srijeda, 27.03.2024.

Kada nekog više nema 2

Kada nekog više nema
Ostaju dugovi i odvjetnici
Spašavanje djece od nepodmirenih računa
I tereta na nekretninama

Kada nekog više nema
Ostaje upaljena svijeća
I misao da je sada kraj
No kraja niti zatvaranja priče nema

Kada nekog više nema
Ostaje gorčina, puno papira koji ne znače baš ništa, puno riječi i misli koje nemaju smisla niti logike
Jer život često logike nema

Ostaju posljedice zbog loših izbora
Loših odluka i pogrešnih voljenja

- 21:12 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 23.03.2024.

Rječnik

Jeste li ikada u životu razmišljali o rječniku kod ljudi, onom u govoru i pismu? Onom svakodnevnom.
Na to promišljanje naveo me jedan razgovor u kojem sam spoznala da neke riječi ili izrazi ne postoje u mom rječniku.
Neki ružni izrazi. Ne tvrdim da sam zbog toga bolja osoba.
Ne želim time reći da ne opsujem povremeno, mada mi moje kćeri uporno govore da trebam češće jer je to terapeutski.
No, valjda to nije baš ušlo u moj svakodnevni rječnik, što ne znači da ne bude.
Čini li naš rječnik iskustvo, okruženje, obrazovanje, život, odgoj, broj pročitani knjiga ili napisanih slova?
lli baš ništa od toga?
Govori li rječnik osobe išta o toj osobi?
Ili nam može nešto reći o njenom karakteru, životu, odgoju, ljudskosti?
Koliko puta treba ponoviti neku riječ ili izraz da nam postane dio svakodnevnog rječnika?

Neke riječi jednostavno nisam kroz život usvojila, prihvatila i ne nalaze se u mom rječniku.
Postoje divne, nježne, blage i podržavajuće riječi. Ne moraju značiti puno, jer to su ipak samo riječi.
No ponekad one ranjavaju poput oštrice noža, ali i one blage i tople daju mir, podršku, utjehu, pomirenje. Izgovorene ili napisane.

Postoji toliko puno riječi.
Šteta je ne okrenuti se onim predivnim riječima. Ako ih ne možemo naći u svom rječniku, možemo ih i izmisliti.

Nekad sam se igrala riječima. Izmišljala nove. Nedostaje lijepih, blagih i toplih riječi.
Igrajte se i tražite...

- 13:33 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 09.03.2024.

Divim se onome što nisam

Ne divim se previše sebi sličnima
Onima od riječi i slova
Krhkima i nježnima
Onima koji grizu najjače
i lome se do krhotina

Divim se onome što nisam
Ali bih voljela biti i imati u sebi
U srcu, tijelu i umu
Dostići rukama i nogama

Divim se sve više ljudskoj samodisciplini
Moja prijateljica trči i kada nitko trčao ne bi
Trči kada je boli
Tijelo, srce i mozak
Do ludila, do jedva preživljavanja dana
Trči i kada je boli svaki djelić kože i misli
i svaka stanica na nogama

Divim se ljudima koji znaju sve o zvijezdama
Ne sanjarski već potpuno empirijski, znanstveno
Znaju im imena, prošlost i sadašnjost
predviđaju im budućnost
Znaju im građu i sve kemijske elemente
Strastveno ih svakodnevno proučavaju

Divim se ljudima koji su u najtežoj dijagnozi
ostali pribrani i smireni
stoički pozitivno izdržali i preživjeli
gledala sam svoju mamu godinama
živa je, jer je bio živ njen duh

Divim se ljudima sa oštrinom u očima
Ne onom treptavom i filmskom
Već imaju čvrsti stav i mjeru preko koje ne prelaze
Oni su svoju mjeru precizno izračunali

Divim se ljudima koji znaju matematiku
ja sam se uvijek svađala s brojevima
a brojevi su sve
početak i kraj
rođenje i smrt
otkucaji srca nam daju život
a oni su broj

Divim se ljudima koji odlučno znaju reći Ne
i dosljedno stoje iza svoje negacije
Oni ne negiraju život i mnoge stvari
već boljim stvarima daju prednost
Imaju svoju crtu koja se ne prelazi
Ja sam uvijek bila slaba kada je trebalo izreći Ne
mada sam se trudila uporno

Mnogim stvarima se divim
Divim se sve više
stvarima, ljudima,vještinama, znanju, osjećajima
divim se u ovom ludom svijetu bez puno divljenja
gdje dugo nisam čula riječ Divno
ili divim se

Jer za divljenje i da bi se znao diviti
prvo si iskreno moraš priznati
da je onaj drugi bolji, pametniji, jači, hrabriji, izdržljiviji
da je iznad
a mnogima je tako prokleto teško
priznati, pogledati iznad
i samo se diviti