Potok42

srijeda, 05.02.2020.

vrpca i prsten

stan je ispražnjen od zajedničkog vremena.
zidovi i namještaj čuvaju prigušene odjeke
smijeha, glazbe, tišine dok su učili. i prijekora.
odletjeli su kako bi i sami podigli svoju djecu;
njihova odbačena pera ne želim ukloniti. nikada.

trebao sam ih kao kraljeve podučiti vještini ruku
pripremati za samostalnost. okružio sam ih knjigama
i učinio ovisnima u okrutnom vremenu suparništva.
moja briga čvrsta vrpca podvezivala bi njihova krila
moja ljubav prsten kojim se prati njihov let. uvijek.