četvrtak, 02.01.2025.
Dani koji se nikada nisu dogodili
Najgori su oni dani koji se nikada nisu dogodili
Najviše nedostaju
A tako smo ih željeli
Vidjeli smo ih, sanjali o njima
Čeznuli za njima
Za tim danima
Koji kao da su bili
Ali nikada nisu
Sjećanje na te dane
Ono koje niije sjećanje
Nego nostalgična žudnja
Bolnije je od sjećanja
Na neke teške dane
Najgori su dani koji se nikada nisu dogodili
A gotovo smo sigurni da jesu
Sjećamo se boja, okusa i mirisa
Tako su puni života, iskričavi su poput novogodišnje noći
Ta naša mladenačka maštarija
Ili sredovječno žaljenje
Svi ti dani, ljubavi i ljudi
Koje nikada nisam vidjela
A voljela sam ih i proživjela
Svi ti nepostojeći a tako živi zagrljaji
Svi ti gradovi i mjesta
Ulice po kojima sam šetala
A nisam...
Propuštene prilike
Snovi ili paralelni životi
Ili samo čežnja u zimskim noćima...
- 19:52 -
srijeda, 25.12.2024.
Sretan Božić
Kada je hladno treba se utopliti
Blagošću i toplinom
Pahuljastom tišinom
Mirisom cimeta
I okusom čokolade
majčinim rukopisom
Dok otvaraš knjigu
Sa receptima za kolače
Tamo piše sve o životu
Kada je hladno treba se utopliti
Smijehom prijatelja
Ogrnuti se nježnim zagrljajima
Pobjeći daleko od svega što nije
Iskreno i brižno
Kada je sivo i hladno
Treba se zagrnuti
Omotati
Ušuškati
Dobrotom
Sretan Božić svima!
- 10:40 -
nedjelja, 22.12.2024.
Tuga mijenja sve
Tuga mijenja sve.
Oblaci više nisu meki, samo su sumorna smetnja.
Mirisa više nema. Postoji samo sterilni zrak.
Okusi više nisu što su bili.
Hrana nema okus.
Samo je sredstvo za preživljavanje
Tuga mijenja sve. Naš izgled.
Lice se često puta izobliči.
Od puno suza. Od nespavanja.
Od nedostajanja. Od ludila
Promijeni se i pogled. U njemu nema života.
To više nije pogled. To je refleksno gledanje.
U ništa.
Nema zalazaka ni izlazaka sunca u tim pogledima.
Samo početak i kraj
Bijelo i crno
Sivo. Stakleno. Prozirno
Ali nejasno
Promijeni se i govor. Sporiji je i bez izraženog naglaska.
Jednoličan. Ravna crta na aparatima života.
Tuga mijenja i tijelo. Držanje.
Kao da te nešto vuče prema dolje. Nevidljiva sila.
A opet vidljiva.
I kožu mijenja. Nema sjaj. Nema mekoće
Nema boje
Mijenja se i hod. Nema žustrine
Noge idu ali se ne podižu gipko
Hodaš da prehodaš, ne da dođeš negdje
Neki ljudi nekako lijepo nose tugu.
Tuga im dobro pristaje.
Neke žene. Nose tugu poput ukrasa.
Poput ogrlice. Skupocjene.
Dostojanstveno i uzdignute glave
Lijepe su poput tužne vrbe.
Ruke su im dugačke poput vrbinih grana.
Tuga mijenja i ruke.
skupljene su, ne šire se više . Ili samo rijetko
I zagrljaje mijenja.
Žele biti topli i meki, ali ne mogu
Nisu krivi.
Nitko nije kriv
Tuga mijenja sve.
Kao i radost...
- 22:39 -
subota, 02.11.2024.
Krug života
Lišće je posve žuto, smeđe, crveno, dani su sve kraći, kestenjar peče kestene
rijetko ih tko kupuje, preskupi su
Ljudi odlaze na groblje, kupuju preskupo cvijeće, pale svijeće
Djeca se igraju po parkovima, na igralištu
Još je dovoljno toplo, no miriši na sjeverni vjetar, maglu i hladnoću
Djeca već nose kape, mladi još sjede na klupama, bori se jesen sa zimom
Još joj ne dopušta da dođe
Lutam ulicama sama
Volim ljude, ali volim i samoću
Tako bolje opažam stvari
Zvukove, slike, mirise
Volim čuti svoj korak u mraku
Volim onaj trenutak kada se pale ulične lampe, kada mame govore djeci da je vrijeme za ići kući
A djeca viču, samo još malo
Djeca idu kući, neki tek puno kasnije izlaze van, park će opet biti pun
Netko se ljubi, netko mota joint, puši prvu cigaretu, pije jeftino piće
Netko će noćas biti povrijeđen
Netko će se zaljubiti
Netko će biti pretučen
Netko će pijan sjesti za volan
I život se vrti u krug
Dan, noć
Sreća, tuga
Rođenje, smrt
Djetinjstvo, starost
Treba uloviti što više sretnih koraka između
- 20:03 -
nedjelja, 13.10.2024.
Pomicanje granica
U mnogim stvarima u životu sam pomicala granice. Granice psihičke izdržljivosti, strpljenja, granice u pisanju i u poslu, granice nošenja sa tugom i boli. Pomicala sam i granice u otkrivanju sebe, drugih i života. No, nikada nisam jače Pomicala granice vezane za izdržljivost tijela.
Do sad. Iako nemam baš malo godina, upisala sam se na jači trening snage. Nisam prvo ni znala u što se upuštam. Krenula sam zbog vježbi za kralježnicu s kojom imam većih problema.
No odlučila sam krenuti. I jesam.
Kada sam vidjela što moram u tih sat vremena napraviti, mislila sam da nema šanse da uspijem. No, čovjek se ponekad prevari. Niti ne zna što može.
Meni su utezi, girje, sprave i kojekakve slične stvari, bile tamo nešto sam ponekad gledala na televiziji ili internetu. Nešto što sam mislila da nije za mene.
No uspjela sam odraditi i iznenaditi sebe. Iako mi je prva dva puta bilo užasno teško i imala sam osjećaj da ću umrijeti ili pasti u nesvijest. Da ne govorim o bolovima idućih dana.
No treći i četvrti put je bilo još teže. Četiri kruga.
Mislila sam opet, nema šanse da izdržim do kraja
Ali jesam. Jesam. Jesam
I osjetila sam takvu sreću i ponos.
Što sam i u tom aspektu života koji je jako važan, pomaknula svoje granice. Što moje tijelo može. Što nisam odustala nakon prvog ili drugog puta kada mi se crnilo pred očima i kada me boljelo da nisam mogla hodati.
Ako je možda ovo zadnji moj post na blogu, želim da je o tijelu, njegovoj izdržljivosti, mojoj upornosti i čvrsto obećajem sebi, mojoj dosljednosti
Tijelo je naš dom
Utočište
Tijelo treba biti naš najbolji prijatelj.
O njemu trebamo brinuti, voljeti ga
Biti nježni prema njemu kada treba
Ili oštri
Tijelo je naš hram
Iz kojeg ne možemo izaći
Možemo ga samo mijenjati
Uređivati i njegovati
- 18:36 -
subota, 28.09.2024.
Kako stari lišće
Lišće stari sjajno
Bajkovito i blještavo
U mnogo boja i nijansi
Meko, šuškavo
Mokro, vlažno
Sa mirisom kiše
Jesenje blago i nježno
Djeca skupljaju lišće i dive se
Njegovim bojama u jesen
Ono je ukras i dekoracija
To lišće koje stari svakim danom
Lišće stari kako bi starjeti trebala žena
Dostojanstveno i bez preispitivanja
U divnim bojama koje se mijenjaju
Svim toplim nijansama
Žute, crvene i smeđe
Žene bi trebale starijeti nježno i blago
Toplo, meko i sjajno
Bez zamjeranja, bez osuđivanja
Bez pretvaranja, bez stalnih pokušaja
Da budu nešto drugo
Nešto što nisu i ne mogu biti
Pogledaj se i reci si da si divna
budi kao lišće u jesen
Pogledaj ju i reci joj da je divna
kao predivno lišće jesenjih boja
- 18:01 -
nedjelja, 25.08.2024.
Ja sam
Ja sam staklaste krhotine
koje klečeći skupljam
na hladnim pločicama
i još krvareći nastavljam dalje
s prkosom u kosi
Ja sam krijesnica i mrak
oštećena i sanirana
sama i prepuna isprepletenih
riječi i slika
Ja sam otac i majka
sestra i kćer
Ja sam vječiti životni početnik
pitanje i odgovor
i tri točke na kraju stiha
uvijek gladne za životom
Ja sam stih koji teče
žena- dijete
obavijena magličastom
koprenom nevinosti
Ja sam žena sa stotinu
dječjih osmijeha u koraku
odgajatelj i onaj
koju djeca uče životu
Ja sam sve radosti
i svi strahovi mojih kćeri
sve njihove suze i smijeh
dva desetljeća svog života
Ja sam samo svoje riječi
koje se ispisuju same
čak i kada sanjam
Ja sam neprestani borac sa vjetrenjačama
borac za pravdu
na hladnim sudskim hodnicima
gdje se stapam s njihovim zidovima
i razlijevam se od njihove bešćutnosti
Ja sam stotinu kvržica
u svojim dojkama
i strah da ću pričati priču
svoje majke
gledati smrti u oči
i neću biti stijena kao ona
Ja sam metamorfoza
tanka granica između Sunca i Mjeseca
ona koju vide samo sanjalice
snolika, fragilna i lomljiva
a opet najčvršća na točki raspadanja
Ja sam unatoč i usprkos životu
hirovito dijete koje se vrti oko svoje osi
i pada umorno
zatvarajući još jedan životni krug
- 19:57 -
četvrtak, 15.08.2024.
Jesen je ženskog roda
Ljeto je ljepljivo
Teško i vlažno
Ljeto prži i tugu i radost
Umrtvljuje lepršavost i nježnost
Guši sve riječi i rečenice
Ljeto nije doba za umiranje
Nije ni doba za zaljubljivanje
Sunce je već spržilo lišće
Mirisi se ne osjećaju na plus 40
Boja nema
Okusi su teški
Čekam jesen
Mirise, okuse i boje
Jesen je prozračna i lagana
Tekstura joj je meka i šuškava
Osjećam ju pod prstima
Jesen je blagost
Rijeka koja teče
Riječi koje teku
Jesen je ženskoga roda
Ljeto ne može biti žena
Jesen je sloboda disanja i kretanja
Sloboda promjene
Hrabrost ogoljenja
Jesen je ona
- 20:41 -
četvrtak, 01.08.2024.
Kada napuniš 47
Kada napuniš 47
Više ne želiš trpiti otresanja
Verbalna istresanja ili monologe
Bez nekog cilja ili poante
Želiš jasne, kratke i lijepe riječi
Često puta ne želiš puno riječi
Već prizor, djelo ili reakciju sa smislom
Trenutak koji daje i puni tvoje biće do srži
Kada napuniš 47 i prošla si već puno
Shvatiš koliko su mnoge stvari bez smisla
Koliko su važni neki ljudi
Prijatelji koji su uvijek tu
Shvatiš da nije važno koliko je ljudi otišlo iz tvog života, napustilo te
Već je jedino važna količina ljubavi koju si odaslao u svemir
Ljudi koji su na tebi ostavili trag
Urezali se u tebe poput tetovaže
Sastavnog dijela tijela
I na koje si i ti sam ostavio trag
Svojim životom
Shvatiš da je jako važno
Koliko daje priroda, nepoznata mjesta i putovanja koja ostavljaju trag u tebi
Koliko je važno kretati se i ne stati i kada nema ni atoma snage da ideš dalje
Shvatiš koliko je važno tvoje tijelo
Ono je tvoja kuća i hram
Tvoj najbolji prijatelj ako se brineš o njemu
Ali i neprijatelj ako ga guraš u stranu
I shvatiš kako od nekih ljudi treba otići
Koliko god bilo teško i bolno
A neke stvari treba pustiti
Puhnuti u njih kao dijete u maslačak
Kada napuni 47 shvatiš
koliko je rijetka ljudska mekoća i toplina
Blagost i nježnost
Koliko je neprocjenjivo i divna
Shvatiš koliko je teško ali i važno
Znati reći Oprosti
Ali i znati opraštati
Kada napuniš 47
Shvatiš važnost mira u sebi
Ali i onog vrckavog nemira koji te tjera i goni da zadržiš radoznalost, da istražuješ i učiš svakoga dana nešto novo
Shvatiš i da je jedna od najljepših stvari
Kada ne izgubiš sposobnost divljenja
Zalasku sunca, ljudskoj dobroti
Raznim vještinama kao i uspjesima
Planini, rijeci ili šumi
Dječjim iskrenim riječima i mudrosti starijih
Diviš se i osjećaš sreću
Što si imao priliku
Čuti, gledati, osjetiti, doživjeti
- 16:54 -
nedjelja, 14.07.2024.
Sakupljačica biljaka
Ona i dalje sakuplja biljke
Moja L je sakupljačica biljaka
Svaku njeguje sa pažnjom kakvom ljudi njeguju one koje vole
Brižno. Nježno
Majčinski toplo.
Prihranjuje ih kao što majka hrani malo dijete. Zalijeva ih.
Ne samo vodom. Nego i sobom
Uskoro će sobu i dvorište pretvoriti u mali Botanički vrt.
U sobi su biljke i knjige
Ostalo nije važno, tu je usput jer mora biti.
A one su tu jer ih želi. Voli
Uzimaju joj kisik dok spava
Daje im svoj dah i život
Ne znam koliko će uskoro imati biljaka ali veseli se svakom tek izašlom cvjetiću, svakom novom listu, pupoljku
Tuguje kada listovi odumiru
Obrezuje. Presađuje.
Brižno pazi na svaku promjenu.
Život je satkan od bezbroj promjena.
Svaki dan. Godina. Svaka nova biljka sa svakim novim listom ili pupoljkom
Sve riječi i sva slova iz svih pročitanih knjiga
Sva mjesta na kojima smo bili i svi ljudi koje smo upoznali. Koje smo voljeli
Kada ti kažem da su promjene divne, pogledaj u svoje biljke
Kada ti kažem da mnoge stvari ili ljudi trebaju nestati iz naših života, pogledaj u otpali list
Kada ti kažem da je život i sav svijet pred tobom i da sto puta možeš krenuti iz početka, pogledaj pupoljak.
I samo zalijevaj sebe kada ti se čini da si izgorila.
I pogledaj u ljepotu
- 20:36 -
