GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Noć je kad se zatvara posljednje drive-in kino u Americi, i Cecil Kaufman planira napraviti maraton filmova koji se nikad nisu prikazivali, a toliko su bolesni da će zadovoljiti svačiji bolestan ukus...
Chillerama je dakle humoristični horror omnibus koji se sastoji od četiri priče koje su sastavili četiri različita horror redatelja: Adam Green, Joe Lynch, Tim Sullivan i Adam Rifkin, s ciljem da svaki od njih iznese svoju bolesnu, najskriveniju maštu i prikaže ju u obliku filma. Dobili smo sljedeće četiri priče:



1. priča: Wadzilla

Wadzilla bi ukratko bila priča koja sprda filmove sa monstrumima koji su nastali 50-ih godina prošlog stoljeća, a usko gledano riječ je o liku koji odlazi doktoru povećati broj svojih spermija, a na kraju umjesto količine spermija dobije jedan ogroman spermij koji počinje napadati New York...
Ideja je sama po sebi bolesna i urnebesna, vidjeti ogroman spermij kako siluje Kip slobode je stvarno zabavno i presmiješno za gledati, još je kao dodatak segment napravljen sa malom kvalitetom, tj. uvelike sprdaju old-school filmove. Ovo je jako dobra priča, baš sam se dobro nasmijao gledajući, a spermij je u toj kapitalnoj veličini također urnebesan.

2. priča: I Was a Teenage Werebear

Ovaj segment je nekakav mjuzikl koji bi bio parodija nekih poznatijih filmova poput Twilight sage, ili filmova poput Rebel Without a Cause ili Grease. Riječ je o homoseksualcu koji upoznaje još jednu grupu homoseksualaca i onda oni saznaju da mogu postati pederski 'werebearsi', iliti vukodlaci u maniri medvjeda (?)
Priča isto zvuči zanimljivo, ali je možda najmanje interesantna jer ima dosta dijelova kada se pjeva i to ne izgleda baš smiješno kako bi trebalo biti. Neka ubojstva su napravljena poprilično loše, naravno s namjerom loše i zabavno. Ovo mi je možda najslabiji dio od svih.



3. priča: The Diary of Anne Frankenstein

Ova priča napravljena je u crno-bijeloj tehnici i govori o Hitleru koji upada u kuću židovkinje Anne Frank i gdje pokušava napraviti idličnog monstruma, također židova Frankensteina, da mu bude prijatelj i da mu pomaže u ratu.
Ovo je definitivno najbolje smišljena ideja za neku parodiju u zadnje vrijeme. Dugo se nisam ovako lijepo nasmijao kada sam ju pogledao, a sami temelji su redatelju bili dovoljni da od ovoga napravi jako uspješan segment. Hitler je kao lik također urnebesan te su ga takvog i napravili, priča je dosta politički kontroverzna, i uvjeren sam da je izazvala dosta polemika. Btw, Frankensteina nam glumi vječni Kane Hooder...odlična priča.

4. priča: Zomb B Movie

Zomb B Movie parodira filmove iz 70-ih i 80-ih koji imaju zombie tematiku, pretežito to su Romerovi filmovi. Redatelj ovog segmenta upotpunio je cijeli omnibus, te se na kraju sve pretvara u pravu zombie apokalipsu, koja je naravno napravljena na urnebesan način...zombiji izgledaju jeftino, a kako i ne bi, kada tako izgleda zapravo cijeli projekt. I ovaj segment mi nije prikazao ništa posebno, dobro je uokvirio cijelu radnju, i solidno je Lynch prikazao ono što je na kraju htio. Solidno.



Na kraju krajeva, da je nešto malo kraće trajala, Chillerama bi kod mene dobila i vrlo dobru ocjenu. Ovako, kad sve zbrojim, sa jednom odličnom pričom, jednom vrlo dobrom, jednom solidnom i jednim prosjekom, dobivam neku srednju ocjenu s kojom bih uokvirio omnibus. Da me ne shvatite krivo, ako imate neku ekipu s kojom bi uz gro alkohola iliti ne znam čega pogledali ovo, slobodno se uputite. Nasmijat će vas sigurno, zabaviti u globalu, kako koga.
Sve najbolje vam želim u 2012. godini!

Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Preživjeli sa velike nesreće na mostu preko rijeke moraju naći način kako prevariti Smrt, jer će ona kad tad doći po njih i dovršiti posao koji nije na mostu...



Eto nam već i petog dijela. Final Destination serijal mi je, kako sam već rekao, dosta prirastao srcu i uvijek ću ga pogledati (nešto slično kao i Saw serijal) i zasad je u ovih pet nastavaka uspio održati tu neku kvalitetu koju prate odlično realizirana i maštovita ubojstva. Vjerojatno će ovaj serijal nastaviti sa odličnom kino zaradom, jer ovakve spektakle definitivno treba popratiti i u kinematografima. Prva tri dijela nisam recenzirao jer ih stvarno nisam gledao u zadnje vrijeme, pa čak i otkako sam otvorio ovaj blog, a četvorku sam recenzirao početkom prošle godine. Nisam siguran hoće li i dalje krenuti sa nastavcima, ali svakako, kad bi im ovo bilo finale, bilo bi to jedno zabavno i vrlo dobro provedeno finale. Final Destination 5 me je prilično uzdrmao i vrlo pozitivno iznenadio, nisam mislio da će biti bolje od prosječne četvorke, ali u tome je uspio. Početak filma nas ne uvodi u nešto pretjerano zanimljivo, vidimo desetominutno upoznavanje sa likovima, a onda kreću sranja na mostu i posljedice toga se očituju kroz cijeli film. Poznata šablona za ovaj serijal, uvijek drugačije destinacije, uvijek različiti likovi, različita ubojstva, i eto ga! Dobili smo još jedan uspješan horror film, a što je najbolje, dosta zabavan i opet inovativan, iako ima četiri prethodnika.



Prvo što volim vidjeti kod ovog serijala su svakako 'zamke' i ubojstva, moram reći da su efekti na jako visokoj razini, ako se malo bolje zagledate, svejedno nećete moći naći nikakvu pogrešku, jer sve je napravljeno veoma realno, pa čak i neke fizički nemoguće stvari izgledaju dosta uvjerljive. Nijedna zamka se ne ponavlja, ne nedostaje novotarija, a gluma je kao i uvijek neki prosjek koji nije ni toliko bitan za stvaranje neke atmosfere, jednostavno glumci nisu ništa posebni niti imaju puno iskustva, jedinog koga ovdje poznatijeg vidimo je Tony Todd, legendarni mračnjak (ne samo što je crnac) koji uvijek oduševi svojom pojavom, bila ona sporedna ili glavna. 3D efekte nisam ni vidio, jer nisam gledao u kinu, ali po nekim scenama mogu pretpostaviti gdje su htjeli staviti tu tehniku. Na kraju možemo vidjeti par odličnih scena s kojima su na neki način zaokružili cijeli serijal, te se film nije mogao bolje završiti.



Baš me lijepo petica iznenadila. Nakon pomalo razočaravajuće četvorke, ovo je bio sjajan početak kraja, ili kraj početka ovog serijala. Baš me zanima hoće li ići dalje, ili će ostati sve na ovome. Vrlo dobar dio.

Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Odlazeći na momački provod u Las Vegas, četvorica tipova odvučena su od strane dvije lijepe djevojke u zgradu koja izgleda sve samo ne kao neki klub, gdje su primorani biti žrtve sadističkog mučenja vođeno kompanijom The Elite Haunting Club...



Četiri godine poslije dobivamo i treći nastavak ovog serijala koji je postao planetarno popularan zbog svoje specifične, intrigantne radnje koja je zadivjela i istovremeno zgrozila gledateljstvo. Jedan od ključnih filmova zbog kojeg se horror žanr vratio na velika vrata i postao je opet jednim od najpopularnijih žanrova. Govoreći o kvaliteti prva dva dijela, ja se osobno ne bih slagao da se tu moglo vidjeti ičega pametnog ili suvislog, te sam obojici prethodnika dao nešto slabije ocjene, prvi je bio dobar, a drugi dovoljan. Kako su te recenzije nastale početkom pisanja ovog bloga, te su jako šture i moram priznati, djetinjasto napisane, potrudit ću se da u dogledno vrijeme osvježim sjećanje na te filmove i preuredim napisani tekst. No, vratimo se mi na treći, najnoviji dio, kojeg će Ameri imati prilike u kinima gledati od 27. prosinca. Kakav mi je ovaj nastavak? Da odmah pogodimo u sridu, osobno sam se najviše zabavio gledajući treći dio, tako da mogu reći da mi je najbolji, ali dijelit će ipak trojku sa jedinicom, jer ima tu puno elemenata koji mi jednostavno ne dozvoljavaju da filmu poklonim neku veću ocjenu, tobože četvorku. Trojka bi mu sasvim pristajala, jer je Hostel III poprilično ok i zabavan splatter horror filmić.



Pojam zabave je, dakako, veoma širok i diskutabilan, svatko gleda na to drugačije i svakog može privući nešto drugo. Osobna zabava koju sam stekao gledajući cijeli ovaj serijal nije bila na nivou, tako da mi je drago što ju je treći dio barem malo podigao i stavio na neku ljestvicu, jer, iako ovaj film imao puno mana i klišeja, ipak mi ima ono nešto zbog čega mi je brzo prošlo gledanje. Neke gore scene i torture prikaze nismo imali prilike ranije vidjeti, te su poprilično interesantni, pogotovo prvi postupak. Za razliku od prijašnje dvojice, ovaj ima najmanje grotesknih i morbidnih scena, ali daleko najviše vulgarnosti u dijalozima, što opet nije dobro, a ni pretjerano domišljato. Gluma u filmu je zadovoljavajuća kod većine, ne vjerujem da sam vidio nešto što me bilo razočaralo ili omelo u gledanju, a da je loše ili pretjerujuće. Jedan veliki problem ovog nastavka je taj što praktički mi cijelo vrijeme gledamo taj nekakav akcijski triler, koji zapravo to nikako ne bi trebao biti, već pravi gore horror kakav nam je bio prvi dio, a drugi dio mi je šit samo takav. Dinamike ne nedostaje, ali ono čega mi je bilo najviše potrebno je atmosferičnosti, a toga skoro uopće nisam uspio uloviti gledajući film, od početka nemam osjećaj da je radnja u Las Vegasu, nemam osjećaj da su u nekoj zgradetini, da su u opasnosti...nedostaje ta neka karika koja je mogla povezati sve to i nekako gledatelju bolje približiti sam film. Neke promjene koje su uveli u sam način obavljanja umorstava i mučenja je pretjeran, sve je nekako modernizirano i pretjerano, ali genijalno upakovano kako bi stvorilo jedan izvrstan trashy klišej...



Sve u svemu mislim da je treći dio Hostela stvarno OK nastavak, a kako sam rekao, meni je bolji i od prva dva dijela. Vjerojatno sam među rijetkima koji ima takvo mišljenje, ali bože moj, svi smo različiti. Ne želim samo da nastave dalje sa ovim serijalom, i ovo prije što smo vidjeli je bilo previše, ali eto, zarada čini svoje, pa i manjak ideja može predstavljati manji problem ako su u pitanju zeleni papirići.

Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Nakon što mu je roditelje ubio čovjek obučen u djeda Božićnjaka, mladi traumatični Billy odlazi u krvavi pohod obučen kao Djed Božićnjak zbog njegovog ostajanja u sirotištu i zbog sjećanja na ubojstvo roditelja...



Baš sam se zaželio nekog božićnog filma za vrijeme blagdana, a kako se na TV-u vrte svi jedno te isti filmovi, odlučio sam sam naći nešto što će me više zadovoljiti, a to je neki božićni horror. Vjerujem da je većina vas koji čitate moj blog mogla čuti za dosta horrora kojima je tematika vezana uz blagdane, a ako i niste, bacite obavezno oko na neke od njih, većina njih je pravo leglo zabave. Tako sam pogledao i Silent Night, Deadly Night, film zanimljivog naslova koji je kasnije iznjedrio još četiri nastavka, za koje sam čuo da su realno dno dna. Ovaj slasher nam prepričava događaje jednog dječaka koji je izluđen bio smrću roditelja, te je na kraju i sam postao zlo, odnosno ubojica koji kolje sve na koje naiđe. Dosta jednostavna tematika, ali na mene je upalila. Oduvijek sam volio manijakalne ubojice kako sa svojim maskama ili neobičnim odijelima hodaju i kolju sve što stignu, serijali poput takvih uvijek će mi biti priraslu srcu, ma koliko bili očajni ili loše kvalitete...drago mi je samo što je prvi dio Silent Night, Deadly Night serijala po meni jako kvalitetan i zabavan božićni horror film.



Filmu zapravo ništa ne nedostaje, radnja prati sve događaje i razvoj lika od nevinog djeteta kojeg svi oplakujemo, do manijaka kojeg nam je opet na neki način žao, te ne možemo ostati ravnodušni prema karakteru, bio on antagonist ili protagonist, emocionalno film je na dosta zadovoljavajućoj razini. Ostatak glumačke ekipe nije nešto posebno sudjelovao kako bi stvorio kvalitetu u glumi, ali zato kvantitete nikako ne fali, od djece, žrtava, časnih sestara, murije...dosta je toga uključeno, i možda je loše to što ima dosta malo ubojstava. Ubojstva su napravljena prilično impresivno, ima ih jako zanimljivih i impresivna stvar je ta što se za svako ubojstvo koristilo različito oružje, ubojica nije monoton, već nas uvijek iznenadi sa nekim novim pothvatom, zato možemo reći da je film dosta atmosferičan. Totalno se uživiš u film kada vidiš da zapravo cijeli taj blagdanski ugođaj kvari jedna živina koja ubija po gradu, a murija se silom trudi da to spriječi...još jedna dobra stvar je ta što ubojica nije terminator, već običan čovjek koji je ranjiv jednako toliko koliko je i žrtva, što daje određenu dozu realnosti. Za film se tada govorilo da će ga zabranjivati i da je prilično neukusnog sadržaja, što za djecu, što i za poimanje religije na takav okrutan način...osobno, mislim da je sasvim nelogično razgovarati o takvim stvarima i da se ovaj film ni tada, ni sada nikome ne nameće, a da ga određena osoba mora kritizirati na temelju morala.



Silent Night je baš ugodan i zabavan božićni horror, a za ostale nastavke ćemo jednog dana vidjeti. Živim u nekoj nadi da će barem malo dostići razinu prvog, ali sudeći po tuđim komentarima, nada je opet kurva. Vrlo dobar slasher sa veoma dobrim ugođajem.

Sve u svemu: 1,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Skrenuvši s puta, putnici su se našli ispred misteriozne kuće koja je naizgled napuštena. Ulazeći u nju, počinju im se događati horori i užasi oko i u kući, a čarobnjak koji je vlasnik kuće treba prinositi njihove žrtve kako bi svojoj mrtvoj supruzi pružio vječan život...



Čim sam vidio da je ovo 80-s horror prepun različitih stvorenja, monstruma i čudovišta, morao sam se baciti na gledanje. Slab sam na ovakve tipove filmova, te im ponekad stvarno znam posvetiti i previše vremena, pa se na kraju znam pošteno razočarati. Slučaj je sličan i ovdje. No, išao sam sa dosta velikom dozom opreza, jer je nemoguće da nisam čuo za ovaj film kad bi iole vrijedio, jer filmove, naročito horrore osamdesetih godina prošlog stoljeća obožavam. Ostao sam začuđen činjenicom da je ovaj film radilo tri redatelja, a ni jedan od njih nije polučio neki uspjeh, svatko je 'poznat' jedino po ovom horrorčiću. Ovaj film je leglo čudnih, nekad dobrih, nekad loših efekata, očajne glume, glupih dijaloga, izrazito nedorečene radnje i neatmosferičnih scena. Vjerujem da ni onda film nije bio nešto pretjerano napet, a danas nije nikako. Ako je scenaristu bilo u cilju što masovnije prikazivanje nekih novih bića, gro zombija i plavih vampira (?), nije trebalo ni kretati u realizaciju ovog filma, bez nekog temelja, za kojeg mi se čini da su ga napravili tek toliko da upotpune pojavu monstruma. Loše.



Stvorenja su sama po sebi idejno zanimljivo kreirana, neka su lošijeg izgleda, neka variraju između dobrog i lošeg. Imamo tu stvarno svega, što se i po dvije slike ispod i djelomično po ovoj iznad može vidjeti, a toga ima puno više, izabrao sam neke koje se najviše pojavljuju. Neki su napravljeni od gume, neki su dobro namaskirani, a nekima jednostavno nije suđeno da ih prate dobri efekti, kojih gotovo uopće i nema. Mislim onih dobrih, jer je loših napretek, te sam se čak i par puta nasmijao kako nešto može biti toliko umjetno, bezidejno i krajnje neprofesionalno napravljeno. Znam, neki će okriviti tadašnje vrijeme i filmsku tehnologiju, ali kada usporedim neke starije filmove od ovog, ovaj se opet može naći popljuvan. Gluma je stvarno na preniskoj razini da o njoj vodim neku pametniju diskusiju, likovi su očaj sami po sebi, a glumci koji ih utjelovljuju nisu nimalo bolji, štoviše graniče sa totalnim šrotom, što mi je totalno smanjilo volju za gledanjem ostatka filma i htio sam ga ugasiti već negdje oko sredine, jer je sve previše šlampavo i šarlatanski odrađeno, scene su nabacane jedna na drugu, dijalozi bedasti, a karikature su, kako sam već rekao, podnožje ponora. Da je gluma bila uvrh glave 'ok', ovo bi bio jedan manje lošiji filmić.



Spookies je jednostavno banalan filmić, čak je i soundtrack neviđeno neartikuliran i u pogrešno vrijeme prisutan, a jedino što u filmu valja su monstrumi, a i to u nekim dijelovima šteka, no, barem su me uvukli u osamdesete sa tim svojim transformacijama, napadima, ubojstvima i slično...Spookies, jedva jedvite dovoljan.

Sve u svemu: 4,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Genijalni, ali ekscentrični znanstvenik Seth napravio je izum koji može teleportirati stvari, ali i živa bića. Nakon što ga i sam isproba, stvari krenu potpuno krivo i Seth se pretvara u muhu, insekta ljudske veličine i snage...



David Cronenberg, redatelj od kojeg sam ove godine recenzirao dva njegova filma (The Brood i Scanners), 1986. napravio je remake istoimenog filma iz 1958. godine, koji je svojedobno bio veoma napet film, a kojeg još nisam uspio pogledati. Po većini komentara da se zaključiti kako je remake poprilično bolji film od originala, pa nisam ni htio izgubiti vrijeme na onom, kada mogu pogledati nešto Cronenbergovo, kojeg zasad cijenim kao redatelja horror filmova. The Fly je film koji je starijim ljubiteljima, a i običnim gledateljima ostao dosta poznat, s obzirom na količinu ljudi s kojima sam razglabao o ovom filmu, rekao bih da je od tog vremena stekao visoku popularnost, mnogi su ga pamtili po nekoj jezi i atmosferičnosti, a neke statistike i ankete pokazuju kako je ovo među najboljih 50 horrora ikada napravljenih. Samu tvrdnju potvrđuje i tadašnja kino zarada, koja je bila skoro tri puta veća od samog iznosa rada na filmu, a Croneberga učinila još poznatijim, makar se već dobrano okušao u horrorima i ostalim žanrovima. Da ne duljim previše, smatram da je Fly zapravo veoma, veoma dobar film koji je uspio zadobiti moju cjelokupnu pažnju i koji me zabavio, te mi ispunio očekivanja.



Ima nekih stvari ili stvarčica koje me nisu uspjele uvjeriti da filmu dam totalno odličnu ocjenu, a odmah ću spomenuti da su to neke učestale pogrješke koje se događaju tokom filma, a koje producenti ili nisu vidjeli, ili na njih nisu htjeli obraćati pažnju, makar su toliko očite da mi se čini da im to nije predstavljalo veliki problem. Meni se to činilo kao neki omanji nemar, koji na svu sreću nije utjecao na daljni razvoj filma, nego eto tako, da se primjetiti u 10-15 scena. Ostatak što mogu nabrojati odnosi se na same pohvale. Gluma je odlična, ima svega par likova, a najbolji od njih je uvjerljivo i glavni lik, Jeff Goldblum, kojeg kasnije možemo vidjeti u Jurassic Parku ili u Independence Dayu, a koji ovdje nosi utjelovljuje ludog znanstvenika. Valja spomenuti i odličnu Geenu Davis i njenog bivšeg, Johna Getza. Vjerojatno nešto što me najviše očaralo su scene sa specijalnim efektima i kako je sve to ispalo, jer baš mi je drago bilo vidjeti te neke 80s scene, a čudovište je samo po sebi jezivog izgleda, te nije za one koji se boji kukaca. Nekima će biti smiješan jer je 25 godina prošlo, ali meni se svidjela cjelokupna transformacija i sve što je glavni lik radio žrtvama, to su epic scene. Sam tok radnje je također veoma zanimljiv i poletan, nema nekog stajanja, film je u sat i pol dočarao sve što se trebalo pokazati, na tome Cronenbergu iskreno skidam kapu, ovo mu je najbolje što sam od njega dosad vidio, vjerojatno će tako i ostati.



Drago mi je da sam ga pogledao nakon dugooo godina, lijepo se prisjetiti kvalitete koje su 80e imale i kako su utjecale na današnje filmove, a kvaliteta i pouka koji donosi film su zbilja interesantne i u par trenutaka stvarno jezive. Čitaj: The Fly je veoma impresivan film (remake).

Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Petorica džentlmena dolaze liftom u podrum zgrade koji izgleda kao neki klub, gdje sjedaju za stol i počinju pričati svoje noćne more i vizije...tu počinje horror omnibus od pet priča, koje nisu povezane ničim osim horror elementima...Inače, The Vault of Horror je film koji je baziran prema stripovima Al Feldsteina i Bill Gainesa, koji su autori Tales from the Crypt i Shock SuspenStories stripova, a s kojima je ovaj film usko povezan, često ga se i vodi kao Tales from the Crypt II...dolje je komentar na svih 5 priča:



1. priča: Midnight Mess

Harold Rodgers prati svoju sestru Donnu u neko neobično selo i tamo ju ubija kako bi sam naslijedio ostavštinu od rodbine. Nakon obavljenog posla odlazi u obližnji restoran, gdje otkriva kako je selo puno vampira i da je Donna zapravo jedna od njih...
Priča dosta kratko traje, kojih 15-ak minuta, gdje vidimo nekoliko glumaca i više statista koji se pretvaraju u vampire. O fizičkom izgledu vampira mogu samo napisati da sam se dobro nasmijao, to čak ni ne uzimam za zamjerku koliko je loše bilo, radnja je kratka, ali poprilično zanimljiva.

2. priča: The Neat Job

Arthur Critchit ima opsesiju urednosti, njegova kuća je maksimalno čista i frustrira ga nečistoća. Oženio je Eleanor koja nije baš čista i uredna kako je Arthur to zamišljao, naprotiv, iz nehaja pravi potpuni kaos u njegovoj kući i njihov odnos se završava na bolan način...
Ovo je jedina priča iz Shock SuspenStoriesa, gdje vidimo priču otprilike istog trajanja kao i prva. Radnja je poprilično ok, nije me nešto previše očarao njen tijek, iako je kraj najzanimljiviji. Ovo je najstatičnija epizoda u cijelom omnibusu.



3. priča: This Trick'll Kill You

Sebastian je mađioničar na poslovnom odmoru u Indiji, koji sa svojom ženom Inez traži neke nove trikove. Ništa ga ne može impresionirati osim djevojke koja sviranjem frule podiže uže iz košare. Nikako nije mogao shvatiti u čemu je trik, te ju uspije nagovoriti da dođe u njihovu hotelsku sobu, gdje joj okončavaju život i kradu trik, što će ih koštati kratkog, ali bolnog prokletstva...
Ovo je prva duža i nešto impresivnija epizoda. Iako su efekti i neki pokreti kamere ubi bože, radnja je dosta zanimljiva i scene su poprilično interesantne. Odlična gluma i uznemirujući prizori.

4. priča: Bargain in Death

Maitland je pokopan živ po ideji urote kako bi osiguranje dobio nakon smrti u dogovoru sa svojim prijateljem Alexom, koji ga prevari i ostavi ga da se uguši u lijesu. Dva praktikanta doktora Tom i Jerry odluče iskopati leš kako bi ga proučili u dogovoru sa grobarom...
Ovo je možda najkraća priča, i najmanje uočljiva i atraktivna, možda i najočitija. Iako vas pukne paranoja ako se poistovjetite sa glavnim likom, neće vam biti nimalo svejedno, iako imate premalo vremena da uopće uđete u lika. Ništa posebno.



5. priča: Drawn and Quartered

Moore je profesionalni slikar koji se preselio na Haiti. Nakon što saznaje da su mu slike prodane po visokim cijenama, odlučuje se osvetiti prodavačima i menadžerima koji su mu rekli da su bezvrijedne. Odluči posjetiti voodoo svećenika, preko kojeg će dobiti moć da sve što naslika može predstavljati stvaran prikaz...
E, ovo je definitivno najutjecajnija i najbolja priča. Ujedno je i najduža, a poznato staro lice koje možemo vidjeti je Tom Baker, koji je utjelovio glavnog karaktera. Priča je zanimljiva, slojevita i atmosferična, te su splatter scene odlične.

Nakon ovog pregleda mogu reći kako je i kraj filma dosta zanimljiv, otkrivamo što se zapravo dogodilo petorici džentlmena. The Vault of Horror je jedan prilično dobar serijal koji vam prebrzo prođe, priče su u globalu dobre i vrlo dobre, ima i odličnih, tako da bi to sve bila jedna nategnuta četvorka. Ah, 70-te...lijepo razdoblje horror filmova.