Potok42

četvrtak, 09.05.2019.

kineski vrt

ritam bendža i zviždanje nevidljivih usnica,
stopljenih u čežnjivu muzičku frazu
farewell to cheyenne ennia morriconea,
podsjećaju me na kas proljeća prema netaknutosti.

izazvan raspoloženjem osvajača neviđenog –
duha krajolika okruženja – uskačem u sedlo
proljeća; kao kiša, kao sunce njegujem
unutarnje oblikovanje novostvorene zrelosti.

iz glazbene simetrije i reda magijom dospijevam
u nesrazmjer sa stijenom, vodom i stazama, u
jedinstvo neodređenih veličina i prizore nedirnutosti:
traje izložba u kineskom vrtu mog života.