Potok42

četvrtak, 27.02.2020.

Izvan područja rutine

Napustiti ogromno područje rutine, uputiti se
izvan kruga utjecaja vladavine strogosti istog,
voljno popustiti nagovaranjima nepredviđenosti.
Biti sam svoj stalker, ući u Zonu bez navika.

Odvesti poznanika u predgrađe da napuni
plastične boce s deset litara bistrog bijelog vina,
složiti se s gazdaricom da su od stakla bolje.
mirisati lokvice ispod bačvi u podrumu pored ceste.

Na buvljaku osim knjiga razgledavati i druge stvari,
odabrati naočale za čitanje +2.0 i kupiti ih za pet kuna.
Staviti okvir na nos i čitati na licu mjesta stripove iz 1967-e.

Prisiliti se gledati njemačku melodramu o osljepljelom
industrijalcu, biti na njegovoj strani, suosjećati dok se
drsko i nemoćno opire posljedicama prijetećeg mraka.

Otići joj po cigarete bez uobičajenih riječi prigovaranja,
razumjeti žudnju i njeno obuzdavanje na kiosku,
u ritualu, u plućima, u našem zajedničkom prostoru.

Tješiti ga jer nije dobio dobar posao, govoriti mu
da samo uporno nastavi s potragom, slušati njegovo
baš me briga što se brineš za mene. Razumjeti gorčinu.

četvrtak, 20.02.2020.

na tamnoj strani mjeseca

koga zazivaš
kada tražiš
daj mi još vremena
da stanem
da se suočim
da prođem
da pronađem
da oprostim?

uzletio si i završio na tamnoj strani mjeseca.
traješ u tom području nevidljiv i nečujan
postojiš izvan domaka dragih očiju
ostvaruješ se bez pogleda na poletnu stazu
ne znaš što si htio uzaludnost te uznemirava.
istina je drukčija a ti živiš s istinom od jučer.

kome se obraćaš
kada vapiš
daj mi još vremena
da prestanem plakati
da razumijem
da se vratim?

petak, 14.02.2020.

izlazak

mnoštvo na ulicama doima se jedinstveno,
zbijeno, na nepostojanom razmaku
od usamljenih promatrača. masa
svojim postojanjem prijeti potjerom;
gibanje gomile podiže plimu tjeskobe
i razvija valove panike u nepripadajućima.
izlazak je plovidba po pučini nespokojstva.
Pomisliš na konfucija i njegovu misao
o prijateljstvu kao lađi koja može prevesti
dvojicu ako je lijepo vrijeme,
ili nijednoga ako je ružno. umorno se
podsjetiš kako su lađe prijateljstva potonule,
kako su im zamjena jednokratne splavi,
i kako hulje veličaju bezglavu svjetinu.

srijeda, 05.02.2020.

vrpca i prsten

stan je ispražnjen od zajedničkog vremena.
zidovi i namještaj čuvaju prigušene odjeke
smijeha, glazbe, tišine dok su učili. i prijekora.
odletjeli su kako bi i sami podigli svoju djecu;
njihova odbačena pera ne želim ukloniti. nikada.

trebao sam ih kao kraljeve podučiti vještini ruku
pripremati za samostalnost. okružio sam ih knjigama
i učinio ovisnima u okrutnom vremenu suparništva.
moja briga čvrsta vrpca podvezivala bi njihova krila
moja ljubav prsten kojim se prati njihov let. uvijek.