nedjelja, 25.02.2024.

Zagrliti sebe

Nekako je najteže sačuvati sebe
Od svijeta, boli i od tuge
Trauma iz prošlosti
Jako neizvjesne budućnosti
Često ružne sadašnjosti

Najteže mi je sačuvati sebe
Od same sebe
Preispitivanja, obećanja sebi koje nisam ispunila
Ponekog osjećaja krivnje i zamjeranja
Sačuvati sebe od tuđih očekivanja

Ja ih više nemam
Očekivanja od bilo koga drugog
Očekujem najbolje od sebe
Možda i previše
Gdje treba povući crtu?

Kažu mi da moram postati oštrija
Uz sav trud nisam to nikada mogla
Uvijek me prevari moja mekoća
Pomirila sam se s tim

Gdje je ta nevidljiva granica preko koje se nikako ne ide, da sačuvamo sebe
Gdje je ta crta preko koje se ne prelazi
Nikako i nikada
Gdje je taj zid u koji lupamo stalno
Udarajući sebe, svoj um, tijelo i srce?

Gdje je mjesto gdje grlimo sebe, tješimo i hvalimo sebe, sebi
Gdje dižemo ruke od svih koji to ne zaslužuju i dižemo ruke prema sebi
Gdje smo si zaista najbolji prijatelji

- 15:11 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.02.2024.

Ipak ima Boga, tj. Bloga

Zezamo se moja Ypsilonka i ja kako moj post od nedjelje stoji na listi. Ona kaže kako je to bug koji guta zločeste blogere. Očito sam ja dobra.

Često smo u životu pričale o tome kako se ubijamo na poslu, trgamo i trudimo. Većinom ti nitko ne kaže ni hvala. Ili da bilo kakvu pohvalu.
Nitko nam nikada u životu sigurno neće dići spomenik. A možeš ostaviti krv, znoj i suze. Možeš potrošiti tijelo i živce.

Moj post stoji postojano peti dan na listi i ne miče se.
Stojim kao spomenik. Presmiješno je. Zaglavila između grešaka na blogu.
Ipak sam ga očito zaslužila.
Ipak ima Boga. Zapravo Bloga
Hvala ti Blože...

- 20:04 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.02.2024.

Ranjivost

Ranjivost je poput prvog proljetnog cvijeća
Poput sitnih pupova na stablu
Koje uništi nepredvidivi mraz
Ranjivost smatraju slabošću
No ona je dokaz da posjeduješ mekoću

Ranjivost je nježnost
Blagost i mekoća
Ranjivi ljudi su tihog glasa
Koraka i pogleda

Ne vjerujem onima koji nikada nisu Ranjivi i meki
Koji se nikada nisu slomili i lomili
Nikada se liječili i sanirali
Sakupljali komadiće sebe
Bili na koljenima
Puzali i ponovo se dizali

Pokazati ranjivost nije slabost
To je životna vrlina
Pokazati sve što jesi
Bez zadrške, bez sumnje
Bez straha i svih oklopa

- 18:43 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.02.2024.

Iščekivanje

Kao da danas više ne postoji iščekivanje
Nekada smo čekali pisma ljudi koje volimo
Iščekivali, virili u sandučiće
Brojali dane kada će stići
Čeznuli i žudili
Trgali koverte i gutali napisane riječi
Divno, slatko iščekivanje
Ne znam je li ljepše bilo to iščekivanje
Ili samo pismo

Nekada si morao čekati prijatelja
Na nekom ćošku, na klupi, na nekom dragom mjestu
Samo vašem
Dogovorili ste se danima prije
I uvijek je netko čekao
I uvijek je onaj drugi došao

Nekada smo se čekali na kolodvorima
Iščekivali taj susret gledajući na sat
Čekao je i onaj ili ona u vlaku
Gledajući kroz prozor i na sat
Brojeći minute da te vidi
Zagrli jako

Nekada si čekao da čuješ najdražu pjesmu
Na radiju ili u omiljenom klubu
Nisi ju mogao čuti kada god poželiš
Pa si iščekivao strpljivo i spremno
Sa nadom i velikom željom

Iščekivanja više nema
Sve je tu sada
U bilo kojem trenutku
U bilo koje vrijeme
Na bilo kojem mjestu
Za svakoga od nas