Potok42

petak, 31.08.2018.

astronomija i jadikovanje

u mladićkom dobu sanjanja o putovanjima
izvan mjesta začetka, izvora i potjecanja,
prirodno ih je počela zanimati astronomija,
pojave u svemiru, mehanika nebeskih tijela,
i poezija – nesputani let u psiho sondama.

izračunali su kako bi međurplanetarni brod,
ako bi se na samom početku pogrešno usmjerio
za samo jednu lučnu sekundu, promašio mars
za oko milijun kilometara, ovisno o orbiti planeta,
i odletio daleko od cilja, u pustu tamu, u bezdan.

neki od njih danas pišu usputne lirske zapise,
samoptužbe i izgovore o tome da su njihovi
brodovi prošli pored svojih ciljeva, bez skretanja,
zbog odlaganja obveza ispravljanja pogrešnih pravaca,
prema sunovratu, prema nepovratu, prema jadikovanju.

petak, 24.08.2018.

memento

poslije njegove nagle smrti,
a prije nego što će prodati kuću
u kojoj je živio bez odjekivanja
u prostoru i vremenu grada,
po šablonima usamljenika,
sestra nasljednica, razdijelila je
znancima i prijateljima svoga brata
svu odjeću i obuću koju je imao.
birani, vrijedni komadi od vune, štofa,
pamuka, samta, teleće kože, ševroa…,
natopljeni skupocjenim mirisima
koji su podsjećali na njegove
potisnute težnje o kojima se
samo nagađalo, i na davnoprohujale
uspomene koje su vodile rasapu,
dospjeli su u posjed njemu bliskih,
kao pokloni-uspomene na posvećenost
ljepoti i sklonosti k prestižnom sjaju.
za njezin performance saznao sam slučajem,
nakon što je sve neopozivo završeno;
zaobiđen sam, izostavljen, ispušten,
bez ijednog suvenira s naših zajedničkih
bratičkih pohoda u santorije sjete i snova,
možda zato što sam s njim bio
na nekoristoljubiv način više od prijatelja,
i izvan rastegnutog kruga pogrešnih idola.
ostale su mi samo fotografije na kojima odjeća,
meni prevelika, na njemu blista kao i osmijeh,
i sjećanje na njegovo navođenje baudelairea:
postoje samo dva mjesta gdje valja platiti
pravo na rasipanje: to su javni nužnici i žene.

četvrtak, 16.08.2018.

povjerenje, prijateljstva i usamljenost brodova

narušenost očekivanog poretka,
poremećaji u povjerenju,
pojavili su se prilikom prekrcaja
skupocjenih riječi o tajnama,
mislima i osjećajima,
s brodova na brodove naše
zajedničke privrženosti i naklonosti,
na otvorenim morima
straha i nedruštvenosti.
riječi koje smo dopremali bile su
suhe, sipke, podatne i nezaštićene,
i vjetrovi nesigurnosti i valovi izdaje
pretvorili su ih u oštre kamenčiće
sebičnosti i neuzvraćenosti.

nepovjerenje je udaljilo brodove,
promijenilo putne planove i odredišta,
osujetilo razmjenu i potrebu zbližavanja.
prepušteni sebi samima, odveć oprezni,
manje ranjivi, iznevjereni, zatvoreni,
neizloženi rizicima povjeravanja,
ali bez novih prilika za dokazivanje –
ćutimo nezavisnost i usamljenost,
ograničenost davanja svojih dragocjenosti.
iako imamo potpune sebe,
iako smo slobodni od uzajamnosti,
još uvijek na palubi pronalazimo
suhe, sipke, podatne riječi prijateljstva.

petak, 10.08.2018.

iz arhive ratnog snimatelja

kao da je život postao bešavno sjedinjenje posljedica
razaranja navođenih medijskih projektila,
kiše komunikacijskih gelera, i užurbanog hodanja mrežom
rovova u potrazi za tišinom i mirnim mjestom za objed.
nije li on to oduvijek bio, rat bez početka i kraja,
empirijski kostur, mišićno tkivo i tetive što povezuju datost,
uz pomoć kojih se pokreće antiutopijski eshaton?
legitimno nasilje, terorističke krtice, skrivanje ciljeva,
bijeg od nadzora izrabljivača, umjetne krize…
bitke su u ratu za ljudski um i kupovanje odanosti.
dok pretražujem podstrekačke tv kanale
i koračam pločnicima na kojima se ljeska
još neosušena krv nevinih, postajem ratni snimatelj.
zanimaju me izoštrene fotke, algebarski dokazi ugnjetavanja,
presjeci skolioze epohe, srušene zgrade nadanja, kadrovi zbjegova.

dok traju gnjusne pobjedničke svetkovine (u) kojima
se najviše vesele invalidi, čuju se onomatopeje
patnje porobljenih, postiđenih, protjeranih.
i ništa nije onako kao što se na prvi pogled čini.
ispod slavodobitnih scena povijesti, nalaze se skriveni slojevi,
prizori iz uništenog građanskog života i portreti ratnih nevoljnika.
snimam dva prizora i portrete, između ratnih udisaja i izdisaja.
majka četvero djece, pogrbljena, neugledne vanjštine,
kupuje na akciji pet kila pilećih nogica.
govori svima da su za temeljac, a neki u redu znaju
da će ih ona i gladna djeca glodati dok se tata ne vrati
s mora, s hvara, gdje u sezoni radi kao pomoćni kuhar.
ratni sam snimatelj meteža, ružnoće i stida bezalenih.
dva stara poznanika na tržnici raspravljaju o beli hamvasu,
hamsunu, ivici prtenjači, julijanu barnesu. Jedan ganutljivo
govori drugome, osujećenom, kako mu je uvijek drago
kad se sretnu. a ja dobro znam da mu, dok je bio direktor,
nije dopuštao ući u svoj direktorski ured, uz nadmene izgovore.
ratni sam snimatelj tanjuronauta koji imaju baze na cydoniji,
vanzemaljaca koji pomažu da se ljudi stave u škrip
i iz njih cijede znoj, suze - kapital neprestajućeg rata.

srijeda, 01.08.2018.

vrtlog i nova

stari, uvaženi pjesnik, veliki zaljubljenik
u internetsku gomilu i svoj inkognito,
više ne izaziva zabunu kod odanih
obožavatelja njegovih versus pjesama.
naglašeno skloni oni bodre dueliranja.
poetski arbitar sa širokim čipkanim
kolarom u lirskim fb dvobojima
jednima podilazi, druge nadilazi.
ostale mimoilazi i zato je sebi vrtlog.

jedna mom i'd like to fuck (actually granny)
poput starog pjesnika hoće se izdašno izraziti:
zapaziti, pronalaziti, prilaziti, pomaziti…
zaneseni promatrač internetskih galaksija
s izvjesnom nježnošću uočava njenu
zvjezdanu blistavost, veličinu, toplinu;
s oklijevanjem naslućuje da pred njim je
nova koja se pretvara u bijelog patuljka.