nedjelja, 06.08.2023.
Utočište
Ovo su dani neke sjete
Sjeta uvijek tjera na razmišljanje
Sivilo koje traje danima
Sunca nema kao da više nikada neće doći
I pokazati sve svoje divne izlaske i zalaske
Kišu volim ali ne ovu
Koja pada u kolovozu danima
Kao da nikada prestati neće
Ovo ljeto mi jako brzo prolazi
Ravnam se i poravnavam
Nekim lijepim trenucima i ljudima
Šetnjama i svojim malim uspjesima
Vodim dnevnik svoje samodiscipline
I nastojanja da vratim svom tijelu
Ono što mu pripada
Da ga vratim sebi
Nadam se da ću uspjeti
Jer tijelo je naš dom
Tijelo su i misli
Pa onda riječi koje govoriš
Lice na kojem se sve vidi
Sve što misliš i osjećaš
Uređujem polako taj svoj dom
Tijelo
Dizajniram, promišljam, radim planove
Razmišljam o detaljima
Kako ga ojačati, kako biti dobra prema njemu
Kako da opet postanemo prijatelji
Jer jedino što je sigurno je
Da smo s njim do kraja našeg života
Tijelo bez boli
Tijelo koje je otporno
Snažno i čvrsti stup
Tijelo koje ne pada kada sve u životu
Pada, ruši se i slama
Dugo sam ovdje
Četrnaesta godina teče
Rijetko gledam arhivu
Ne volim kopati po prošlosti
Ovo je dnevnik jednog rasta, uspona i padova
Svih mogućih promjena i metamorfoza
Bilo ih je...
Bezbroj
Kada pogledam šta sam sve pisala
Što sam bila..
Tada na početku ovog bloga
Ljuštura uništena od boli, tuge, straha
Odluka da se nazovem metamorfoza
Jedna od boljih u životu
Uređivala sam ovo mjesto
Brinula se o njemu
Zalijevala ga i pljevila
Kao brižna vrtlarica
Uvijek mi je bilo posebno
I mislim da će uvijek biti
Smatram ga nevidljivim prijateljem
Izmišljenim, zamišljenim
Već je poput osobe
Ima oblik, glas i tijelo
Ono mi je i dalje utočište
Kutak mira
Siguran dom
- 14:48 -
utorak, 01.08.2023.
Tijelo
Tijelo zaista sve pamti.
Ogledalo je svega.
Radosti, strahova, tuge, ljutnje, životnih porezotina i težih lomova
A ono je naša kuća.
Dom.
Utočište
Tijelo pamti i upozorava.
Obično ne slušamo
Ono je roditelj koji prvo tiše, pa onda sve glasnije opominje svoje dijete
Kada se oglušuješ, počinje vikati.
Pa te boli.
Glava, kralježnica, ruke, noge, želudac...
Boli sve jače
Boli jako
Ostaje samo bol
Možda tada poslušaš
Čuješ
Staneš
I razmisliš...
......
Dugo godina liječila sam srce
Dušu
Liječila um da se dovedem u stanje ravnoteže
Krpala se i lijepila
Sanirala ozljede na srcu na hitnom prijemu i išla dalje
Pomagali su mi ljudi
Oni sa blagosti i mekoćom
No tijelo...
Tijelo sam stavila na čekanje
I dok je tiho šaptalo i kasnije sve jače vikalo
Stavljala sam dlanove na uši i išla dalje
Nisam čula
No kada određeni dijelovi naše kuće gore, prvo gasiš i saniraš njih
Požari se vide na daleko
Čuju
Osjećaš im miris
Pa sam stala
Nisam dugo razmišljala već sam napravila plan
Samodisciplina je ključna u životu
U održavanju bistrog uma
Kao i u održavanju zdravog tijela
Koje te čuva
I kada te nitko ne čuva
Koje te tješi na najraznolikije načine
I kada te nitko ne tješi
Sa kojim trebaš biti najbolji prijatelj
I onda kada možda misliš
Da prijatelja nemaš
Tijelo je bezbroj koraka i kilometara u nogama
Koji su često iscjeljenje
Tijelo su ruke koje grle i kojima se držiš za stijenu
Prsti kojima pišeš i dodiruješ...
..
Svaki dio i djelić tijela
Svaki organ o kojem ne razmišljaš dok ne zaboli
Čitav naš čudesno povezan organizam u tijelu
Zaslužuje brigu
Zaslužuje pažnju
Dobrotu i poštovanje
Zaslužuje da ga čuješ i poslušaš
Tijelo je dom
Savršeno uređen dom...
- 14:31 -
