Sve u svemu: 4,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video
Mladić priča čovjeku priču o tome kako je na jednom karnevalu susreo misterioznog doktora koji je publici predstavio Cesarea, čovjeka koji pati od nesanice, koji stalno spava i koji može predvidjeti budućnost onome tko ga za budućnost pita. Kada mu Cesar odgovori da će mladić umrijeti sutra i kada se to stvarno dogodi, stvari kreću u veoma sumnjivom smjeru...
Nisam sada poduže vremena ništa napisao zbog raznoraznih obveza oko faksa, posla i volontiranja, no u međuvremenu sam prije par tjedana po drugi put pogledao ovaj svevremenski klasik koji se smatra prvim horor filmom koji je zaigrao u kinima. Iako sam ga prvi put pogledao prije kreacije bloga i još dok sam bio prilično mlad za ovako antikne filmove, ostao mi je u sjećanju kao nešto posebno što nikada dosad nisam vidio, a ni od tada. Njemačka kinematografija iznenadila je cijeli svijet u vidu izražavanja povećanja koncentracije ekspresionizma u filmovima i ostalim oblicima umjetnosti, a Kabinet dr. Caligarija postao je obvezna lektira za sve hororljupce, kao i za filmaše općenito, upravo zbog svoje posebnosti koja se skriva u jednostavnosti nijemog filma. Pogledao sam remasteriziranu verziju koja je puna raznoraznih boja koje dodatno uljepšavaju koncept scenografije, no ni crno bijela nije ništa manje neobičnija, budući da je sama po sebi i originalna. Jednostavna radnja rezultirala je konceptom twista na kraju, koji se naknadno u postprodukciji snimio kako bi se što više relativizirala predstavljena priča, a to je ujedno i jedan od prvih filmskih twistova uopće. Poseban film, scenografija, sve...jednostavno, odličan film koji je unatoč svojoj mogućoj usporenosti i dalje intrigantan i jezgrovit.
Radnja je koncipirana narativnom formom gdje se veoma maštovito isprepliće scenografija s napisanim tekstom, a i glazba je veoma atmosferična i kreativna. Iako ovdje ne možemo u suvremenosti govoriti o nekakvoj napetosti ili o jezivim scenama, postoje isječci koji svojim vizualitetom pobuđuju drugačije emocije koje su sigurno veoma bile aktualne u vrijeme prikazivanja filma, zbog čega je i dobio kultni status. Što se tiče scenografije, njome sam posebno oduševljen jer se jasno vidi autentičnost i upotreba kubizma i ostalih ''egzotičnijih'' umjetničkih pravaca koji su dodatno stvorili snenu atmosferu, a zašto je cijeli film tako koncipiran, shvatit ćete na kraju ukoliko dobro obratite pozornost na razvoj događaja. Iako nisam pretjerani ljubitelj starih horora jer mi nikada nisu prenijeli tu neku atmosferu, vjerojatno zbog neke logike koja upućuje da sam ipak dijete devedesetih i da mi filmovi stariji 70 godina od mene samoga ne mogu ostaviti jak dojam, ali mogu ih promatrati s tehničkog aspekta i s aspekta radnje koja vam omogućuje da se zbližite s likovima zbog svoje ''usporenosti'' nego današnji horori.
Ima nešto posebno u ovom atmosferičnom i simpatičnom filmu, stoga sam ga odlučio ocijeniti odličnom ocjenom, upravo zato što je čak i neobično efektivniji od svojih generacijskih filmova i to mu je dalo bodove i opstanak među publikom kroz gotovo sto godina filmske industrije. Vjerojatno ćete se jako teško natjerati da krenete gledati ovaj nijemi film, no upamtite da je njemački, a ne pričaju, tako da, tim bolje.
|