji normalno vide automatski padaju. Ako zanemarimo tu činjenicu, imat ćemo priliku pogledati kvalitetan rasplet događaja gdje se postepeno Ambrose upoznaje sa zajednicom u kojoj živi kako bi shvatio tko je osoba koja se pretvara za vrijeme punog mjeseca, a vremena za pripremu ima mjesec dana, od jednog do drugog punog mjeseca, kako bi osvetio psa i kako bi se izvježbao i naučio koristiti tehnike protiv čudovišta. Onda tu dolaze u priču i izrada srebrnih metaka i ostale malo nedorađene stvari koje vam vrate skepticizam u film, no gledano na monotoniju i mogućnost dosade u razvitku priče, film nimalo nije naporan i brzo se pogleda. Akcijske scene veoma su zanimljive i bude nekakvu određenu napetost, mada film ne može biti okarakteriziran strašnim ili jezivim, no zanimljivo je vidjeti učestalost pojave vukodlaka i njihov izgled koji je na dvije noge i nešto netipičniji od ostalih prethodnika u žanru, nešto slično kao i u genijalnom Dog Soldiers iz 2002., mada su tamo vukodlaci utoliko bolje izrealizirani, no pojavljuju se rjeđe. Sve u svemu, zanimljivo je ponovno vidjeti Damicija u horor vodama, prvenstveno zato što mi je bio genijalan u filmu Stake Land gdje je imao problema s vampirima, a sada je u điru s vukodlacima i njegova gluma savršeno paše osvetniku u obliku Eastwooda iz Gran Torina.



Stvarno sam više nego očekivano zadovoljan viđenim, mogle su se neke stvari još isfinesirati, ali i ovako je dobro. Konačno dobar film s vukodlacima i sa respektabilnim transformacijama vukodlaka kod mene su dobili solidnu ocjenu i ponovnu, davno izgubljenu vjeru u werewolf filmove. Nadam se da će biti još ovakvih filmova slične tematike, a kad bih tražio još više, možda bih bio gramziv, stoga, Late Phases + ljubitelji vukodlaka = zadovoljan provod.

Sve u svemu: 2,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Pri kraju devetnaestog stoljeća, aristokrat Edward Markham nastradao je u afričkom obredu, nakon kojega ga njegov brat Julian drži zatvorenoga u kući, budući da se smatra ludim te da predstavlja opasnost za ljude. Nevolje nastanu kada Edward putem svog odvjetnika i pomagača uspije izaći i praviti probleme prisutnima...



S kolegom filmofilom sam u posljednje vrijeme periodično zapeo na hororičnoj karijeri legendarnog Vincenta Pricea, čije sam filmove u dugogodišnjoj "karijeri" pisanja i gledanja alarmantno zapostavio, dok sam Karloffa, Lugosija i povremeno Cushinga i Leeja bolje popratio. S obzirom da smo već prožvakali poveći broj Priceovih filmova, dotakli smo se i nekih njegovih manje poznatih, a riječ je konkretno o ekranizaciji kratke priče Edgara Allana Poea pod nazivom The Oblong Box. Zanimljivo, ali kratka Poova priča ima veoma malo dodirnih točaka s radnjom ovog filma te se skoro pa jedina referenca može pronaći u naslovu, a zašto je tomu tako, ne bih znao. Ukratko, Oblong Box je priča o obiteljskim problemima, kaosu, prevarama, utajama i osvetama, sve ono što je idealan plot za solidan scenarij koji može pronaći širi opus publike na malim i velikim ekranima, no priča oko filma ide u nešto drugačijem smjeru, barem kod mene. Riječ je o omanjem kaosu od sat i dvadesetak minuta gdje se isprepliću lik i djelo Vincenta Pricea kao brata Juliana i Christophera Leeja kao eksperimentalnog doktora Newhartta te ostalih meni nepoznatih glumaca koji su upotpunili ovu prazninu koja je meni ostavljena nakon pogledanog filma. Brdo klišeja, nepobitno trapavo odrađenih situacija i nepotrebnih dijaloga moglo se susresti ovdje, a film mi je uistinu, osim pojedinih glumaca potpuni trashy uradak s izostankom tog termina u bilo kojem opisu.



Radnja počinje i završava nekako nezanimljivo i prilično nezgrapno, mnoge scene su napravljene čisto reda radi i nepotrebne su prirode, a neki događaji i akcije kao što je susret čovjeka s maskom s krčmom punom nabrđanih osoba i jeftinih žena je apsolutni urnebes. Vide se i obrisi found footagea u nekim načinima snimanja, prvenstveno kada pratimo manevre Edwarda Markhama kako napada pojedince oko sebe, što nije nužno napravljeno loše, ali je svakako za današnje poimanje prilično komično napravljeno, no i za tadašnje standarde film nije uspio dotaknuti se nekih kvalitetnijih kadrovskih rješenja, a da ne govorim o slabijoj realizaciji scenarija i priče. S druge strane, film čak ni nije snimljen kao klasičan horor pa se stoga ne može gledati s neke napete strane i jezivih scena, iako su dvije horor ikone prisutne i radnja je poovski strukturirana. Viktorijansko ozračje u filmu označava i treće Priceovo sudjelovanje u Poovim ekranizacijama, a ujedno i prvi susret njega i Leeja na projektu. No, unatoč neoprostivim greškama u razvijanju radnje i nekontroliranim banalnostima, ovaj mali mračni horor pronaći će svoju publiku koja će ga privoljeti, no osobno, nisam ljubitelj sporih razvoja događaja, stoga nisam ni previše zazirao u stare horore, no svakako je nužno i potrebito nekada se posvetiti korijenima koji su obilježili žanr, koliko god Oblong Box možda i nije sudjelovao u tome.



Ljubitelji Poa neće doći na svoje pošto ovo nema veze s Poom, ljubitelji Pricea i Leeja pogledat će još jedan njihov klasičan horor izlet s klasično odlično odrađenim ulogama, a ljubitelji horora ovdje bi se mogli dobrano razočarati. Stoga je moja ocjena veliki prosjek koji vuče prema dolje, no, s obzirom da se film može popratiti iz više perspektiva, valja ostaviti mjesta i za ostale utiske i ukuse. Mene se osobno film nije dojmio.

Sve u svemu: 1 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Šestoro prijatelja upućuje se na put gdje slučajno skrenu na krivi put te dolaze do mjesta gdje se već sve zna: djeca + štovanje božanstva u žitu = ubojstva adolescentnih i odraslih...



Agonija i dalje traje. Peti nastavak ovog ultra lošeg serijala koji je nastao na noveli Stephena Kinga (izuzevši prvi veoma prosječni dio) svakim nastavkom tone prema dolje i nema se tu što puno dodavati, ako ste pročitali moje prve četiri recenzije u vezi ovog serijala, pročitali ste sve i puno više od toga. No, kako nalaže protokol, tako i ja moram pogledati serijal do kraja jer nije u redu ni prema meni a ni prema blogu da stanem na pola puta, ma koliko bih to rado htio. Da skratimo: petica je užasan film prepun loše glume i loše radnje koja je spašena samo u temeljima, a to je Kingova novela koji nadam se nikada nije ni čuo za ovoliko filmova baziranih na njegovoj priči jer ovo je jedna velika patnja i nezanimljivost. Ajde da je trashy ili zabavno, ali peti dio nije ni to uspio biti. Ovo je ujedno i prva glumačka dugometražna uloga lijepe glumice Eve Mendes, nešto kao što je i Naomi Watts doživjela u prošlom nastavku, no svatko mora početi s nekim grozotama, rijetkima se posreći da krenu s uspješnicama. Grozno postrojena djeca kao negativci i u ovom su nastavku uspjeli izazvati veliku antipatiju i iritaciju, a glavni su protagonisti takvo smeće od likova i glumaca da sam jedva film pogledao do kraja, naprosto su loši, živcirajući i naporni, nešto slično kao i cijeli film za kojega stvarno nemam riječi pohvale.



Iskreno ne znam odakle svim tim redateljima dovoljno financija da si dopuste ovakve kolapse i da dozvole da se neke greške tijekom snimanja ne sakriju i da se ne spriječi glupost oko pravljenja scenarija. Ethan Wiley je kao redatelj i scenarist ovdje u potpunosti nekontrolirano prepustio sudbini kolonizaciju ovog filma i distribuciju pa je jedina dobra stvar što je film izašao direct-to-video i što se nije blamirao po kinematografima. Enigmatika oko antagonista opet se zbiva s bogom skrivenim u kukuruzu - Onaj Koji Hoda Iza Redova, a ovoga puta je pošast uzela novo dijete kao svog lidera, koji je ni manje ni više loš i suvišan kao i njegovi prethodnici, a jedan od njih, Isaac, vratit će se u šestom dijelu koji slijedi. Ubojstva, efekti, razvoj priče, (ne)napete scene, načini snimanja, dijalozi...sve je odrađeno minorno kvalitetno i veoma neprofesionalno, pogotovo bijedni dijalozi u kojima se u trenutcima najveće panike i strepnje događa to da se likovi međusobno nasmijavaju i prave fore na to što im je netko blizak odapeo ili poginuo, strašno forsirano i bezveze.



Idem što prije na šesticu, ovo je već izgubilo smisao, nadam se da će se situacija barem ikako popraviti, u protivnom govorimo o najgorem horor serijalu ikada. A ima ih, bome ih u konkurenciji ima.