ponedjeljak, 11.10.2021.
Žena dijete
Uz dan djevojčica
Žena dijete
Voće, knjige i biljke
Ona u trgovinama gleda samo knjige, voće i biljke.
Sa iskrom u očima i oduševljenjem kao da je našla savršenog novog dečka, donosi biljke kući.
Pokazuje mi hrpe knjiga u sobi, one se samo gomilaju, biljke donosi i brine o njima sa neizmjernom ljubavlju i pažnjom,
skoro pa plače kada joj poneka uvene.
Soba će joj uskoro izgledati poput predivne džungle.
Treba učiti brinuti o biljkama. Kao i o djeci. Ljudima.
Treba ih njegovati
Ona je već žena. No dijete je. Uči se životu
Rastu, pupanju, cvjetanju, truljenju, propadanju, umiranju.
I kako je život često krhka biljka.
Ona nešto mlađa je sa nepunih četrnaest glasni aktivista.
zasad još kod kuće, no u budućnosi tko zna.
Ona zna sve o ženskim pravima, svim oblicima diskriminacije, priča o toleranciji i razumijevanju.
Dosta je glasna u svojoj borbenosti.
Ljudi koji kupuju biljke, voće i knjige, moraju biti dobri ljudi.
oni, koji sa četrnaest, tek na početku nekog većeg života, vjeruju u slobodu, jednakost i razumijevanju,
kojima je srce otvoreno, a duh velik, imaju velike šanse za veći život.
Zadnje vrijeme često razmišljam o vašim klimavim zubićima, o mliječnoj nevinosti, prvim osmjesima
o uspavljivanju tijelom uz tijelo pred kišu i grmljavinu, sušenju tanke i mirisne kose
prvim koracima, riječima, slovima,
Često se sjetim i vaših svađa
Teških riječi kada ste već bile svjesne što riječi mogu, mučnih i ružnih trenutaka, jer kada si više od desetljeća i otac i majka, a nisi još naučio da oboje ne možeš biti
Ti trenuci sada, su u sivkastoj izmaglici.
Ne pamtim ih.
Samo ih osjećam na svinutim leđima.
I kada vičete i zamjerate mi moje krive izbore, stranputice i loše izbore
Ja vas volim još više
I kada okrećete glavu na drugu stranu na neku moju misao o životu, savjet ili pokušaj smjera
Ja vas volim još jače
Kada ignorirate moj pokušaj ponavljanja da je život lijep, jer vam se često čini mračan, težak i bez smisla
Ja vas volim još dublje
I govorit ću vam iz petnih žila da je život satkan od vatromet nježnih trenutaka dobrote i ljubavi koji spašavaju.
Jer spasile su mene bezbroj puta
Možda vas to spasi...
A spasit će vas i knjige, voće i biljke
- 18:15 -
nedjelja, 10.10.2021.
Što kada utihne glazba?
Ispraćam stariju kćer na kolodvoru
Čuvaj se, kažem
Mlađa ima koronu
Dosta joj je loše
Dođu tako neki dani
tjedni i mjeseci
kada utihne glazba u meni
i teško ju je naći
ne pomažu ni ove kiše
da proizvedu dur ili mol
ponekad je svejedno
glavno da svira
Smrt, bolest
krajevi, počeci
a život ne pita
kovitla se i vrti kao centrifuga
a ti moraš dalje
prazan često puta
ali moraš
njega to ne zanima
I što kada utihne glazba?
možda ju slušati još jače
iz petnih žila tražiti tu neku melodiju
akord ili ton koji će biti spas
gristi do srži
to je imperativ
Što kada postoji sve manje dobrote
brige i pažnje?
tražit ju još pomnije
davat je još više
paziti, brinuti, čuvati
Što kada nestane ljubav?
Naći ju i tamo gdje nisi slutio nikada
jer tu je
tu je...
- 17:07 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
nedjelja, 03.10.2021.
Nije sunce ono što će nas spasiti
Iz arhive
Nije sunce ono što će nas spasiti
Mladić pomaže djedu u trgovini
Djed jedva hoda, mladić je brižan
Trpa stvari u vrećicu
Osjećam dobrotu i osjećam se živom
Djevojčica mi donosi prvo cvijeće na posao
Nabrala ga je usput
Vrijedi više od skupocjenog buketa
Trgovac pita, kako ste danas?
prijetelj šalje kratku poruku
nakon dana kada su me htjeli slomiti
Kako si?
je često puta život
Dvoje staraca u bolničkoj čekaonici
tješe se, čekaju satima
do njih starac koji mi nudi da sjednem
satkan je od dobrote
Zagrljaji su danas zabranjeni
prije su bili lijek
Normabel i Apaurin molim
dva zagrljaja
Svi se slikaju na terasama
i kažu da ćeš ih to spasiti
pije se dugo očekivana kava
iz malih keramičkih šalica
Slikaj me..kažu
I Sunce...
Kažu da ćeš ih sunce spasiti
I kava
No dobrota
Ono malo ljudskosti
Pogled unutra ispod maske
Koju sad svi nosimo
I pogled do duše
Koju su mnogi putem izgubili
Spasit će nas dobrota
Ona je sunce
- 16:25 -
petak, 01.10.2021.
Divim se onome što nisam
Ne divim se previše sebi sličnima
Onima od riječi i slova
Krhkima i nježnima
Onima koji grizu najjače
i lome se do krhotina
Divim se onome što nisam
Ali bih voljela biti i imati u sebi
U srcu, tijelu i umu
Dostići rukama i nogama
Divim se sve više ljudskoj samodisciplini
Moja prijateljica trči i kada nitko trčao ne bi
Trči kada je boli
Tijelo, srce i mozak
Do ludila, do jedva preživljavanja dana
Trči i kada je boli svaki djelić kože i misli
i svaka stanica na nogama
Divim se ljudima koji znaju sve o zvijezdama
Ne sanjarski već potpuno empirijski, znanstveno
Znaju im imena, prošlost i sadašnjost
predviđaju im budućnost
Znaju im građu i sve kemijske elemente
Strastveno ih svakodnevno proučavaju
Divim se ljudima koji su u najtežoj dijagnozi
ostali pribrani i smireni
stoički pozitivno izdržali i preživjeli
gledala sam svoju mamu godinama
živa je, jer je bio živ njen duh
Divim se ljudima sa oštrinom u očima
Ne onom treptavom i filmskom
Već imaju čvrsti stav i mjeru preko koje ne prelaze
Oni su svoju mjeru precizno izračunali
Divim se ljudima koji znaju matematiku
ja sam se uvijek svađala s brojevima
a brojevi su sve
početak i kraj
rođenje i smrt
otkucaji srca nam daju život
a oni su broj
Divim se ljudima koji odlučno znaju reći Ne
i dosljedno stoje iza svoje negacije
Oni ne negiraju život i mnoge stvari
već boljim stvarima daju prednost
Imaju svoju crtu koja se ne prelazi
Ja sam uvijek bila slaba kada je trebalo izreći Ne
mada sam se trudila uporno
Mnogim stvarima se divim
Divim se sve više
stvarima, ljudima,vještinama, znanju, osjećajima
divim se u ovom ludom svijetu bez puno divljenja
gdje dugo nisam čula riječ Divno
ili divim se
Jer za divljenje i da bi se znao diviti
prvo si iskreno moraš priznati
da je onaj drugi bolji, pametniji, jači, hrabriji, izdržljiviji
da je iznad
a mnogima je tako prokleto teško
priznati, pogledati iznad
i samo se diviti
- 22:25 -