nedjelja, 28.03.2021.

Potrošivost

Pričaš mi o njemu koji je doživio preko devedeset
I naživio se kažeš, lijepoga života
Sumnjam da želim doživjeti tako duboku starost
da li je starost uistinu mudra, lijepa i bezbrižna
ili je nemoćna, slaba i bolesna

Potrošivost je ono što me brine
pa ne znam želim li živjeti tako dugo u svijetu
sa sve manje dobrote i sve manje nježnosti
gdje prodane duše lutaju bez sjaja

Mene već sada često obuzima potrošenost
težak korak i tupa bol u nogama
kralježnica se sve više krivi od puno nošenog tereta
a srce ponekad prebrzo kuca zbog preintenzivnog trošenja

Na ljude i situacije, na bezuspješne pokušaje
Na često prešućivanje kada sam trebala vikati
Na stručno usavršavanje u životnom početništvu
Na riječi koje nisu izašle van kada su trebale
na borbe koje nisu izvojevale pobjedu

Neki ljudi se ne troše puno
Ne vole do srži, ne prolaze kroz najtamnije tunele
Riječi su izrekli kada su mislili da treba
Nisu ih gutali, pisali, sanjali i žudili
za nekim mjestima iskrenosti i krhkosti
borili se mukotrpno s vjetrenjačama
bili i otac i majka

Ja kada grizem, grizem do zadnjih sokova
Cijede se danima i noćima poslije
I ne spavam nego se i u snovima borim i lomim
pa danima i noćima skupljam samu sebe
liječim se i saniram, popravljam i lijepim
ono što je ostalo

I ne znam zaista želim li se naživjeti tako dugog života
potrošivost je jača od te želje za vječnim životom
i ne znam želim li ostati sama kada umre dobrota
kada sahranimo nježnost i pokopamo ljubav
kada riječ potpuno zamijeni slika
kada glas i prsti na tipkovnici
potpuno zamijene dodir i bliskost.

- 14:16 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 16.03.2021.

Kuda hodaš čovječe?

Kamo stremiš čovječe?
Jesi li spremio svoje riječi
i svoju istinu
hodaš li s njima svakoga dana
spavaš i budiš se?

Ili si ih prešutio, prespavao, zaboravio zauvijek
Prodao u bescijenje za mrvicu taštine
i lažne moći koju si objesio oko vrata

Kuda hodaš ženo?
Jesli li zaboravila svoju plavičastu iskru
Poklonila svoju djetinju svilenkastu iskrenost
I spavaš li sa lažnom diplomom kupljene sigurnosti
i značaja za koje misliš da su vječne
Sanjaš li u bojama?
Ili ne sanjaš više*

Koji je tvoj put?
Ili ne znaš za njega?
Prekrila ga je prašina
Debeli slojevi prepuni suvišnih i lažnih riječi
Svakodnevno izgovorenih laži
Kojima si kupovao sebe
Za njih
Od njih

Gazio usput preko živih
Trošio i zadnje što je tvoje
Sakupljao mnoge kolateralne žrtve
Ne računajući ih više
Previše ih je...

Hodaš li lako?
Misliš da hodaš
poput nježnog i lakog
proljetnog cvijeta
Tješiš se lažnim osmjesima
kičastim riječima
i filmski usiljenim smijehom

Kičma je sve teža
i sve više boli
od tereta koji nosiš
Ne osvrći se previše
Nema onih koji će preuzeti taj teret

Ja još vjerujem u onaj teži put
i teško hodam
moj korak se čuje jer gazi do srži
Ali znam da hodam uspravno
Bez kiča, lažne sigurnosti
i sa diplomom satkanom od nježnosti

- 18:01 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.03.2021.

Nije sunce ono što će nas spasiti

Mladić pomaže djedu u trgovini
Djed jedva hoda, mladić je brižan
Trpa stvari u vrećicu
Osjećam dobrotu i osjećam se živom

Djevojčica mi donosi prvo cvijeće na posao
Nabrala ga je usput
Vrijedi više od skupocjenog buketa

Trgovac pita, kako ste danas?
prijetelj šalje kratku poruku
nakon dana kada su me htjeli slomiti
Kako si?
je često puta život

Dvoje staraca u bolničkoj čekaonici
tješe se, čekaju satima
do njih starac koji mi nudi da sjednem
satkan je od dobrote

Zagrljaji su danas zabranjeni
prije su bili lijek
Normabel i Apaurin molim
dva zagrljaja

Svi se slikaju na terasama
i kažu da ćeš ih to spasiti
pije se dugo očekivana kava
iz malih keramičkih šalica
Slikaj me..kažu

I Sunce...
Kažu da ćeš ih sunce spasiti
I kava

No dobrota
Ono malo ljudskosti
Pogled unutra ispod maske
Koju sad svi nosimo
I pogled do duše
Koju su mnogi putem izgubili

Spasit će nas dobrota
Ona je sunce