utorak, 08.03.2016.

Budi žena - ženi



...Sjedim na sudskom hodniku i čekam, već nebrojeni put. Svi koji me znaju, znaju o čemu se radi. Neplaćanje alimentacije, šesta godina borbe. Gospođa izlazi i ispričava se što će moje saslušanje kasniti. Ništa gospođo, iznenadila bih se da je drugačije.

Sjedim i gledam prizore, miris cvijeća pomiješan sa mirisom ćevapa izaziva u meni pomalo mučan osjećaj.

I dok si mnoge žene na sudskim hodnicima gromoglasno čestitaju svoj dan, grle se, ljube i grohotom se smiju, ja se pitam, kada se tamo neka od njih, a kroz slučaj su me godinama vodile žene, ponijela onako ženski, prema meni.
Sa suosjećanje, sa odlučnošću da mi pomogne onako, kao žena - ženi, sa nekom brigom ili nježnošću.

Prenem se iz misli i zapitam se kuda su moje misli zastranile. Više puta su mi u životu, pomogli baš muškarci, mada je svaka lijepa ženska gesta, svaka riječ ili makar i najsitnije djelo, izazvalo kod mene divljenje i neizreciv osjećaj ljepote o toj jedinstvenoj ženi.

Moja borba je, kada sada gledam nakon mnogih godina, potpuno bez smisla. Jesam li bila majka heroj što sam godinama prolazila i prolazit ću kroz apsurde našeg društva ili sam samo obična budala koja gubi svoje vrijeme, snagu, živce i skuplja bore na licu?

Jesam li mučenica ili samo učenica života? Jesam li samo broj u nizu, mada je moja, kao i priča svake žene, posebna, jedinstvena i neponovljiva?

Jesam li i dalje hrabra ili potpuno posustajem?

Koliko sam samo vremena potrošila na pisanje o samohranim roditeljima, koji se bore, grebu, grizu, o ženama, koje su divne sa tom svojom borbenošću, hrabrošću i čak naivnom iskrenošću u toj surovoj borbi?
Je li vrijedilo išta?

Život ima dobar smisao za šalu. Za Dan žena, saslušanje na sudu.
Nakon formalnog saslušanja, izlazim van. Imam samo jednu želju danas.

Da si mi žene ne budemo vučice, već da si puno češće pružimo ruku.
Da smo složnije u onim svakodnevnim situacijama, koje viđam svakodnevno, a ima premalo sloge, prijateljstva i zajedništva.

Da već jednom shvatimo, da smo divne svaka na svoj način i prestanemo se natjecati međusobno.

I zato drage moje, poznate i nepoznate žene, sretan vam svaki dan, ali i ovaj. I neka smo, bez obzira na sve, ponosne što smo žene. Divne.

- 14:04 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Sve moje metamorfoze

Virtualni susreti

Čitam...

Izvorni život
Tessa
Cistiliste
Love to read
Šašava mamica
Sredovječni udovac
Marchelina
Vidrin smijeh
Neverin
sunce na prozoru
sajam taštine
viviana
Bezšećera. Hvala.
Odsutnost matične ploče
Wall
Sa dva prsta po tipkovnici
Vesper
crna kraljica
Toni
Lido
sdrugestrane
Ed Hunter
twirl
......

Volim...

Kćeri
Prirodu
čitanje
pisanje
film
glazba
Daisies Pictures, Images and Photos