Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • modrinaneba

    Žao mi što Si ga izgubio, ali ostala so Ti samo lepa sjećanja na njega...
    To drži za sebe, u sebi!!!

    avatar

    24.08.2018. (18:56)    -   -   -   -  

  • stara teta

    epifanija prijateljstvu.
    jednoj smrti koja nas ostavlja osamljenima.
    posredno nizanje olfaktivnih uspomena, istovremeno se gušeći od boli stisnutoj u neki treći bubreg, neki plućni divertikul, pozadinu iz koje ne želimo da prasne.
    uz gadljivu orijentaciju na trivijalne formalnosti ožalošćene obitelji. koja obično ne moli za tihu sućut.
    u ovom slučaju se pitamo - čemu sve to. ionako je pravu vrijednost tuge mogao izvagati samo onaj koji ga je dobro poznavao. onaj kojem, dok je bio živ, nije padalo na pamet da će biti marginaliziran pravnim birokratskim zahvatom. kojem nije bilo priznato nikad da postoji u svijetu onog preminulog kao jedini nasljednik njegovih misli, jedini poznavatelj negovih strasti, strahova i neotputovanih putovanja. i onda nas boli nepriznavanje da smo bili dio njegovog života. kao da nismo ni postojali. kao da prijateljstvo nije postojalo. jadna je gorčina utjehe da nije bitno materijalno. javni su bilježnici samo sakupljači biljega i obaveznih naknada za uslugu. ovo nije vaganje srca, a nije ni mjerenje ožalošćenosti. za pohlepu saznaš iz tihih razgovora o ostavinskoj raspravi.

    avatar

    24.08.2018. (19:19)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    A možda si ti dobio više?

    avatar

    24.08.2018. (19:20)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    i izvan rastegnutog kruga pogrešnih idola.

    izdvajam, ističem, smiješim se nad tom misli jer je matafora svih naših propalih nadanja u pogrešne ljude koje držimo idolima jer to nastoje biti......a u stavri su samo vlastite ikone lažne vrijednosti.........

    PS: sve je zapravo lažno : u obitelji, medju prijateljima, u društvu koje nam je nametnuto idealizirano a u biti je sva sila ništavila od kojega ne možemo pobjeći. Ovo s Baudelaireovom misli kao završnicom je jedina istina....

    avatar

    24.08.2018. (20:06)    -   -   -   -  

  • jeka

    Danas sam dobila poziv za ostavinsku nekog dalekog rođaka kojeg se jedva sjećam. I onda me ti podsjetiš na morbidnost dijeljena koje ne spadaju u formalnost već pod običaj. Pa se sjetim kako su me tražili sitnice na kraju je bila gužva pred ormarom. Sve zajedno tragikomično.

    avatar

    24.08.2018. (21:36)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ''...u kojoj je živio bez odjekivanja...'' - tužan kraj jednog života, a čini mi se da u ovoj izdvojenoj rečenici osjetim dah života kojeg i sama živim, nekako zatvorena sama u sebi, nedostupnost sam istaknula na vratima mog srca i nema ključa za ulaz kroz ta čudna neodjekujuća vrata

    avatar

    25.08.2018. (13:51)    -   -   -   -  

  • metamorfoza

    i oni koji "nisu" imali za života priču, ukoričenu, poznatu, javnu, slavnu..
    svi oni su imali, posebnu, jedinstvenu priču, često puta puno više životnu i lijepu.
    jako lijepo....

    avatar

    25.08.2018. (19:34)    -   -   -   -  

  • Aneta

    Poslije kraja početka, a prije početka kraja, razvlači se puno čega ...

    avatar

    26.08.2018. (00:27)    -   -   -   -  

  • iris

    jako nježno.

    avatar

    30.08.2018. (18:49)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Ali što će ti predmeti od štofa, samta, teleće kože? Što će ti suveniri? Čak i knjige, prašnjave, memljive... Najbolji je poklon sjećanje koje polako fermentira i zadobija vinski iluzionističku i blago neuravnoteženu dimenziju ljepote. :)

    avatar

    31.08.2018. (01:55)    -   -   -   -  

  • andriano01

    obična svakodnevnica, svima poznato

    avatar

    31.08.2018. (08:30)    -   -   -   -  

  • Potok

    @Mariano Aureliano, što će tebi fotografije? Predmeti o kojima sam pisao nemaju upotrebnu vrijednost, oni su priznanje, oni su postav muzeja života koji je prošao. Odlična ti je definicija uspomena koje te,ustvari, sekiraju zbog svoje "nesolidnosti", i zato ti bjesomučno snimaš.

    avatar

    31.08.2018. (08:43)    -   -   -   -  

  • viviana

    Sigurno je bio veliki laf. I sjajno izgledao. Tvoj opis njega na zajedničkoj fotografiji daje mi takvu sigurnost. Divio si mu se. A to je, po meni, najdragocjeniji osjećaj. Tim više jer su rijetki ljudi za koje ga imamo. Vrlo je žalosno što si
    zaobiđen, izostavljen, ispušten
    Ona koja je o tome odlučivala - a riječ performans već puno govori - rukovodila se samo svojim kriterijima zanemarujući sve čemu ne može biti mjerodavna a da bi te zaobišla na taj način.

    I tako..... netko će hodati u našim cipelama tek kad nas više ne bude. A kako je to bit u nečijim cipelama a ne imati isti osmijeh, držanje ili šarm kojim se navodi Baudelairea..... neće ići.

    avatar

    02.09.2018. (00:00)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...