ponedjeljak, 23.10.2023.
Kada nekog više nema
Kada nekog više nema
Ostaje broj u mobitelu
profili na društvenim mrežama
Tisuću pitanja zašto
Psovke, ljutnja i neprihvaćanje
Ostaju djeca, roditelji
Prijatelji i oni koji to nisu
Ostaje praznina
Rupa velika kao bezdan
Kada nekog više nema
Ostaju zadnje riječi i susreti
I one riječi koje nismo rekli
A mislili smo, htjeli reći
I trebali
Ili one koje smo rekli
I ne možemo ih povući
Kada nekog više nema ostaju fotografije
Puni ormari odjeće koju ne želiš odnijeti
Ostaje okus hrane koju smo zajedno jeli
Mirisi koji ostaju negdje u zraku
Ostaje tuga koju nosiš poput novog kaputa
Bol koja možda pomalo blijedi
Poput boje na starim slikama
Tugu i bol nosiš kao privjesak na ogrlici
Uvijek su tu oko vrata
Nosiš ih svuda sa sobom
Gdje god ideš
Ostaju kao podsjetnik
Na nekog koga više nema
- 20:45 -
nedjelja, 08.10.2023.
Hodam sa životom
Često i puno hodam
Gradom
po prigradskim naseljima
Livadama, šumama
Stazama, putevima i puteljcima
Na poslu, do posla, s posla
Oduvijek sam voljela hodati
Hodam pa zastanem
Kad mi nešto privuče pažnju
Kad mi nešto oduzme dah
Kad uhvatim dobar kadar
Nekad hodam brzo
I samo brojim korake
Kilometre
Ponekad hodam polako
Jer ne mogu brže
Nekad hodam radosno
S ushitom i željom
Ponekad hodam da prehodam
Bol, tugu, nepravdu, nedostajanje
Drugih ili sebe same
Ponekad hodam kako bih gledala
Ulične lampe i njihovu svjetlost
Osvijetljene prozore iza kojih se kriju priče
Uvijek nove, uvijek drugačije
Drveće i lišće u jesen
Najviše volim takvo hodanje
Uvijek sam iznova impresionirana čarolijom boja, izmjenom svjetla i sjene
Izmjenom kadrova koji mi upadaju u oči
I privlače pažnju
Hodanje je kao život
Ponekad samo ideš
Odrađuješ i ne obraćaš pažnju
Ne osluškuješ, ne istražuješ
Ne staješ i ne gledaš gore
A ponekad hodaš i gledaš
Svu ljepotu koja te okružuje
Upijaš svaki miris
Uživaš u svakom detalju, kadru i pozadini
U svakom svjetlu i svakoj sjeni
I hodati se mora nastaviti
Jer kad hodaš
Živiš
- 15:47 -
