GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Uspješni državni odvjetnik sa svojom obitelji odlazi u svoju kuću na osami, gdje se on iz ljubavi bavi lovom. Stvari se drastično počinju mijenjati kada uhvati divlju ženu, koji sprema u svoj podrum i počinje ju učiti kako se ponašati ljudski. Podučavanje uzima velikog maha, jer se obitelj polako počinje psihički raspadati, a stvari polako počinju izmicati kontroli...



Veoma jednostavan naziv filma, veoma jednostavna i naizgled monotona radnja. Ali, obično se iza takvih slučajeva krije nešto puno dublje, ili u ovom slučaju mračnije, morbidnije i groteksnije. The Woman je ekranizacija romana Jacka Ketchuma, čovjeka prema kojem se ekranizirao i vrlo dobar The Girl Next Door, o kojem ću kasnije nešto napisati. Ketchumov rukopis se bazira na veoma realnim, iako ponekad pretjerano brutalnim prikazivanjima čovjeka, jer pisac ulazi u čovjekove najdublje tajne i na papir ili na ekran ih vadi van. Isti je slučaj i sa ovim kriminalističkim trilerom, koji po svim svojim scenama može parirati sa bilo kojim modernim horrorom. Nemojte previše srljati na gledanje ovog filma ako ste manje ili više gadljivi, jer film ne pruža baš neke mirne i tople scene. Zadnje što sam ovako gledao dugo se nije dogodilo, jer praktički filmovi sa ovakvim scenama nemaju neki temelj ili neku priču s kojom bi napravili kompletnu fabulu. Guinea Pig je recimo jedan od takvih primjera, jer u tom filmu nisam vidio nimalo smisla ni suštine. The Woman to ima. Jedan od boljih filmova koje sam vidio na ovakvu shemu.



Gluma je u filmu vjerojatno jedna od najsvjetlijih točaka: dugo nisam vidio ovako spremno, kvalitetno i priklanjajuće stapanje uz karaktera. Od karaktera imamo obitelj koja se sastoji od dvije kćeri, sina i oca i majke, a svatko je na svom području doslovno briljirao, čak i najmlađa kćerka. 'Divlja žena' je odličan karakter, ispunjen sa odličnim odabirom glumice i njena agresivnost i dobro glumljenje tupavice je na visokoj razini. Kroz film se otkrivaju mnogi segmenti koji se ni u najmanju ruku od filma nisu očekivali, a to je jedan veliki plus jer taman kad si mislio da si vidio sve, dolaze ti još nevjerojatnije i još nepredvidljivije scene. Vjerojatno će se svima kada odgledaju kraj filma stvoriti ogromni upitnici iznad glave, a to nužno ne mora biti čak ni dobro. Meni je to ispalo čis' pristojno, makar sam očekivao nekakav drugačiji ishod cjelokupnog događanja. Možda po meni jedina mana je neobjašnjivo prekretanje događaja, kojem ćete i vi nazočiti sa blagim čuđenjem, pozitivnim ili negativnim. Nisam se mogao pomiriti sa naglim preokretom koji se provukao kroz ostatak filma, ne kažem da mi je cijeli ostatak zasmetao, ali taj mali ventil koji je pokretač svega mogao se malo bolje prikazati. Apart from that, film je jako, jako dobar.



The Woman svakako nije za one slabijeg želuca, ali ga se stvarno vrijedi pogledati, jer je totalno nov, inovativan i svjež triler horror. Ima odličnu glumu, odličan soundtrack, jezivo mirnu atmosferu i pregršt brutalnih scena. One sick flick!

Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

U mirnom mjestašcu negdje u Americi, dobroćudni bernardinac po imenu 'Cujo' zaražen je od strane šišmiša bjesnoćom i počinje terorizirati mještane...



Cujo je, koliko se dobro sjećam, jedini film kojeg sam gledao prije 15-tak godina, a da se i dan danas mogu sjetiti nekih scena (bio sam trogodišnjak tada). Nikad nisam imao neke posljedice ili traume poput kinofobije, i baš zato mi je drago što sam se uspio dočepati ovog filma i ponovno si osvježiti već ugaslo pamćenje. Film je rađen prema noveli Stephena Kinga, u režiji Lewisa Teagua i glumaca koji su dosta solidno nastavili svoju karijeru. Odmah da napomenem kako je ovo zapravo jedan od rijetkih Kingovih priča koja se dotiče same realnosti i mogućih stvari koje se mogu dogoditi nekom u životu, ili nečijem psu. Svi znamo kako na životinju utječe napad bjesnoće, a i kako može utjecati na sve oko nje. Posljedice mogu biti kaos, a najveći stupanj posljedica King je pretakao u svoju novelu, a ovaj redatelj u ovaj realni horror triler. Iako je na momente malo usporen i mlak, Cujo je jedan od solidnih, čak vrlo dobrih ekranizacija neke priče. Oko radnje se stvarno nije trebalo nešto pretjerano ulagati, vjerujem da su scene sa psom zapravo bile najzamornije za napraviti, a bernardinac je stvarno dao sve od sebe i jako se dobro uklopio u film kao jedna od najpoznatijih životinjskih horror ikona.



Kako radnja teče, neki žurni gledatelji bi već ugasili film nakon 20-tak minuta. Iako je to jedna od najvećih filmskih mana, sporost se ne mora protumačiti kao nešto loše. Kroz sporost u ovom filmu proučili smo podrobno karaktere, posložili kockice i spremno ošli u konačnu razradu filma, negdje oko sat vremena trajanja. Neki dijelovi filmu i nisu bili naročito neophodni, neki dijalozi su popriličan višak. Gluma je na solidnoj razini, mali Danny Pintauro je u par dijelova znatno iritantan te se samo ponadaš sceni kada će se Cujo obrušiti na dijete i razderati ga (ok, ovo su samo moje zle misli oko raspleta filma :D). U ono vrijeme je to bila totalno zabranjena stvar. Još jedan hint oko filma je taj što film nažalost nema ni jednu strašnu scenu. Više bih ga opisao kao neki dramski triler, ali sve što je napisano pod horror, vrijedi ovdje komentirati. Ne vjerujem ni da sam se kao dijete uspio uplašiti na bilo koju scenu, film mi je ostao u pamćenju zbog krvoločnog poslijezaraznog izgleda psa te njegovog odlično snimljenog napadaja bijesa. Film je također i odlično prošao na kino blagajnama, ali na svu sreću, nisu se počeli redati nastavci, jer mislim da bi mi čak bilo žao i Stephena Kinga nakon toga.



Cujo je, dakle, vrlo dobar triler koji će se svidjeti starijim ljubiteljima horrora, a oni koji su fanovi Kinga ovo bi mogli pogledati bez puno muke. Nisam pročitao ovu novelu, ali bih se mogao baciti na čitanje, pa da vidim razlike koje su u filmu, a koje su scene izostavljene iz knjige. Film nije nimalo napet, ali pruža tu neku zanimljivu 80's atmosferu koju jako dobro poznajem, a opet, dijete sam 90-tih.

Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Novinarska skupina sa jednog norveškog fakulteta želi napraviti dokumentarni prikaz o slučaju medvjeda koji je navodno ubio neke turiste i koji ubija stoku. Kako sve više istražuju, nailaze na profesionalnog lovca s kojim odlaze u potjeru nečeg puno monstruoznijeg od samog medvjeda, i otkrivaju da je neobičan lovac zapravo profesionalni ubojica trolova...



Otok Cres nema klasično kino, doduše ima otvoreno kino negdje u centru gdje sam vidio da se prikazuje film Troll Hunter o kojemu sam dosta čitao preko interneta i za kojega sam se poprilično zainteresirao. Sudeći po plakatu i traileru, zaključio sam da bi ovo mogla biti jedna dobro realizirana ideja i da bi ga valjalo pogledati u kinu. Film je sniman u 1. licu, u obliku mrdajuće kamere, ili preciznije, u maniri projekta Vještice iz Blaira iliti nedavno snimljenog REC-a ili Cloverfielda. Europski horror filmovi već nekoliko godina izvlače puno kvalitetnije prizore i radnje nego što to rade američki, iako su znatno anonimniji. Ne znam gdje bih točno svrstao Troll Huntera, ali mogu reći da to stvarno nije loš film kada ga uspoređujemo sa ostalim današnjim filmovima. Zasebno, on bi po meni bio čisti prosjek oko kojeg sam se dvoumio hoću li mu dati ocjenu dva i pol ili trojku. Trojka je presudila, jer je radnja filma dosta inovativna, gluma nije loša, vizualno film je jako dobar, a efekti su li-la. Sve u svemu, drago mi je što sam ga pogledao jer sam imao prilike vidjeti nešto novo, ali ne baš i toliko dobro.



Zbog hebene glasne klinčadije u prvim redovima film je u par trenutaka gubio tu neku atmosferu, ali kako je film skoro svakih 5-10 min u nekom putovanju, u promatranju, u zanimljivim dijalozima, to nije bio neki problem. Norveška mitologija govori o tim trolovima koji žive u šumama i u planinskim predjelima, te se panično boje svjetla koje na njih utječe smrtonosno. Efekti sa scenama trolova nisu baš u svakom pogledu uspjeli nešto znatnije kvalitetno prikazati, ali se vidi da je redatelj uspio vješto sakriti mane specijalnih efekata i da se potrudio trolove dočarati što uspješnije, iako nekad potpuno nevidljive i u maniri audio efekata. Gluma stvarno nije loša, iako nema nešto puno likova, stvorili su dosta dobru atmosferu i brže je prolazilo vrijeme uz njihove akcije i poprilično fiktivne, ali neobične dijaloge. Uz vizualnost filma koja ponekad zastajkuje, ali stvarno u malim crtama, dalo bi se primjetiti kako je film stvarno prelijepo vizualno napravljen, dosta se toga u to uložilo. Uz prekrasne skandinavske snježne šume i planine. Kada bi sad krenuli pričati o nebulozama i o dosta pogrešaka o mitu trolova, imali bismo o čemu razglabati. Ipak, ostavimo neke nejasne i nebulozne dijelove priče po strani i usredotočimo se na film kao na film. Scenaristički je popraćen kao dosta jak klišej, ali ovo je jedan od rijetkih oblika horrora koji uspije obratiti pažnju na tijek radnje, na efekte, glumu i ostalo i na neki način skrenuti pozornost sa mlakog scenarija. Je li to namjerno ili ne, ostaje nebitno.



The Troll Hunter biste trebali popratiti čisto da vidite neke oblike novina u horor svijetu. Izuzev toga, film je sve samo ne pretežito zanimljiv ili u neku ruku kvalitetan. Krasi ga ponešto zanimljivih scena, pojave trolova i prekrasna panorama. Uništava ga, nažalost, dosta više stvari.

Sve u svemu: 4,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

1960. godine skupinu od sedmero djece proganjalo je čudovište klaun Pennywise koje otkriva njihove najveće strahove i ubija djecu. Trideset godina poslije, oni se ponovno okupljaju i pokušavaju stati na kraj klaunu jednom zauvijek...



Pročitao sam sigurno tri puta knjigu od Stephena Kinga 'It' iliti naški prevedeno 'Ono', a samo sam jednom pogledao film, i to možda kao klinjo od nekih 10-tak godina. Kako mi je klaun Pennywise ostao kao jedan od najstrašnijih horror likova iz djetinjstva, dobro mi je došla prošla noć da ga konačno pogledam. Već neko vrijeme odgađam gledanje ovog filma, jer jednostavno nisam uspio skupiti neku prazninu od 3 sata da ga pogledam, jer film toliko i traje. Iako se to možda čini malo predugo, za ovakvu vrstu filma to sigurno nije. Ako ste jedni od ljubitelja djela Stephena Kinga, kao ja, onda će vam se ovo sigurno svidjeti, ako već niste gledali ili pročitali knjigu. Meni je ovo jedan klasičan horror i odličan primjer horrora kakvi trebaju biti uvijek. Većina filma je dosta statična i pretežito se sve odvija na dijalozima i retrospekcijama, ali to u ovom slučaju nimalo nije zamorno, a kamoli dosadno ili neprobavljivo. Sami likovi su po sebi zanimljivi, tako da je zanimljivo bilo gledati razvoj njihovih života i povratke u njihovu prošlost kada su još bili klinci u borbi protiv klauna. It je jedno od najpoznatijih, i jedno od najboljih Kingovih ostvarenja. Redatelju Tommyu Lee Wallaceu je ovo i ujedno najbolja ekranizacija.



Gluma u filmu je više nego solidna, ali kod par likova i u par situacija se može promotriti manjak inspiracije ili doza neozbiljnosti, a najviše me čudila činjenica da su djeca bolje odglumila od odraslih glumaca. To je ujedno i odlično, a ujedno i jako loše, kako za koga. Na svu sreću, u većini scena se pojavljuju oni kao djeca. Tim Curry, poznati negativac koji, ja mislim nijednom nije glumio ni u jednom filmu pozitivnog karaktera, ovdje se predstavlja pod maskom kao klaun Pennywise. Čudovište je lako pamtljivog izgleda, za one koji ne vole klaune ovo je još gore. Jedan od najboljih horror monstruma. Scene u kojima se on pojavljuje jedva sam čekao vidjeti u filmu, ima neki bizaran klaunovski humor, odlične načine smrti i za ono doba efekti oko njega su bili sasvim ok, danas pak izgledaju pomalo smiješno. Priča teče dosta umjerenim tokom, nekada je možda malo sporija, a nekada je puna akcije i jako dobro realizirana. Vidi se na kraju filma da se ni u tri sata nije uspjelo izdogađati sve ono što se događalo u knjizi, a sukus između knjige i filma je...pa recimo, sličan. Nedostaje dosta autentičnosti, i to je najveća i jedina greška cijelog horrora. Apart from that, sve je u najboljem redu i u ovom slučaju vam preporučam da možda bolje prvo pogledate film, a onda pročitate knjigu, tako sam ja napravio, i nakon odličnog filma, dobio sam još bolju priču iz knjige. Inače, oboje se isplati.



It je skoro pa savršen horror, jedan od najboljih ikad i drago mi je što će i on biti zabilježen na mom blogu. Ponekad provod na moru ne mora biti kupanje, opijanje ili sunčanje...može biti i neki dobar, ali stvarno dobar film. Dobra ekranizacija, a kao jedinka, film je odličan.

Sve u svemu: 2,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

U Ulici Brijestova izgleda da nikada neće biti pravog mira. Prošlo je 25 godina od stvaranja klasičnog horrora koji nosi isto ime kao ovo djelce, tako da smo suočeni sa još jednim remakeom iz filmske kuće koja ih šalta redovito. Radnja se puno ne mijenja od originala...



Freddy Krueger, glavni negativac i najpoznatija horror ikona napada svoje žrtve u snu te ih tamo i ubija, a preživjeli moraju naći poveznicu između smrti i naći način da se riješe Freddya pod svaku cijenu. Remakeovi (ovisno o kvaliteti) mogu gledatelju ponuditi nešto novo i nametnuti se čak i kao novi dio serijala. Primjerice, to bi bio Friday the 13th remake, koji slobodno može izgledati kao novi nastavak serijala. NOES remake se dijeli pola - pola, dio toga je nov, poput nekih snova, likova, a dio je star jer na veoma sličan kalup obrađuje radnju jedinice. Odmah po gledanju postera i trailera dao sam zaključiti da ću doživjeti razočarenje, jer Freddyev dobri stari izgled kojeg je utjelovio Robert Englund mijenja čudna faca Jackieja Haleya, s čijim se novim izgledom negativca nikako ne mogu složiti. Obleka je ista, crveno-crni pulover, šešir, krem hlače i četiri noža na desnoj ruci. Lice je totalno nebulozno, prije izgleda kao Voldemort iz Harrya Pottera nego kao izgoreni lik. Kad već poprimamo osobine slavnih fiktivnih likova, rekao bih da mu je glas nešto svjetliji od Batmana kojeg je iste godine utjelovio Christian Bale. Veliko razočarenje na Freddya.



Veliku negativnost mu daje i to što svaka njegova pojava uopće nije toliko zanimljiva koliko je bila pojava originalnog Freddya u starim nastavcima. Smijeh mu je iritantan, a fore i smiješne scene su znatno nezanimljivije od originala. Što se tiče Freddya, totalno razočaranje. Snovi su pak, isto dosta lošiji i nemaštovitiji, iako je to sve uobličeno dobrim efektima, oni ipak nisu toliko inovativni, a u par trenutaka su i zamorni. Gluma je, nažalost, također ispod prosjeka, nije mi jasno kako neki glumci koji se pojavljuju ovdje u prijašnjim filmovima budu vrlo dobri, a onda npr. ovdje totalno krahiraju. Očito je falilo nekog poticaja, novaca sigurno nije. Film je jedan od remakeova koji je utrostručio zaradu od svog uloga u sam projekt. Film je, nakon ovako loših kritika, ipak dobio prosječnu ocjenu jer sam se u tih sat i pol prisjetio na neki 'ofrlje' način starih Freddyevih pothvata i njegove prošlosti. Da, to što se tiče Freddyeve prošlosti, mislim da su izazvali preveliku buku oko toga u filmu, tako da se film u većini scena i minutaže bavi tom nekom retrospekcijom. Bez veze.



Nightmare on Elm Street me, kako sam i očekivao, razočarao. Nisam gajio nikakve velike nade u ovo, kao ni u jedan remake, tako da sam nekako ostao na istom nivou. Ništa novo nisam dobio, samo sam dao svoje vrijeme. Dosta loš remake.

Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Padobranom bačena u džunglu drugog svijeta, elita opasnih vojnika i profesionalaca za ubijanje mora preživjeti u nepoznatom mjestu gdje ih okružuje izvanzemaljska rasa poznata pod nazivom kao predatori.



Predator iz 1987. godine je film kojega nisam pogledao sve do prije par godina, kada sam ga dobio u nekom box-setu zajedno sa drugim djelom iz 1990. godine. To su dva filma koji su nekima obilježili djetinjstvo, nekima je Arnold Schwarzenegger postao veliki idol, a nekima poput mene ta dva trilera nisu dostigla ono što je dostigao npr. jedan Alien serijal. Iako sam zadovoljan sa oba filma, nikada nisam gajio neku preveliku simpatiju ili da sam jedan od onih koji će se svako malo posvetiti gledanju. 2010. godine Nimrod Antal je odlučio izvaditi ovaj cijenjeni serijal iz 'zaborava', te napraviti nekakvu vrstu trećeg nastavka. Drago mi je što su Predatori u mnogočemu različiti od prethodna dva filma i što se vidi napredak tehnologije. Kako bilo, Predatori su mi pružili jednu akcijsku dvosatnu zabavu. Drago mi je što se kvalitetom i količinom akcije nije odmakao od svoje 'tradicije' i što je redatelj kao pravi fan serijala uspio uspješno dočarati svoju verziju, koja je i na kino blagajnama zaradila povelik novac.



U filmu možemo vidjeti dosta aktivnih glumaca, kao jedan od glavnijih bi to bio Adrian Brody koji se odmah od početka postavio kao predvodnik protagonističke grupice. Gluma je na veoma solidnoj razini, kod nekih je dostigla vrhunac kvalitete, kod nekih je nešto slabija, ali nimalo u lošem smislu. Jedan od najvećih problema mi je bio hoće li efekti i izgled predatora biti na razini ili ću se duboko razočarati. Na svu sreću, i ovdje su pogodili srž, pa nam film stvarno pruža odlične specijalne efekte, što iz akcijskih scena, što iz izgleda samog mjesta radnje (vizualnost je također zavidna). Predatori i ostala svemirska bića su savršeno napravljeni, možda se na dvije scene može zamjetiti blago zastajkivanje, ali svakako je zanemarivo. Već vam puno pruža činjenica da je radnja ok, da su glumci i likovi vrlo dobri i da su efekti na mjestu. S takvim preduvjetima nema šanse da film bude loš. Negdje pri sredini filma sam na neko vrijeme izgubio kap zanimacije, jer se stanje na neko vrijeme smiruje i počinjemo se upoznavati pobliže sa karakterima, a to je u ovakvom kalibru filma po meni nepotrebno. Akcijskih scena ima dosta, po priči su likovi stalno na oprezu i uvelike ih sprječava to što su cijeli film na neprijateljskom teritoriju, bez mogućnosti bijega. Način na koji su došli tamo i razvijanje priče oko toga možda nije trebalo toliko buknuti, na trenutak sam se prisjetio vrlo dobre 'Kocke' iliti 'Cube' iz 1997. godine.



Predators je u skoro svakom pogledu zadovoljio, vrlo dobar triler. Predator nikad u ovolikoj količini nije imao horroričnosti u sebi, ali je svejedno vođen kao akcijski triler. Zadovoljan sam otišao na spavanac.